kolumna Morate više raditi!
Svi ti mastermajndi politike, ekonomije i kriznog komuniciranja spremni su svakodnevno odvojiti po nekoliko sati svog dragocjenog i produktivnog radnog vremena samo da bi ostatak radno aktivnog stanovništva Hrvatske uvjerili da je lijenost naš osnovni problem, odnosno da – moramo više raditi
U posljednjih dvadeset godina nisu digli ništa teže od kašike, a o rezultatima njihovog intelektualnog i političkog rada najbolje govori sveprisutno beznađe i prijeteće masovno siromaštvo. Ipak, bez trunke srama građanima Hrvatske gotovo svakodnevno su spremni poručiti: Morate više raditi!
Nakon što smo doznali rezultate referenduma za pristup Europskoj uniji ovu poruku papagajski je ponovio cijeli niz uglednika i uglednica iz redova moderne hrvatske aristokracije koju kolokvijalno nazivamo političkom elitom. Moramo više raditi, moramo više raditi, moramo više raditi..., ponavljali su kao navijeni. Nije to ništa novo, jer ima evo nekoliko godina kako se s mjerodavnih mjesta, iz medija sklonih manipulacijama i s adresa koje drže u rukama konce države, hrvatskim građanima između redova poručuje da su lijeni i neproduktivni te da će, žele li preživjeti krizu, morati više raditi.
Isto nam do znanja stavljaju i bivša premijerka Jadranka Kosor i nasljednik joj Zoran Milanović. Bivša je, podsjetimo, za Bloomberg mudrozborila da »u Hrvatskoj moramo više raditi«, a nasljednik joj Milanović nije odmaknuo ni pedlja dalje, nego svaku prigodu koristi da bi nas sve skupa upozorio na isto – »Moramo više raditi!« Sličnim mudroslovljem, rekosmo, nakon objavljenih rezultata referenduma poslužio se cijeli niz političkih velikodostojnika, pa se čini da nam predmetnu poruku nije uputio samo onaj kojem novinari nisu stavljali »krušku pod njušku«.
Kad se u javnom prostoru milijun puta s odgovornih adresa pošalje ista poruka – Morate više raditi! – i građani je kao ovce stanu ponavljati na forumima i socijalnim mrežama, sve uvjeravajući jedne druge da smo svi skupa od nikakve koristi, da po cijeli dan sjedimo na kavama i ništa pod milim bogom ne radimo. Osobito agilni u zastupanju te teze profesionalni su prodavači magle, eksperti za krizno komuniciranje, neotkriveni i slave željni geniji koje u medijima časte titulama – investicijski guru, internetski stručnjak, ajatolah političke analitike i tako dalje i tako dalje.
Svi oni znaju da mi, građani Hrvatske, po 24 sata dnevno ne radimo ništa drugo nego ne radimo, sjedimo s jednom nogom ležerno prebačenom preko druge i čekamo kad će nam viša sila staviti kruha na stol. Svi ti mastermajndi politike, ekonomije i kriznog komuniciranja spremni su svakodnevno odvojiti po nekoliko sati svog dragocjenog i produktivnog radnog vremena samo da bi ostatak radno aktivnog stanovništva Hrvatske uvjerili da je lijenost naš osnovni problem, odnosno da – moramo više raditi. Statistički podaci, pak, govore da su hrvatski radnici s prosječno odrađenih 39,2 sata tjedno otprilike u prosjeku koji imaju i zemlje Europske unije.
Ostavimo li statistiku po strani i pogledamo li primjere iz života, teško da ćemo doći do zaključka da su hrvatski građani lijeni. Radnice u shoping centrima, recimo, rade kao roblje, a ništa bolje ne prolaze ni radnici u ostatku privatnog sektora. Ako netko iz političke elite misli da kod privatnika radni sati teku provedeni u ljenčarenju, eno mu ih – neka se sam kod njih zaposli, pa neka za promjenu podigne nešto teže od kašike. O javnim poduzećima dalo bi se raspravljati, ali sigurno je da prosječan radnik ni tamo ne čeka kraj radnog vremena zavaljen u naslonjač.
Ako nitko u ovoj zemlji dovoljno ne radi, tko onda hrani silne umirovljenike, među kojima se nerijetko nalaze ljudi u dobrom zdravlju i najboljim godinama? Na jednog umirovljenika dolaze oko 1,2 radnika, što je porazan podatak. Ako nitko ništa ne radi, od kojeg novca je stizala plaća Jadranki Kosor i odakle se mjesečno namiruje premijer Milanović? Tko hrani i oblači divizije »ratnih zaslužnika«, one koji su nezasluženo zgrabili mirovine i lažne invalidnine? Hrane ih i oblače radnici! Gola je laž da su hrvatski radnici lijeni i takve poruke, nerijetko plasirane u dnevnom listu/tabloidu koji zaslužuje ime Glasnik Mordora, čisti su bezobrazluk. Što uopće znači ta poruka, moramo više raditi? Znači li to da ćemo umjesto osmosatnog radnog dana uvesti duplu smjenu, pa na poslu provoditi po 16 sati?
Hrvatskim političarima, to je odavno poznato, svašta može stati u obraz, a hrvatskim novobogatašima još i više. Zato tako suvereno i stavljaju na znanje laž da su radnici lijeni. Neki to čine otvoreno, a neki uvijeno, u celofanu. Na takvu retoriku ne treba pristajati, a novoj aristokraciji treba jasno staviti na znanje: Ako je netko ovdje lijen i nesposoban, onda ste to vi.
Komentari
13Iz kategorije: 'Ladovina Ladislava Tomičića
Pogledaj sve-
'Ladovina Ladislava TomičićaSvoj sluga pokorni Radimir Čačić
-
'Ladovina Ladislava Tomičića
Križanac diktatora i Mr. Beana u mojoj dnevnoj sobi
Ajme meni...
Pročitaj sve-
- "U Kastvu izložen autić kojim se igrao mali Al Capone. "
- Ćićo:Meni je draži konjić na kojem se ljuljao Hitler.
-
- "Pirati lani zaradili 100, a zaštitari brodova 500 milijuna dolara. "
- Ćićo:Ima bit da zaštitari angažiraju pirate.
Druže Zoki samo piši
radićemo i po kiši
ako piše i Milanka
radićemo bez prestanka
Mao,
žao mi je što moram reći da u ovom slučaju nemaš pojma što govoriš.
Islanđani i Irci su relativno marljivi ljudi i nisu imali nikakvu krizu - Irska je čak imala dva desetljeća ekonomskog buma - sve do kraja 2008. godina kada se pokazalo da su se njihovi pohlepni bankari polakomili za financijskim derivatima na Wall Streetu pa je nekoliko njihovih banaka stvorilo ogromne gubitke koje je država sanirala zaduživanjem u inozemstvu i tako natovarila na vrat običnih ljudi ogromna dugovanja za mnogo godina unaprijed.
Govorimo o nijansama. Irska se je rascvjetala na račun EU sredstava a uništili su ih bankari. Mi nismo imali EU sredstava a uništili su nas pohlepna i korumpirana vlast koja je vanjskim zaduživanjem kupovala kakav-takav mir i naravno tajkuni i tajkunčići. Da ne govorim o bremenu rata i tranzicije.
A nabijati komplekse da smo slabiji ili nesposobniji radnici od bilo koga u Europi je u najmanju ruku autodestruktivno ili totalno neinformirano i samim time jako žaljivo. Dovoljno dugo radim i gledam kako oko mene ljudi rade da mogu to tvrditi.
Ova fraza da treba više raditi direktno je ciljana na radnike koji su najmanje krivi za sve što se događa a trebali bi najviše ispaštati.
To je bila poanta mojeg komentara.
hm hm hm ... moramo više raditi ... treba povećat produktivnost ... moramo više štedjeti ... kajgod ... dojč
red rad i disciplina ... i najvažnije "clean start "... sa jasno određenim ciljem .... sa obaveznom motivacijom
i dobrom toplom atmosferom na poslu ... što kažete stvarno sam pretjero ... no eto kako je ustvari ... idem na rad
u projektnom birou ... oprema skijaška ... vunene čarape ... podgaće ... topla košulja ... plus debeli pulover
na rukama bi trebao rukavice ... al ne možeš radit snjima ... gazda bleji u tebe i ždere čokoladu ... preko
telefona rezervira skijanje .. a tebi kaže da bi trebao radit i preko subote i nedelje .. nema problema šefe
u sebi misliš .. da bog da izletio sa piste ... no imaš minimalac ... i malo milostive siće na ruke ... kud ćeš
više ... najveći demokratski domet ... šef ulazi u svoj suv i hvata maglu ... vidimo se cure i dečki .... a mi
ostajemo na poslu cvokotajući sedećki ... sa radia slušamo pjesmu .. du du du du du ... nema nam spasa ...nema nam pomoći ... a vlast inspektorati sindikati ... i nadzorni odbori mogu nam samo .... odmoći ....
vi morate prestati misliti da trebate imati više nego što sada imate.
više vam ne treba.
niti će imati.
niti to zaslužujete.
zadovoljite se s ovim što imate.
umjesto toga tražite skraćenje radnog vremena.
to je najviše što možete dobiti.
i to je najvrijednije što se može dobiti.
više slobodnog vremena za sebe i obitelj.
Besmislen početak i patetičan kraj.
To ti je isto kao da tebi kao katoliku kažu....nemožeš zahtjevati raj. Možeš dobiti samo čistilište i ništa više. Budi zadovoljan i sretan da ne završiš u paklu.
Ili da je svijet 1992 rekao...imate jugoslaviju.
@više vam ne treba.
niti će imati.
niti to zaslužujete.
zadovoljite se s ovim što imate.
Što kažeš na to?
Bravo Tomičiću, izuzetno dobro. Ovo malo preostalih zaposlenih crnči po 10 sati za golu egzistenciju!
Gospodine Tomičiću, više sam puta hvalio vaše tekstove, ali ovaj put neću.
Izgleda da vas je ovaj put zavela "nepodnošljiva lakoća pisanja". Čak se s Mjeseca može vidjeti da kriza u Europi najžešće potresa mediteranske države i da je najniži životni standard u balkanskim i slavenskim državama pa ne treba biti genije da se shvati zašto.
Dakle, stvarno trebamo više raditi. Mnogo više!
I, naravno, moramo znati što, kako i zašto raditi.
Što to znači? Ti bi kirurškim putem mediteranskim i balkanskim narodima promijenio mentalitet i sve bi odmah krenulo nabolje. Glupost. Koliko ja znam Island i Irska nisu na balkanu ili mediteranu pa su isto tako u velikim gov*ima.
Raditi više bi trebalo značiti....više kvalitetnih radnih mjesta a ne raditi više sati na dan. Veći broj radnih sati na radnika je kapitalski isplativije i to nas je ustvari dovelo do trenutne situacije. Radiš više a dobiješ manje i isput nekome svojim prekovremenim (obično ne plaćanim) satima zauzimaš radno mjesto. Gomilaju se abonenti zavoda za zapošljavanje i mirovinskog fonda sve dok negdje ne pukne.
I onda su opet radnici krivi jer kao....TREBA RADITI VIŠE!
Ako si tako naivan....ti radi više za realno manju plaću. Ja neću!
A ja sam pomislila da se naslov odnosi na Sabor. I da je netko tamo pokrenuo tu stvar. I da nećemo više gledati poluprazne klupe i šetkanja po saborskom kafiću za skupe pare i visoke plaće!
Kao u Orwellovoj "Životinjskoj farmi", životinje će dobiti manje hrane a moraju dati više mlijeka. jaja, vune...., da bi im sutra bilo bolje.
Nazalost kritikom rada su obicno pogodjeni oni koji iskreno i lojalno rade na svom radnom mjestu, adekvatno dogovorenoj placi, a ostali iz kategorije ' ne mozete me tako malo platiti koliko malo mogu raditi' su ionako imuni na kritiku. Istina je da nas mentalitet ogranicava ali ipak najvise iskustvo: adekvatna i redovna isplata place radniku za efikasno odradjen posao u ugovorenim okvirima rada je temelj uspjeha. Pristup g.Tomicica mi se cini povrsnim.
Dobar tekst. Pitanje je samo tko to mora vise raditi? Ili tocnije - sto treba raditi jer obradjivanje njive zlicom jest tezak rad ali slaba korist od njega.