Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 26° 1
Sutra: 26° 26° 1
19. rujna 2018.
'Ladovina Ladislava Tomičića

kolumna Jasna »udbašica«

Foto Patrik Maček / PIXSELL
Foto Patrik Maček / PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 28. siječanj 2018. u 7:33 2018-01-28T07:33:00+01:00

Nešto od tog paranoičnog ratnog kadra, evo, politički opstaje i u miru. Opstaje general Željko Glasnović, političar koji u Saboru zastupa rat u našim glavama. Tamo, u ratu koji ne može završiti, Jasna je još uvijek živa. Kosovka, udbašica, labradorica...

Saborski zastupnik Željko Glasnović ovaj je tjedan opet imao svojih pet minuta. Žutih minuta. To su one minute kad zastupnik Glasnović servira laži, klevete, uvrede i prijetnje. To su oni trenuci kad pristojan čovjek koji sluša bujicu saborskih budalaština pomisli da bi temeljito psihijatrijsko vještačenje moralo biti osnovni preduvjet za bilo čiju političku kandidaturu. (Zaista, bilo bi lijepo kad bi nam netko mogao garantirati da su svi saborski zastupnici zdravi, da im psihu ne pritišće želja za strijeljanjem ljudi, da im svijest nije zamračena mržnjom prema svemu što izlazi iz okvira primitivno shvaćenog domoljublja.)

Na žalost, obaveznog psihijatrijskog vještačenja za potencijalne narodne zastupnike nema, a bilo bi zanimljivo čuti profesionalno mišljenje o čovjeku koji sa saborske govornice poručuje da »Hrvatska, na žalost, još uvijek nije zemlja u kojoj je moguće strijeljati«, o čovjeku koji za društvene mreže pozira s različitim vrstama automatskog naoružanja, o čovjeku koji uporno tvrdi da Hrvatskom vladaju KOS, Udba, komunisti i druge aveti, koji studente Filozofskog fakulteta naziva djecom komunista, zato jer ne dijele njegov militaristički svjetonazor.

Željko Glasnović, rekosmo, jučer je opet imao svojih pet žutih minuta, što, jelte, imamo prihvatiti kao posve normalan nastup u hrvatskome Saboru. Opet je Glasnović vidio velikosrpsku agenturu koja vlada Hrvatskom, opet je vidio udbaše, članove komunističke partije, jugofile i plaćenike koji Hrvatsku drže na optuženičkoj klupi. Ništa neobično, ništa na što nismo navikli i - ništa (ne)normalno.

Međutim, ovaj put saborski zastupnik Glasnović usput je prozvao i Jasnu Babić, našu preminulu kolegicu, klevećući je da je pripadala grupi Labrador, da je radila protiv Hrvatske, a za obavještajne strukture Srbije i JNA. – To je doajenka hrvatskog istraživačkog novinarstva, zgražao se za zaborskom govornicom taj službeno normalni tip. Glasnoviću slični, »normalni tipovi«, Jasnu Babić cijelog su života klevetali, optužujući je za slične stvari. Nakon svakog teksta kojim bi ukazala što je sve poplava donijela na obale samostalne i neovisne Hrvatske, javili bi se takvi kao Glasnović. Jedan mjesec Jasna Babić je bila agentica KOS-a, drugi mjesec bila je udbašica, treći mjesec je bila alkoholičarka, četvrti mjesec drogerašica, peti mrziteljica svega što je hrvatsko. Od tih optužbi branila se uglavnom smijehom. Bilo joj je svejedno. Dobro je poznavala ovo društvo. Znala je kakav šljam je u ratu zaradio titulu uglednih i zaslužnih građana.

– Bilo mi je potpuno svejedno, jer moji prijatelji, ljudi do kojih je meni stalo, odlično su znali tko sam, što sam, šta radim, koliko pijem, s kim se ševim... Sve su znali. Za sve moje mane, nesavršenosti. A oni drugi, koji nisu znali, pa ja sam bila sretna da ne znaju!, odgovorila je jednom na pitanje o klevetama i lažima koje su oko nje pleli navodni hrvatski domoljubi. Jasna Babić je vrlo često imala posla s budalama, ali bio je to samo - posao. Nije dopustila da joj truju slobodno vrijeme. Bila je svjesna da takvim budalama veće kazne od boravka u vlastitoj koži nema. Nije joj padalo na pamet pristajati im na muku sudskim tužbama za klevetu, iako je to mogla učiniti stotinu puta.

Napade poput ovog kojim je danas časti saborski zastupnik Glasnović smatrala je neizbježnim dijelom novinarske profesije. Nije se uzbuđivala niti oko puno ozbiljnijih stvari. Smiješno joj je bilo čak i kad je otkrila da u njezinom dosjeu stoje detalji ginekoloških pregleda. O da, agenti Tuđmanovih Službi dobro su bili zapeli da srede »kosovku« i »udbašicu«.

Dokaze protiv nje su tražili kopajući duboko, sve do grlića maternice. Otkrili su da Jasna živi u garsonjeri, da vozi polovan citroen, otkrili su da piše za novine i da se sastaje s novinarskim izvorima, svima koji mogu pružiti važnu i kvalitetnu informaciju. Saznali su i za najstrože čuvanu tajnu, da Jasna Babić ide na preglede ginekologu.

Da radi za obavještajne službe – to nisu otkrili, a da jesu – budite sigurni da bi to dali na sva zvona. Takvi kao Glasnović Jasnu su smatrali neprijateljem države.

Neprijateljem države smatrali su svakog poštenog novinara i novinarku, sve kolege koji su ratnim godinama više vjerovali u osnovne postulate profesije, nego u budalaštine političkog vrha i političkog dna. Nešto od tog paranoičnog ratnog kadra, evo, politički opstaje i u miru.

Opstaje general Željko Glasnović, političar koji u Saboru zastupa rat u našim glavama. Tamo, u ratu koji ne može završiti, Jasna je još uvijek živa. Kosovka, udbašica, labradorica...

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka