Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
25. rujna 2018.
Ladovina Ladislava Tomičića

kolumna A što misliš kako je nama!?

Snimio Darko JELINEK
Snimio Darko JELINEK
Autor:
Objavljeno: 25. veljača 2018. u 10:22 2018-02-25T10:22:00+01:00

Ono zbog čega anemičnome premijeru treba zamjeriti jest činjenica da taj čovjek, na tragu svojih prethodnika, ne radi apsolutno ništa kako bi godine koje dolaze za Hrvatsku bile barem malo relaksiranije, kako bi njegovom nasljedniku ili nasljednici bilo barem malo lakše nego njemu.

A što mislite kako je meni?! Tako se hrvatskoj javnosti potužio premijer Andrej Plenković, u jednom od mnogih u nizu prekretničkih dana za Hrvatsku. Potpuno je jasno da se premijer ima na što potužiti. Osim aktualne tempirane bombe, u šifrarniku naših najvećih prevara i poraza zavedene pod imenom Agrokor – bombe koju su godinama godina konstruirali najmoćniji ljudi hrvatske politike i gospodarstva – neovisnoj hrvatskoj državi pod zapovjedništvom anemičnog kapetana, spomenutoga Plenkovića, prijeti cijeli niz većih ili manjih pogibelji.

Situacija u kojoj se premijer nalazi nije neočekivana; ona je posljedica nakaradne politike kakva se u Hrvatskoj vodila godinama, uglavnom pod ravnanjem Hrvatske demokratske zajednice. Hrvatsko gospodarstvo na rubu je kolapsa, pravosuđu vjeruju samo najnaivniji, kulturu diktiraju udovice, branitelji i druga »gladna ratna siročad« pod državnim zastavama, vanjski poslovi svode se na svađe sa susjedima i ljubljenje stražnjica svjetskim moćnicima sa zapada, školstvo je u raspadu, zdravstvo također, najveći javni informacijski servis HRT rasturen je kao bugarska skupština i gotovo da nema područja pod državnom kontrolom za koje bi čovjek mogao reći da funkcionira kako treba.

Premijeru Plenkoviću zaista nije lako i ne treba mu se rugati kad u trenutku slabosti procijedi kakav vapaj s ciljem da birači shvate i uzmu u obzir s kakvim problemima je taj čovjek suočen. Malo koji premijer u Europskoj uniji suočen je s takvim stanjem, da ne kažemo sranjem, i pretjerano bi bilo isključivo Plenkovića kriviti jer pri raspetljavanju Agrokorovog čvora sve ne ide kako treba, jer su vrata otvorena lešinarima koji za jedan mjesec prodaje guste magle zarade više nego pošten radnik ili radnica u cijelom svom radnom vijeku.

Premijer je učinio koliko je mogao, u granicama svoje sposobnosti. (Rasprava o sposobnostima Andreja Plenkovića doći će na red kad joj dođe vrijeme i neće se voditi isključivo u novinama. Vodit će se (i) na Trgu žrtava fašizma, u središnjici HDZ-a, gdje će na koncu zaključiti da je čovjek bio tragično nesposoban, e kako bi ustoličili nekog još nesposobnijeg.) Todorićev koncern Plenković je gotovo pa nacionalizirao, a to što se iz Agrokora danas namiruju različiti političko-poslovni lobiji - na to je premijer teško mogao utjecati. Pravile igre su odavno utanačena i sad ih valja pratiti, a glavni njezini igrači operiraju globalno i za njih je Plenković sitna riba.

Ono zbog čega anemičnome premijeru treba zamjeriti jest činjenica da taj čovjek, na tragu svojih prethodnika, ne radi apsolutno ništa kako bi godine koje dolaze za Hrvatsku bile barem malo relaksiranije, kako bi njegovom nasljedniku ili nasljednici bilo barem malo lakše nego njemu. Govoreći o borbi protiv korupcije, na primjer, premijer Andrej Plenković je dopustio/blagoslovio (naredio?) HDZ-u da se riješi Dalije Orešković iz Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, po svemu sudeći zato jer je u više navrata dala do znanja svoju neovisnost i volju da se bori s korupcijom, što Plenkovićev HDZ očigledno smatra nedopustivim grijehom. Prije toga Hrvatska demokratska zajednica smijenila je i pravobraniteljicu za djecu Ivanu Milas Klarić, također zbog nedopustive težnje za neovisnošću u radu. Razočarana pravobraniteljica, podsjetimo, tad je uputila poruku djeci Hrvatske: Učite strane jezike i bježite glavom bez obzira. 

Naprosto, žena je shvatila razmjere hrvatske tragedije, jer tko nije imao priliku upoznati HDZ izbliza, taj je možda uspio zadržati zrnce optimizma za ovu državu i ovo društvo. Naprosto, HDZ ne dopušta (neovisno) funkcioniranje institucija. Na ovom mjestu jednom davno smo napisali da za Hrvatsku nema spasa dok god Hrvatska demokratska zajednica ne nestane s političke scene.

Događaji koji se pletu svakodnevno daju potvrdu ovom »bogohulnom« zaključku. Sve najveće probleme ove zemlje stvorila je Hrvatska demokratska zajednica i ova stranka glavni je kočničar bilo kakve promjene na bolje u ovoj zemlji. Ova stranka, bez obzira na to tko joj bio na čelu, probleme ne rješava, nego ih stvara i s obzirom na to koliko dugo su »zajedničari« obnašali vlast u Hrvatskoj dobro je da je i ostalo još bilo što za uništiti. A ostalo je, srećom, još ponešto (primjerice HEP) što će Hrvatska demokratska zajednica uspješno privesti u redove velikih hrvatskih problema i afera, na brigu novih hrvatskih premijera iz redova Hrvatske demokratske zajednice, koji će u trenucima slabosti nemoćno širiti ruke i pitati: »A što mislite kako je meni!?«

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka