'Ladovina Ladislava Tomičića

Loše, lošije, Lošo

Ladislav Tomičić

foto: Lana Slivar / FaH

foto: Lana Slivar / FaH

Tko bi, dakle, mogao biti dušmanin s upaljačem? Možda neki pripadnik zlatne jugoslavenske mladeži, jedan od onih s nekoć uglednim i utjecajnim roditeljima, koji su u ona čemerna vremena imali i mogli sve, pa čak i na račun neke bezvezne dijagnoze izbjeći služenje vojske u omraženoj JNA? Atraktivno je i interesantno, ali ipak zlonamjerno ako ste ovdje pomislili na premijera Andreja Plenkovića.



Admirala Davora Domazeta Lošu u Hrvatskoj računaju kao uračunljivog čovjeka. Pozivaju ga da gostuje na javnoj televiziji, na radiju, pitaju ga što misli o ovome ili onome. Na žalost, admiral im se redovito odaziva i odgovara. Pitali su ga, tako, prošlog tjedna što misli o požarima koji su poharali splitsku okolicu, o toj atraktivnoj i interesantnoj situaciji, koju je dva dana nakon što se dogodila primijetio i akademik, vitez te potpredsjednik Sabora Željko Reiner. Admiral Davor Domazet Lošo jedva je dočekao.


– Prvo pitanje koje morate postaviti je: Što točno gori? Gori Boka Kotorska, gori Hercegovina i gori Dalmacija. To ne može biti slučajno. I to baš u vrijeme kada se po prognozama može znati da je u tijeku bura koja puše već četiri dana. Dakle, to je tipičan primjer asimetričnog rata protiv Hrvatske. To je rat bez vojnika, bez početka, bez bojišnice i bez bitke, ali je ipak rat, zato što se osvaja, u ovom slučaju ugrožava, jedno određeno područje. Od Boke Kotorske, koju još zovu – nevista Jadrana, gdje obitavaju Hrvati, Hercegovina u kojoj su Hrvati i Dalmacija. Ako nema Hercegovine i Dalmacije nemate Hrvatske, pojasnio je hrvatski uglednik.


To je, dakle, na stvari: rat bez rata, asimetrični rat bez bitke i bojišnice, najopasniji od svih ratova. A tko vodi taj rat protiv Hrvatske? Tko po Dalmaciji, Hercegovini i Boki Kotorskoj potpaljuje požare nadajući se da će Dalmacije, Hercegovine i Boke Kotorske u plamenu nestati? Jasno, u pitanju su dušmani Hrvatske – Jugoslaveni. A tko je ta jugoslavenska stoka koja pali i žari po Dalmaciji i drugim krajevima u kojima su od stoljeća sedmog, ako ne i prije, Hrvati tucali stinu, pišući svoju tvrdu povijesti? Na koga misli admiral Davor Domazet Lošo kad za piromaniju optužuje najveće hrvatske dušmane – Jugoslavene.




Možda na ražalovane oficire Jugoslavenske narodne armije, ljude koji su desetljećima držali pod čizmom naš napaćeni narod? Sumnjamo. Svoje paranoje, probitačne verbalne ofenzive protiv asimetričnih dušmana i slične proizvode iz širokog dijapazona usluga koje nude oni su stavili na raspolaganje novim gospodarima pa se danas uglavnom bave lovom na Jugoslavene. Baš kao admiral Davor Domazet Lošo.


A možda hrvatski uglednik iz redova najglasnijih i najrevnijih branitelja Lijepe naše misli na komunističke apartčike, jugo-činovnike koji su devedesete ostali bez svoje jugo-tamnice u kojoj su pod ključem držali četiri milijuna utamničenih Hrvata. Neće biti. Oni danas u crkvenim procesijama nose svijeće od pola metra, okajavajući grijehe prošlosti u znoju lica svoga, a na dane kad nema važnih misa zauzimaju važne dužnosti u političkom životu oslobođene domovine. Jedan od takvih upravo je, u dogovoru sa sazrelim primjercima podmlatka Hrvatske čiste stranke prava, dogovorio preimenovanje Trga maršala Tita, što valjda dovoljno uvjerljivo govori o tome da se ispisao iz jugo-tamničara i upisao u istinske domoljube. Ime mu je Milan Bandić.


Tko bi, dakle, mogao biti dušmanin s upaljačem? Možda neki pripadnik zlatne jugoslavenske mladeži, jedan od onih s nekoć uglednim i utjecajnim roditeljima, koji su u ona čemerna vremena imali i mogli sve, pa čak i na račun neke bezvezne dijagnoze izbjeći služenje vojske u omraženoj JNA? Atraktivno je i interesantno, ali ipak zlonamjerno ako ste ovdje pomislili na premijera Andreja Plenkovića.


Kad smo kod zlonamjernih, dušmanin na kojeg cilja uračunljivi admiral možda bi trebalo tražiti u redovima novinara i novinarki, napose onih koji su u teškim vremenima jugo-cenzure bili na različitim partijskim dužnostima. Recimo, kojekakvi partijski sekretari? Recimo, Josip Jović iz Slobodne Dalmacije? Neće biti, Jović već duže od dva desetljeća (ne)uspješno participira u lovu na Jugoslavene. Možda bi se moglo Jugoslavene tražiti u generalnom popisu članova Saveza komunista Jugoslavije?


Jedan verificirani prevarant iz Slovenije već mjesecima se nudi da nam napiše zakon kojim će arhivski materijali ugledati svjetlo dana pa se, možda, na svjetlu dana nađe i taj popis. Avaj, bojimo se da bi u tom papiru našli uglavnom imena pokojnika i/ili aktualnih članova »stožerne stranke hrvatskog naroda«. Najbolje će, po svemu sudeći biti da se piro-jugoslavene traži odokativnom metodom.


Čije god vam se mišljenje ne sviđa, nalijepite mu etiketu jugoslavenskog dušmanina, nađite kod njega upaljač i – eto ga.