Na dnevni red hrvatske socijaldemokracije stiglo je međusobno klanje. Iz stranačke središnjice u medije su pušteni računi bivšeg stranačkog predsjednika Zorana Milanovića. S još dvojicom privrženih mu kolega putovao je u Albaniju o trošku stranke.

Sastao se s albanskim premijerom, a po kojem poslu – sa sigurnošću ne znamo. Ne znamo, dakle, da se bivši premijer s albanskim premijerom sastao da bi dogovorio posao za svoju konzultantsku tvrtku EuroAlba.

Iz stranačke središnjice potiho prijete da će novine napuniti Milanovićevim računima. Odijela, restorani, putovanja, što li već. Nikog ne treba čuditi. Imalo se, moglo se. Vjerujemo da je Milanović to iskoristio.

Naprosto, za njega nisu odijela i restorani dostupni prosječnom radničkom džepu. Milanović želi više. Milanović je bolji. Zato smo svojedobno u jednoj televizijskoj emisiji primijetili da vođa hrvatskih socijaldemokrata radnika ne bi prepoznao kad bi se sudario s njim na ulici.

Zbog toga se naljutio. Doznat ćemo i da je neznatnog potpisnika ovih redova zbog toga nazvao egzibicionistom. Ne bi čudilo da je točno. Kritiku je podnosio teško i nikako. Nastupila je klinička politička smrt.

Dijelom zato što se zamjerio vlasnicima nekoliko moćnih medija, dijelom zato što je bio bahat i socijalno neinteligentan, a dijelom zbog toga što nije vjerovao u hrvatsku socijaldemokraciju.

Vjerovao je da se igra mora igrati prema pravilima HDZ-a. Sjetio se djeda ustaše. Danas je politički tek nešto življi od Ive Sanadera.

Cijenjena kolegica koja radi u novinama gdje su pripušteni Milanovićevi računi tvrdi da Zoran danas kruži oko stranke kao kobac i čeka svoj trenutak. Zaključak ne može biti pogrešniji nego što jest. Međutim, dobro će doći. Dobro će doći novoj SDP garnituri, koja je otkrila zametak puča u stranci.

Vide ga i neki novinari. S obzirom na to da kobac kruži, što je logičnije nego obračunati se s petom kolonom, koja bi kokošinjac mogla ostaviti otvorenim, kopcu na milost i nemilost. A tko je peta kolona? Pa oni koji su u stranku došli u vrijeme Milanovića. A koji su to ljudi? Pa, eto, Predrag Matić Fred. On je taj koji ruši rejting SDP-a.

Ne ruši se rejting zbog novog predsjednika Davora Bernardića. Ne, Beru javnost voli, samo što to još ne zna. Javit će im socijaldemokrati, samo dok se riješe izdajnika. Vukovar, Hercegovačka ulica, tenkovi, neviđena količina laži i pritisaka koju je Matić podnosio na nezahvalnom mjestu SDP-ovog ministra branitelja – sve to više ne važi. On je Milanovićev čovjek. On tvrdi da bi mogao biti gradonačelnik Zagreba. Nedopustivo. Kakve su to ambicije?

Milanovićevi ljudi ima da stoje u kutu stranke, ako im već nije naređeno da kleče na kukuruzima. Kobac kruži. Na njih treba dobro pripaziti. Tu je i onaj mali Glavašević. I na njega pripaziti.

Stranka mora stati na svoje noge. Što je novom rukovodstvu činiti? Spriječiti puč. Sravniti sa zemljom u zametku. A kome je to važno? Na žalost hrvatskih socijaldemokrata, stranačke igre prijestolja gleda sve manje ljudi. Kriv je Matić. Ubija se od rušiteljskog posla. Kobac iz visine gleda i ocjenjuje. Novi stranački šef trudi se koliko može. Od čega je pravljen došao je pokazati srpskoj zajednici, na tribinu Privrednika. Neznatnost potpisanog autora bila je drugi gost ove tribine.

Što je ponudio Bernardić? Jedan argument sebi u prilog: eto, ja sam došao kad ste me zvali. Nema što, počastio je čovjek. Tura za sve prisutne. Živjeli. Osim toga – ništa. Ništa plus HDZ-ove fraze o dva totalitarizma. Jedan bi, jelte, trebao biti fašistički, a drugi komunistički. Jedna od omiljenih mantri premijera Plenkovića.

Tom čovjeku totalitarni socijalistički režim popio je krv na slamku. Zato nije mogao ići u vojsku. Anemija. Danas je sloboda i demokracija, svi su punokrvni pa ponovo treba uvesti vojni rok. Akltualnom premijeru krv u tijelo nisu vratili niti sloboda i demokracija. Zato nije mogao braniti domovinu.

Da je samo bio punokrvniji, ne bi se u jurišu zaustavio do Tokija. Ovako, neka idu tuđa djeca, danas punokrvna, a sutra, možda, topovsko meso bez kapi krvi. Nema više totalitarizama, nitko nikom ne pije krv na slamku i svi  će u vojsku.

Da je one večeri u Privredniku netko na Bernardićeva ramena stavio Plenkovićevu glavu teško da bi se primijetilo. SDP je odavno postao HDZ, s tom razlikom što je znatno neuspješniji.

Što ćeš, nije lako dostići kvalitetu originala. Doduše, neke stvari odlikuju isključivo socijaldemokrate. Kako je Milanović pred desničarima nalazio dedu ustašu, tako je i Bernardić pred Srbima našao dedu Srbina. Kud ćeš boljeg razloga da mu ukažeš povjerenje. Socijaldemokracija će cvjetati, samo da se kobac umori i napokon sleti. Ovako – stanje pripravnosti traje. Valja biti na oprezu.