Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 24° 1n
Sutra: 24° 24° 1n
20. rujna 2018.
'Pardon' Sanje Modrić

kolumna Živi mrtvaci

foto: arhiva NL
foto: arhiva NL
Autor:
Objavljeno: 28. srpanj 2018. u 17:49 2018-07-28T17:49:47+02:00

Zemlja koja želi da ljudi ostanu na svome, mora im dati bar miminum infrastrukture i logistike koja im je potrebna za život. To je jedno. A drugo je da ti neće ostajati čak ni kad sve to imaju ako se nemaju gdje zaposliti. No u Hrvatskoj su stotine tisuća ljudi predani bijednoj socijali i ostavljeni da tavore kao u pećini, kao živi mrtvaci.

Bila sam ljetos, kao i svake godine, na više naših otoka, pričala s ljudima i vidjela svojim očima kako ti ljudi žive. Evo, Zverinac, recimo, u zadarskom arhipelagu, sada je pun stranaca, poljski i njemački čuju se na svakom koraku. No, preko godine, kaže mi jedan mještanin srednjih godina, tamo ostaje 20 ljudi. Dobro da ih je i toliko jer nije ti jasno kako se uopće uspijevaju organizirati kad nemaju doslovno ništa što je potrebno za najskromniju normalu.

Liječnik im dolazi jednom u mjesecu. Jednom. A svi zverinački »Mohikanci« su starije dobi. Sadržaj preostalog servisnog paketa, kakav bi morao biti dostupan svakom stanovniku, sastoji se od – nule. Nema apoteke, nema škole, nema kafića, nema sladoleda, ne možeš kupiti ni japanke, ni flaster, a kamoli knjigu. Nema ničega. Pa onda, jasno, nema ni djece osim ove s rozim plamencima na napuhavanje koju ljeti dovedu turisti. Nekad je, kaže taj moj novi poznanik, bilo puno bolje. Sada, totalna propast.

Na velikom broju naših otoka je isto. Moraš se dan prije u dućanu »zapisati« za kruh jer će ga dobiti samo oni koji su na popisu. U Rogaču na Šolti uopće nema dućana osim tri kilometra uzbrdo, u starom selu. Na prekrasnom Istu uredili su malu marinu da bar od toga nešto zarade. Ove godine im je sve to ičupano, iz mora strše armature, kamenje je razvaljeno, čista jeza. Država im je našla neke birokratske nepravilnosti pa udri! Je li se to dalo ispraviti umjesto da se sruši i zatre?

Pa kako bi onda itko ostajao na otocima? Iseli se sve što može prije nego im se omča stegne oko vrata.

Na Mljet su nedavno doveli vodovod, na otvorenju se skupila cijela svita ministara i predsjednica Republike, ali vodu je dobila samo trećina otoka. No trebali bi valjda biti sretni jer na mnogim otocima vode uopće nema. Kao ni kanalizacije. Kao ni signala. Kao ni stalno dostupnog ili ikakvog javnog prijevoza. Kao ni svakodnevnih brodskih linija. Kao ni majstora da ti nešto popravi. Nema više ni domaćeg školovanog svijeta koji bi mogao potegnuti prema promjenama. Kao ni lampe da osvijetli noć. A o radnom mjestu da se i ne govori.

Zato sam s velikim očekivanjima saslušala vijesti s Vlade koja sada piše nove zakone o otocima te o brdsko-planinskim i nerazvijenim područjima, gdje također nije puno bolje. Možda je vlastima ipak konačno došlo tamo odozdo u glavu da ovako iseljavanju iz države nema kraja i da ga nikad neće ni biti. Zemlja koja želi da ljudi ostanu na svome, mora im dati bar miminum infrastrukture i logistike koja im je potrebna za život. To je jedno. A drugo je da ti neće ostajati čak ni kad sve to imaju ako se nemaju gdje zaposliti. No u Hrvatskoj su stotine tisuća ljudi predani bijednoj socijali i ostavljeni da tavore kao u pećini, kao živi mrtvaci.

U novim Vladinim zakonima vidi se neki potencijal. Premda papir trpi svašta, pitanje je kako će se provesti sve te mjere koje su naredali i hoće li uopće. Kako će se ova naša jalova administracija nositi s novim obavezama i kakva će se vajda izroditi iz svih tih »programa«, »nacionalnih planova«, »koordinacija«, »fondova« i »razvojnih projekata« koji su u tom paketu pobrojeni. I kada? Jer ovako se više doista ne može. Ljudi budu strpljivi dok se nečemu nadaju. Ali ovdje je već i nada rekla laku noć.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Originalni zimski kotači na dar uz kupnju novog automobila
Zima s pet zvjezdica uz BMW i MINI vozila

Originalni zimski kotači na dar uz kupnju novog automobila