Grad: Rijeka
Danas: 24° moguća kiša
Sutra: 14° 27° oblačno
26. lipnja 2017.
'Ladovina Ladislava Tomičića

Križanac diktatora i Mr. Beana u mojoj dnevnoj sobi

Križanac diktatora i Mr. Beana u mojoj dnevnoj sobi
Križanac diktatora i Mr. Beana u mojoj dnevnoj sobi
Autor:
Objavljeno: 1. travanj 2012. u 11:59 2012-04-01T11:59:00+02:00

Ima tome već nekoliko godina da se u Hrvatskoj namnožilo toliko ulagača da im ne možeš broj izbrojiti. Otvorili blogove, zauzeli pozicije na forumima pa od jutra do sutra drve o cijenama dionica, stanju burze, prognozama za poduzeća u kojima imaju udjele. Što je novca manje, to se o njemu više priča. Tko god uspije uštedjeti dvije do tri tisuće kuna i kupiti dionicu, evo ga već sutra na forumu u ulozi ozbiljnog ulagača koji ne štedi dragocjeno vrijeme i znanje da bi drugima dao kakav savjet i upustio se u ozbiljnu ulagačku raspravu.

Svijet je to nezanimljiv prosječno osiromašenom građaninu, a njegovi protagonisti uglavnom su dozlaboga dosadni ljudi u čijim prsima srce udara u ritmu burzovnih kretanja. Veliki broj njih odavno je »odlijepio« pa ne vidi da im ispod prozora ljudi kopaju po kontejnerima, nego se kunu u bolje sutra samo ako se nađe politička opcija koja će prodati, prodati, prodati, sve vrijedno što se može, sve vrijedno što se ima...

Prodaja, naime, diže cijenu dionica, jer u tom slučaju, znaju toliko ulagači, u poduzeća ulazi svjež strani kapital koji ne trpi čistačicu i portira, nema sluha za trudnicu i kroničnog bolesnika na višemjesečnom bolovanju, ne isplaćuje prekovremene sate...

U svijetu gdje burzovna kretanja znače život, brojke su zrak i hrana, samo brojke se računaju – a ako iza brojki crkava koja stotina tisuća ljudi – pa što onda, tko im je kriv kad se ne umiju snaći i izboriti za svoje mjesto pod suncem. Solidarnost je tamo, u tom svijetu brojki, nepoznat pojam, socijalna osjetljivost predmet je sprdnje, empatija je nepostojeća kategorija. Brojke, brojke i samo brojke. Nema se tome što zamjeriti, jer svako ima pravo kreirati svijet kakav za sebe želi pa koliko i kako u tome uspije - uspije. 

Međutim, s foruma i društvenih mreža, blogova i specijaliziranih internet adresa svijet brojki i burzovnih kretanja odjednom se preselio u naše dnevne sobe. Kao njegov glavni predstavnik uzet je stanoviti Nenad Bakić, poduzetnik koji je uspio prodati nekakav internet sajt i zaraditi ozbiljne novce, što ga u zemlji bez novca istog trena promeće u autoritet koji ima pravo drviti o čemu god hoće i kako god hoće.

Neobičan je to svat, taj Bakić, sudimo po njegovom posljednjem nastupu u Otvorenom, televizijskoj emisiji pod predsjedanjem Hloverke Novak Srzić. Smiješan čovječuljak piskutava glasa, standardno dosadan, kao da je ispao iz kakvog laboratorija kao križanac bizarnog diktatora i mister Beana. Neupućen u svijet burze, potpisani autor sa zanimanjem je gledao Bakića i slušao njegove teze o tome zašto bi po svaku cijenu valjalo prodati kutinsku Petrokemiju.

Piskutao je Bakić cijelu bogovetnu emisiju, sukobljavao se sa kutinskim sindikalistom Klausom, prognozirao svijetlu budućnost i prodavao priče prema kojima je strani kapital bog, batina, ali i brižna majka svakom radniku i građaninu ove zemlje. Hloverka je svo vrijeme klimala glavom, kako već cijelu svoju novinarsku karijeru klima onom koji govori iz pozicije jačeg, moćnijeg, bogatijeg. Kad je ulagački mister Bean rekao što je imao za reći i kad su na njegovu glavu pala slova odjavne špice, sjeli smo i stali googlati. Tko je taj i što je taj - Bakić da prostiš? 

Prvo što nam je palo u oko jest da (ne)simpatični križanac diktatora i mister Beana ima udjele u Petrokemiji. Dakle, sva njegova argumentacija kojom otvara put privatizaciji ima ujedno i funkciju punjenja njegovog novčanika. Bio je to dobri, stari, Hloverki Novak Srzić tako blizak sukob interesa.

Dalje vireći u majku svih mreža, otkrili smo da je taj Bakić zapravo inspirirao pisca Vladu Bulića za onaj lik suludog poduzetnika koji piše pravilnike o upotrebi toalet papira i maltretira svoje zaposlenike na sve moguće i nemoguće načine. To li je, dakle, taj kapitalac! Eto, pomislismo, dočekalo je i to malo ulagačko čudovište, s kojim ne možeš popiti kavu a da ne umreš od dosade, svojih pet minuta na javnoj televiziji. Dočekalo, pa stalo drukati u korist svog novčanika, a puna mu usta boljitka za hrvatske radnike.

Jučer zavirimo u tjednik Forum, kad tamo o Bakiću piše i ovo: »Samo po sebi to ne bi trebao biti problem da pritom često ne manipulira podacima i izvrće činjenice. Pa će tako, u trenutku kada mu to odgovara, s biranim dionicima napraviti svoj burzovni indeks, koji bi trebao zamijeniti postojeći Crobex, da bi ga već koji tjedan kasnije 'zaboravio'.

Njegova logika je više nego jasna: usred krize koja je zahvatila i burzu sva su sredstva dopuštena kako bi se vratilo uloženo, a ako postoji bilo kakva mogućnost onda se koja kuna može i zaraditi. Od kada je u medijima objavljena vijest da Petrokemija ima neznanog kupca (više je Bakić govorio o tome nego članovi Vlade) isti je u desetak dana zaradio više od tri milijuna kuna!«.

Opala maco! Valjalo bi mu i Hloverki dati koju kunu.

Ispravak Nenada Bakića: Autor Ladislav Tomičić vrijeđa umjesto da uvažava činjenice

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka