Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 5° 1
Sutra: 5° 5° 1
12. prosinca 2019.
Ladovina

kolumna LADISLAV TOMIČIĆ Policija čuva Isusa izbjeglicu

Foto Hrvoje Jelavic/PIXSELL
Foto Hrvoje Jelavic/PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 23. prosinac 2018. u 12:44 2018-12-23T12:44:55+01:00

Danijela je duhovnost pokušala dilati na gostujućem terenu. Crkva u Hrvata može istrpjeti svašta, ali konkurenciju – to nikako

Možda vam je promaklo – a šteta da jest, zabavno je i poučno – nedavno gostovanje naše eminentne estradne radnice Danijele Martinović u dvorani Samostana svetoga Frane u Zadru.

»Ne mogu pretočiti u riječi, jer ne postoje prave da dočaraju atmosferu. Pokušat ću s – neopisiva čarolija!« Tako je svom instagram profilu ovo gostovanje opisala sama pjevačica. Tek što je zahvalila svome srcu, koje joj »jasno i razgovijetno šalje koordinate i smjernice«, tek što je zaključila da više nema izbora, da svoje srce može samo slijediti, tek što je jedno »veliko hvala« ispisala časnim sestrama Emili, Boženi i Kseniji, provincijalu fra. Andriji, gvardijanu fra. Anselmu, fra Vladi, fra Šandru te fra Stanku, uslijedilo je... – nećete vjerovati što je uslijedilo.

– Uprava Samostana nije imala saznanja kakav će biti sadržaj predavanja Danijele Martinović. Nitko od franjevaca niti časnih sestara iz Samostana sv. Frane nije sudjelovao na predavanju.  Organizatori koji su tražili dvoranu za predavanje najavili su kako će gospođa Martinović govoriti o svom iskustvu molitve, što na prvi pogled nije po sebi problematično za samostanski prostor. No, ispostavilo se kako je to što je ona tamo svjedočila u suprotnosti s katoličkim naukom, sa Svetim Pismom i tradicijom Crkve, uslijedilo je u priopćenju kojim su zadarski franjevci iz Samostana svetog Frane reagirali na Danijelin nastup.

Na istom mjestu, da demarš dobije još ozbiljniji ton, materi Crkvi i svekolikoj javnosti položena je zakletva »da su braća franjevci u samostanu sv. Frane bili i ostat će u svemu vjerni nauku Katoličke Crkve«.

Što je sad ovo? Otkud sad to? Koji je ovo...? Ova i slična pitanja rojila su se u glavi popularne pjevačice, sad nepopularno neushićene, osupnute i – pomalo uplašene neočekivanim obratom.

Danijela se, naime, djetinje zaigrala. Duhovnost na način kako je ona shvaća pokušala je dilati na najtežem mogućem gostujućem terenu. Crkva u Hrvata zna biti tolerantna i može istrpjeti svašta, ali konkurenciju – to nikako.

Da je Danijelu Martinović igrom slučaja život bacio u neku hrvatsku enklavu u vatri rata, da joj je u ruke dao vojnu i političku moć kojom bi pjevačica došla glave desetinama civila, žena, djece i staraca, da je Danijeli zbog toga suđeno i presuđeno pred kakvim međunarodnim sudom, da je zbog ratnog zločina ležala tešku robiju i da joj je robijaške sate kratila krunica – u Crkvama i samostanima diljem Hrvatske ona bi bila rado viđena gošća, oratorka i uzor-vjernica.

Možda bi joj i biskupi ljubili ruku! Međutim, doći u samostan svetog Frane i pričati o nekakvim hipnozama i theta praksama – samo potpuna amaterka može pomisliti da će Crkva to mirno gledati.

Ratni zločinci – to da, i za oltarom ako treba, ali samo ako su naši i ako slave Gospodina kako bog zapovijeda. Theta praksa? Zaboravi, draga.

Da Crkva u Hrvatskoj ne trpi odstupanje s linije – ne katoličke linije, nego linije Katoličke crkve u Hrvatskoj – nedavno se na svojoj koži mogao uvjeriti i jedan njezin »sluga«, don Anton Šuljić, koji je nedavno prihvatio inicijativu »male sestre Vesne Zovkić« i pomogao organizaciji molitvenog bdjenja pod nazivom »Isus izbjeglica«.

Organizatore bdjenja »zanimala je prije svega duhovnost i teološka dimenzija fenomena izbjeglica i migranata«. Inicijativu je rado prihvatio i gvardijan samostana svetog Franje na Kaptolu fra Zdravko Lazić.

Međutim, fra Zdravko je brzo shvatio u što se uvalio, o čemu je za Deutsche Welle govorio don Anton Šuljić: »Nakon najave odmah su počeli i pritisci prema fra Zdravku. Iskreno, iznenadilo me da je čak obavijestio i policiju za svaki slučaj, da ne bi bilo kakvih nereda. Neobično je, naime, da se za molitvu angažira policija, ali izgleda da trenutno vlada takva atmosfera.«

Doista jest neobično da policija mora osiguravati jednu molitvu, a još je neobičnije da Kaptol to nije udario na sva zona, što bi u normalnim okolnostima bilo očekivano. Bila je to idealna prilika da biskupi svima (po)kažu kako je teško biti vjernik i vjernica u Hrvatskoj, ali oni je nisu iskoristili.

Biskupi šute, jer »Isus izbjeglica« nije u skladu s linijom Kaptola kad su u pitanju migranti i izbjeglice. Poželjna linija, naime, ne podrazumijeva viškove sućuti kakvu su pokazali Anton Šuljić i drugi organizatori i organizatorice molitvenog bdjenja.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.