Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
24. svibnja 2019.
Ladovina

kolumna LADISLAV TOMIČIĆ Hrvatska žaba u kaptolskom loncu

Photo Patrik Macek/PIXSELL
Photo Patrik Macek/PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 28. travanj 2019. u 8:14 2019-04-28T08:14:00+02:00

O odvojenosti države i Crkve na mjerodavnim adresama se ne raspravlja, a utjecajniji političari i političarke koji žele figurirati kao predvodnici i predvodnice lijeve struje hrvatskoga društva Crkvi i njezinim stojićima i košićima uglavnom se ne usuđuju (pre)glasno zamjeriti. Navodno nije dobro za posao

Glavni urednik Radio Splita, jednog od regionalnih centara Hrvatskog radija, u srijedu se ispričao slušateljima jer su u najavi jedne od njihovih emisija izgovorene riječi refrena pjesme Parnog Valjka: nedjelja, prokleta nedjelja... Javnost je o tome na portalu Index izvijestio splitski novinar Vladimir Matijanić. »Prokleta nedjelja« zasmetala je jednom od slušatelja, koji je dobio brzu zadovoljštinu.

– Zahvaljujemo slušatelju na upozorenju. Ispričavamo se što se ponekad u programu vrti stari jingle s neukusnom riječju koji smo već jedanput promijenili. Sada smo snimili potpuno novi, pročitao je radijski spiker poruku urednika Karla Reitobera. Ono što nekad nije bilo normalno, da javni servis na kritiku slušatelja vjernika reagira isprikom zbog tako banalne stvari kao što su riječi pjesme stare trideset godina, danas je već postalo razumljivo i normalno. Baš kao što je postalo normalno da ateisti svoju djecu upisuju na vjeronauk, da ne bi mališanima stvorili probleme izdvajajući ih od druge djece, baš kao što je postalo normalno da pred bolnicama svoje vjerske performanse imaju takozvani molitelji za nerođenu djecu, baš kao što bi sutra moglo postati normalno nešto čemu se mi, prema crkvenim dogmama i naputcima skeptičniji građani i građanke danas rugamo i na što se zgražamo.

Moglo bi, recimo, postati normalno da katolički župnici ispred crkve spaljuju nepoćudne knjige, kako se to nedavno dogodilo u Poljskoj. Jedan korak u ovom smjeru već je napravljen. Odgovarajući na jednom od vjerskih portala na pitanje čitatelja o književnom serijalu Harry Potter, kontroverzni studentski kapelan don Damir Stojić odgovorio je da je tu riječ o »simpatiziranju okultnoga, negaciji vjere i relativizaciji morala«.

– Budući da je kroz knjige o Potteru vjera u Boga koji ljubi sustavno potkopavana, čak i uništena u mnogim mladim ljudima, kroz lažne vrijednosti i izrugivanje judeokršćanskih istina, uvođenje ovih knjiga u škole ne može se tolerirati, poručio je kontroverzni studentski kapelan. Stojića ne treba uzimati za ozbiljno, odmahnut će na njegove riječi optimisti. Možda su koliko jučer u Poljskoj na isto odmahivali rukom crkvenim dogmama i naputcima neskloni Poljaci i Poljakinje pa ipak je Harry Potter javno spaljen pred jednom od tamošnjih crkava. A tamo gdje gore knjige mogli bi gorjeti i ljudi. Toliko nas je svjetovna i crkvena povijest naučila.

Ipak, lijepo je znati i da nisu svi ljudi iz krila Crkve na tragu Stojićevih promišljanja vjere i književnosti za djecu i odrasle. Na vijest o osudi Harry Poterra pred prijekim Stojićevim sudom reagirao je bosanski franjevac Drago Bojić.

– Povijest je tu dobra učiteljica. Ona nas uči da je spaljivanje knjiga uvijek vodilo većem zlu, jer od spaljivanja knjiga lako se dođe u napast da se spaljuje i ljude koji ih pišu i one koji ih čitaju. Grozničavi pokušaji konzervativnih i fundamentalistički orijentiranih svećenika Katoličke crkve da se spriječi čitanje Harryja Pottera ili da se čitanje takve literature proglasi teškim grijehom, govori ponajviše o njihovom bolesnom mentalnom sklopu. Na taj način oni vrijeđaju i dostojanstvo svojih vjernika jer smatraju da nisu sami sposobni procijeniti sadržaj i značenje onoga što čitaju, rekao je Drago Bojić.

Ponavljamo, Bojić je bosanski franjevac. Glasnog suprotstavljanja Stojićevim idejama i njegovom viđenju vjere u boga i Katoličkoj crkvi Hrvatska gotovo da i nema. Ni u Katoličkoj crkvi Bosne i Hercegovine prilike nisu bitno bolje.

Zbog svojih stavova Drago je Bojić u Bosni Srebrenoj kažnjavan i proganjan. Tamošnji provincijal usta mu je pokušao zapušiti čak i prijetnjama izgonom iz franjevačkog reda. U ovom dijelu svijeta sva vrata Crkve širom su otvorena za svećenike poput studentskog kapelana Damira Stojića, dok su svećenici poput Drage Bojića izloženi kaznama, intrigama i prijetnjama svojih nadređenih.

Crkva u Hrvatskoj radikalizira se od neovisnosti države naovamo, što prati i vjerska radikalizacija društva. Fundamentalisti u svećeničkim redovima rastu kao gljive poslije kiše, a glasovi razuma, tolerancije i razumijevanja za svjetovni život države utihnuli su i jedva da se čuju.

O odvojenosti države i Crkve na mjerodavnim adresama se ne raspravlja, a utjecajniji političari i političarke koji žele figurirati kao predvodnici i predvodnice lijeve struje hrvatskoga društva Crkvi i njezinim stojićima i košićima uglavnom se ne usuđuju (pre)glasno zamjeriti. Navodno nije dobro za posao.

Hrvatsko društvo u tome se ponaša kao živa žaba u loncu hladne vode stavljenom na upaljenu peć. Da su je bacili u vrelu vodu, žaba bi pokušala iskočiti. Ovako će se privikavati na sve veću temperaturu i na koncu skončati skuhana.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka