Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 8° 3
Sutra: 8° 8° 3
17. studenoga 2018.
'Ladovina Ladislava Tomičića

kolumna Ako se Plenković ne riješi njih, riješit će se oni njega

Ako se Plenković ne riješi njih, riješit će se oni njega
Ako se Plenković ne riješi njih, riješit će se oni njega
Autor:
Objavljeno: 18. ožujak 2018. u 7:30 2018-03-18T07:30:00+01:00

Pitanje Istanbulske konvencije prilika je da se Andrej Plenković riješi kadrova koje je u stranku naplavio Tomislav Karamarko

Potrebno je što prije ratificirati Konvenciju Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (tzv. Istanbulska konvencija). Većina europskih zemalja ju je ratificirala i pitanje je zašto to Hrvatska još nije učinila. Pozivamo resorno ministarstvo i ministricu da u što kraćem roku pripremi Konvenciju za ratifikaciju u Saboru - kao prvi obvezujući dokument koji prepoznaje nasilje u obitelji i ženama kao temeljno kršenje ljudskih prava. Konvencija propisuje i ukazuje na izrazitu važnost medija na prepoznavanju, prijavljivanju i sprečavanju obiteljskog nasilja i nasilja nad ženama.«

Tako je prije nešto više od tri godine, 25. studenoga 2014., govorila Margareta Mađerić na konferenciji za novinare Hrvatske demokratske zajednice, na kojoj su, također, govorili ugašena stranačka zvijezda Miro Kovač te tadašnja članica predsjedništva stranke Josipa Rimac. Predsjednik Hrvatske demokratske zajedenice u to vrijeme bio je Tomislav Karamarko, koji će kasnije biti primoran odstupiti s čela stranke. Famozna Istanbulska konvencija tad nije bila vruća politička tema, što će postati zalaganjem klerikalne struje hrvatskog društva. Niti jednom jedinom riječju Karamarko se nije oglasio da osudi istup istaknute stranačke dužnosnice Margarete Mađerić. Tadašnji predsjednik HDZ-a nije poduzeo ništa kako bi spriječio HDZ da »duboko poništava kršćanske korijene hrvatskog bitka«. Istanbulska konvencija u to je vrijeme služila kao batina kojom će odgovarajući HDZ-ov dužnosnik, točnije dužnosnica, tući po SDP-ovoj Vladi.

Političke okolnosti u Hrvatskoj stubokom su se promijenile. Tomislav Karamarko okusio je slast političke pobjede i gorčinu političkog poraza te je karijeru nastavio u nižerazrednom Vratniku. Međutim, politički pad na glavu nije ostavio posljedice na Karamarkov centar za ambicioznost. Bivši stranački šef dugo je iz prikrajka vrebao priliku da ponovo pokuša uskočiti u prvi razred hrvatskog vlaka za nigdje i evo priliku je dočekao upravo na - Istanbulskoj konvenciji, istoj onoj konvenciji za čiju se ratifikaciju njegov HDZ zalagao u studenom 2014. godine. Odjednom, Istanbulska konvencija u Karamarkovoj glavi se prometnula u đavolski dokument, koji - duboko poništava kršćanske korijene hrvatskog bitka. Danas Istanbulsku konvenciju Karamarko vidi kao kap koja bi mogla preliti čašu, vidi je kao alat koji služi za urušavanje temelja hrvatske opstojnosti. Istu onu Konvenciju na čije je ratificiranje pozivao njegov HDZ prije nešto više od tri godine.
Istanbulska konvencija, kako nam to zorno ukazuje slučaj Karamarko, krajnjoj hrvatskoj desnici i Katoličkoj crkvi služi kao političko oružje.

Niti jedan desničar koji javno sotonizira Istanbulsku konvenciju ne može precizno definirati takozvanu »rodnu ideologiju«, ne može točno reći kakvu bi to štetu hrvatskom društvu mogla nanijeti ratifikacija Konvencije koja u prvom planu ima za cilj zaštitu žena od obiteljskog nasilja. Klerikalne udruge plaše ljude da će ratifikacijom Konvencije dječaci u Hrvatskoj postati djevojčice i obrnuto, a na javnim prosvjedima gledamo apsurdne prizore poput onog kad simpatični sredovječni brko u ruci drži transparent – »Ne želim biti djevojčica!« Katolička crkva u Hrvatskoj nije propustila priliku utvrditi se kao predvodnica svjetonazora koji ženu tretira kao sluškinju, dok joj istodobno tepa da je časna sestra, u doslovnom i prenesenom smislu. Od dokumenta kojim europske zemlje prepoznaju potrebu da se zaštiti žene, Istanbulska konvencija u Hrvatskoj tako je postala prvorazredno političko pitanje, a da o njezinom sadržaju u široj javnosti gotovo nitko ništa ne zna, naprosto jer je malo tko Konvenciju čitao. Nisu je čitali niti oni koji bi o njoj trebali odlučivati, zbog čega je predsjednik HDZ-a nedavno stranačkim kolegama dao trodnevni rok da se upute i informiraju o čemu će glasati.

Međutim, u svakom zlu je i neko dobro. Ratifikacija Istanbulske konvencije ukazala je na oštru liniju podjele u samom HDZ-u, a na sreću hrvatskog društva dominantna stranačka struja ovog puta ne pleše onako kako sviraju biskupi. Pitanje Istanbulske konvencije prilika je da se Andrej Plenković riješi kadrova koje je u stranku naplavio Tomislav Karamarko. Ako se ne riješi on njih, riješit će se oni njega. Istanbulsku konvenciju Hrvatska će na koncu ratificirati, što može, a i ne mora imati željenog efekta. Podsjetimo, živimo u državi koja ne poštuje niti vlastiti Ustav.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka