Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 19° 1
Sutra: 23° 26° 1
24. svibnja 2018.
'Pardon' Sanje Modrić

kolumna Ubojica za susjednim stolom

foto: PIXABAY
foto: PIXABAY
Autor:
Objavljeno: 26. travanj 2018. u 14:41 2018-04-26T14:41:17+02:00

Teško se petljati u ovakve, a i bilo kakve obiteljske odnose, i ne petljamo se. No, nije li normalno da nedvojbeni ubojica, pa još onaj koji je digao oružje na vlastitog sina, do presude sjedi u pritvoru? Zar se društvo smije izložiti opasnosti da on opet izvadi pištolj kad ga netko prijeko pogleda? Ako je upucao sina, zašto ne bi i koga drugoga. Pa kakav je to sud koji je takvome vratio slobodu i kakva je sudačka savjest to potpisala?

Očekujete li da ćete u teretani ili za susjednim stolom u kafiću sresti nekoga tko je usred bijela dana, u trijeznom stanju, ubio svog vlastitog sina preciznim metkom iz pištolja? Vjerojatno ne, ali nemojte biti sigurni da vam se to neće dogoditi. Jer u Hrvatskoj je to sasvim moguće.

To smo saznali posredno, s viješću o prometnoj nesreći koju je nekidan izazvao široj javnosti nepoznati 61-godišnjak iz Bjelovara Radovan Vujčić.

U Vujčićevu automobilu, koji je u nedjelju sletio s ceste i udario u betonski stup mosta, bila su još četiri momčića od 13 do 16 godina. Sva četvorica vrlo su teško ozlijeđena i prevezeni su u bolnice u Zagrebu i Bjelovaru. Dvojica su vozačevi unuci, jedan od njih je još uvijek u komi, a svi nastradali dječaci podmladak su lokalnog nogometnog kluba i toga ih je dana Radovan Vujčić vozio kući s utakmice.

Nemamo namjeru raspravljati o toj nesreći, nego želimo nešto važno pitati naše pravosuđe. Kako to, naime, da je Radovan Vujčić na slobodi pa razvozi djecu na sportske aktivnosti, i to uz znanje sportskih pedagoga NK Bjelovar? Kako to da na takvu personu možete nabasati dok birate rotkvice na placu ili tražite proljetne cipele u robnom centru?

Jer Vujčić je prije dva mjeseca, u svom dnevnom boravku i pred suprugom, likvidirao njihovoga sina hicem iz pištolja, dok se u dvorištu igralo jedno od žrtvine djece. Ubojstvo je priznao, no u istražnom zatvoru proveo je samo 30 dana, a zatim je pušten da se, do okončanja postupka, brani sa slobode.

Sin Sanjin bio je vozač bjelovarske Hitne pomoći, a odnosi između njega i oca bili su teško poremećeni nakon što su se on i supruga rastali, a ona s djecom ostala živjeti u kući do svekra i svekrve. Prije nego što je u veljači ubio Sanjina, otac je već jednom, na nogometnoj utakmici, na njega nasrnuo nožem, a sin ga je na to prebio. Na dan kad je pao mrtav od očeve ruke, Sanjin je došao posjetiti djecu.

Teško se petljati u ovakve, a i bilo kakve obiteljske odnose, i ne petljamo se. No, nije li normalno da nedvojbeni ubojica, pa još onaj koji je digao oružje na vlastitog sina, do presude sjedi u pritvoru? Zar se društvo smije izložiti opasnosti da on opet izvadi pištolj kad ga netko prijeko pogleda? Ako je upucao sina, zašto ne bi i koga drugoga. Pa kakav je to sud koji je takvome vratio slobodu i kakva je sudačka savjest to potpisala?

Istina, svega smo se mi već nagledali i naslušali iz našeg pravosuđa, recimo u slučajevima Horvatinčić, Sanader, Mamić, Bandić, i tako redom. Suci jako paze da ne povrijede građanska prava osumnjičenih pa i optuženih za teška kaznena djela i to je načelno u redu. Ali kod nas, kao što vidimo, ta se načelnost pretvara u grotesku. Jer, imamo li i mi ostali uredni građani neka prava? Recimo bar to pravo da mirno šetamo po ulici ili parkiramo svoje automobile a da se pritom ne moramo bojati da ćemo naletjeti na kakvog ubojicu na lijevoj nozi koji upravo koristi pravo na obranu slobode? Smijemo li pustiti tinejdžera u grad ako znamo da oko nas hodaju osobe s neprijavljenim pištoljima koje su njima već presudile tuđim životima?

Kad čujemo za ovakav slučaj, možemo opravdano sumnjati da ih ima još, a odgovornost za ovo ne očekujte. Hvala organima reda i sigurnosti na takvoj sigurnosti i na takvom redu.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka