Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
21. rujna 2019.
'Ladovina

Komentar LADISLAV TOMIČIĆ Kokošari svi smo braća, Franjo nam je Tuđman ćaća

Foto Borna Filić / PIXSELL
Foto Borna Filić / PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 23. lipanj 2019. u 7:20 2019-06-23T07:20:12+02:00

Ministar Kuščević otkrio je da su njemu najdraže koke Hrvatice. Na koncu mu je kokošarenje, a ima i račune kao dokaz da je kupovao kokoši, donijelo lijep materijalni probitak

Hrvatska demokratska zajednica nedavno je proslavila tridesetu godišnjicu osnutka. Slučaj je htio da nekako u isto vrijeme novinari otkriju da HDZ-ov ministar uprave Lovro Kuščević na Braču ima vilu koja nije upisana u katastar, što njemu nije činilo prepreku da je iznajmljuje strancima. Kad su novinari bolje pogledali, ispostavilo se da ministar Kuščević ima još jednu kuću, koju je na negrađevinskom zemljištu najprije podigao kao štalu, da bi zatim zahvaljujući odluci Općinskog vijeća Nerežišća, donesenoj u vrijeme dok je on bio načelnik općine, svoju štalicu legalizirao kao stambenu kućicu. Novinarima danas tvrdi da je u štali držao kokoške, a onda je Općinsko vijeće nenadano dopustilo da se štale mogu prenamijeniti i legalizirati.

U trideset godina HDZ-ovog političkog rada mnogo toga se promijenilo. Mijenjali su se predsjednici, jednu stranačku elitu zamijenila je druga pa treća, mijenjala se donekle i retorika, ali kokošarenje - ovakvo i onakvo - nadživjelo je, evo, sve mijene u »stožernoj stranci hrvatskog naroda«. Ministar Kuščević otkrio je novinarima da su njemu osobno najdraže koke Hrvatice. Na koncu mu je kokošarenje, a ima i račune kojima će dokazati da je kupovao kokoši, donijelo lijep materijalni probitak.

Vratimo se sad tridesetak godina nazad, kad su koke Hrvatice (a bogami i pijetlove Hrvate) čerupali stranački patrijarsi, na čelu s njegovom veličinom Franjom Tuđmanom, oličenjem i spomenikom HDZ-ovih vrlina. U sjećanjima i zapisima prvog hrvatskog ministra unutarnjih poslova Josipa Boljkovca, objavljenim pod naslovom »Istina mora izaći van...«, ovaj Tuđmanov suradnik piše: »Prisjećam se, primjerice, kako je Tuđman prvih dana nakon višestranačkih izbora nas ministre iznenada poveo na Tuškanac.

Cilj razgledanja, kako sam sa zakašnjenjem shvatio, nisu bili neki važni komunalni projekti nego »kaparenje« vila. Tuđman je smatrao da smo »oživotvorenjem tisućgodišnjega hrvatskog sna« upravo mi oni koje hrvatski narod treba obilato podariti i biti im vječno zahvalan. A za ministre je red da žive u vilama, u zelenilu na svježem zraku. Tako bolje spavaju i misle na dobrobit svog hrvatskog naroda.«

Naravno, kako se ono kaže, bog je najprije sebi napravio bradu. Podsjetimo na Franju Tuđmana i njegov slučaj kokoš.., pardon kućenja. Vila obitelji Tuđman u Nazorovoj ulici između dva rata pripadala je jednoj židovskoj obitelji, koja je u vrijeme NDH pobjegla u Italiju. Vila je poslije rata nacionalizirana, a u jedan od stanova je 1961. uselio prvi hrvatski predsjednik, tad još uvijek u svojstvu demobiliziranog generala Jugoslavenske narodne armije. Do devedesetih godina Tuđman je bio nositelj stanarskog prava, ali kad je postao predsjednik i hrvatski velikan, nekako se dogodilo da je Vlada Republike Hrvatske donijela uredbu sa zakonskom snagom koja je vrijedila samo jedan dan, a baš po toj uredbi i baš tog dana prvi je hrvatski predsjednik otkupio cijelu vilu u Nazorovoj ulici. Da je zakasnio jedan jedini dan, ne bi mogao to učiniti, jer Sabor je odmah zatim donio zakon o denacionalizaciji i onemogućio takvu praksu.

Vjerujemo da primjećujete sličnost sretnih okolnosti koje su se zgodile prvom hrvatskom predsjedniku i aktualnom ministru uprave Kuščeviću. Ministar je mislio držati kokoši u štali, ali dogodilo mu se da Općinsko vijeće Nerežišća, općine u kojoj je bio načelnik, donese odluku prema kojoj se štale mogu pretvoriti u stambeni objekt, pa je ta sretna okolnost omogućila ministrovom stambenom objektu da bude neupitan i svoj na svome. Povijest kućenja HDZ-ovih dužnosnika duga je koliko i povijest kokošarenja u samostalnoj i nezavisnoj Republici Hrvatskoj. Toliko su se prožele ove aktivnosti da čovjek više ne zna što je kućenje, a što kokošarenje i jesu li te dvije aktivnosti zapravo jedno. Počelo je, kao što vidimo, od samoga početka i sa samoga vrha, a nastavlja se, evo, u maloj bračkoj općini, gdje je svoje gnijezdo svio i koke Hrvatice gojio aktualni ministar Lovre Kuščević.

Dakako, nepravedno je kućenje kokošarenjem i/ili kokošarenje kućenjem naširoko i nadugačko obrazlagati samo na svijetlim primjerima prvog hrvatskog predsjednika i aktualnog ministra uprave. Bilo bi to, na kraju krajeva, i nepošteno, jer kod kućenja i kokošarenja nezabilazni su lik i djelo istaknutog predsjednika Hrvatske demokratske zajednice Ive Sanadera, Vladimira Šeksa, Jadranke Kosor i mnogih, mnogih drugih. Svi su se oni pošteno skućili služeći Republici Hrvatskoj, pjevajući »nek ti kušin bude stina« i nesebično se dajući za naše bolje sutra.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.