Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
24. rujna 2018.
'Ladovina Ladislava Tomičića

Finili su Mile bali

Finili su Mile bali
Finili su Mile bali
Autor:
Objavljeno: 20. studeni 2010. u 12:00 2010-11-20T12:00:00+01:00

Glavni grad suočio se minulog tjedna sa svojom realnošću: model politike kakvu su na nacionalnoj sceni promovirali i provodili Ivo Sanader i HDZ, a na lokalnoj, zagrebačkoj – Milan Bandić i SDP zauvijek je mrtav. Politički model o kojem govorimo sastojao se od kupovine biračkog tijela svakovrsnim povlasticama, nauštrb radnih građana koji su punili i još uvijek - ali sve slabije - pune nacionalni i lokalne proračune. Na račun radnih ljudi Bandić i Sanader kupovali su branitelje, umirovljenike, studente, zavičajne klubove..., rasipali proračunski novac kao da je u pitanju njihova ćaćevina. Kako novca više nema, sad je došlo vrijeme za nepopularne poteze. Splet tajnovitih okolnosti htio je da radikalni rezovi na državnoj razini padnu na pleća Jadranke Kosor, što nije nepravedno, budući da je upravo aktualna premijerka u Sanaderovom mandatu bila zadužena za kupnju ljubavi važnog dijela biračkog tijela, onog što ga svodimo pod zajednički nazivnik – hrvatski branitelji. Jednako kao Ivo Sanader, zagrebački gradonačelnik Bandić kupovao je koga je stigao, a takva politika davala je (izborne) rezultate. Ova činjenica dobar dio krivice za aktualno stanje gradskih financija baca na pleća Zagrepčana, pa se stanovnicima glavnog grada s punim pravom može reći: Sami ste si krivi. Isto se može poručiti i ostatku Hrvatske, budući da većina građana naprosto nije htjela ni željela vjerovati nikom tko je do 2007. godine tvrdio da Ivo Sanader i njegova stranka nagrizaju osnovnu materijalnu supstancu zemlje.
 

Aktualni zagrebački događaji, točnije uštede koje Bandić danas kani provesti u djelo, preslikani su s nacionalne razine, a zajednički nazivnik im je činjenica da drugog izlaza osim ušteda nema. Nacionalna kasa, baš kao i zagrebačka, prazna je da praznija teško može biti.

Sad je red da se vratimo koju godinu u prošlost, pa da podsjetimo kako je darežljivi Milan nosio zagrebačke darove širom Hrvatske, vjerujući da će to pogurati njegovu ambiciju da postane predsjednik države. Kod kuće također nije štedio: namirivani su, rekosmo, zavičajni klubovi, braniteljske udruge, lokalnim radio postajama i televizijama isplaćene su stotine tisuća kuna pod krinkom sponzorstva nekakvih emisija koje kao promoviraju zdravlje, život u lokalnoj zajednici i slično. Zapravo se kupovala ljubav vlasnika koji su imali zadatak uškopiti svoje novinare, e kako netko u eteru slučajno ne bi rekao koju lošu riječ o premudrom zagrebačkom vodstvu. Sve je u Bandićevom upravljanju Zagrebom bilo navlas isto načinu na koji je Ivo Sanader vodio Hrvatsku. Kupovina biračkog tijela koštala je više nego što su nacionalni i lokalni proračuni mogli podnijeti, pa se svakog mjeseca išlo na svjetsko financijsko tržište po nove kredite, bez da se netko pitao tko će i kako te kredite vraćati. A onda je stigla svjetska ekonomska kriza, koja je hrvatskim vlastodršcima više nego dobro došla, jer sad su imali objašnjenje za sve hrvatske probleme.

Međutim, notorna je činjenica da bi zahvaljujući političkom modelu o kojem govorimo Hrvatska i bez svjetske ekonomske krize stigla tamo gdje je danas – na rub ekonomske propasti. Tome najbolje svjedoči podatak da se polagani oporavak svjetskog gospodarstva niti najmanje ne odražava na hrvatske prilike. Dok drugi bilježe kakav takav gospodarski rast, mi smo u jami iz koje se jedva vidi nebo.

Napokon je došao i taj dan, kad Milan Bandić mora priznati poraz svoje politike. Njegov uzor Sanader taj je zadatak već odavno apsolvirao.
  – Ja nisam idealan, pogriješio sam. Samo je jedan idealan, a on je na nebu. Taj novac nismo bacili u bunar, dali smo ga građanima, tvrdi danas Bandić, najavljujući poskupljenja vrtića i ukidanje besplatnog tramvajskog prijevoza za imućnije umirovljenike, đake, studente i nezaposlene. Zato što smo imali, kaže Bandić, davali smo i onima koji imaju i onima koji nemaju. U redu, to je točno, gradska administracija je davala i onima koji imaju i onima koji nemaju, s naglaskom na one koji imaju. I što sad da radimo s Milanom Bandićem i pet godina njegove promašene politike koja nas je dovela na rub prosjačkog štapa? Zar je uistinu dovoljno reći - Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh, pa da svi skupa krenemo dalje pod vodstvom iste političke garniture koja nas je upropastila?

Odgovor na ovo pitanje na idućim izborima moraju dati birači. Imajući na perspektivu propasti koju su nam omogućili Sanader i HDZ na nacionalnoj, odnosno Milan Bandić na lokalnoj, zagrebačkoj razini, već danas mogli bi se pozvati na jednu od omiljenih rečenica pokojnog Miljenka Smoje i reći: "Svršija je kurbin pir!"

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka