U subotu će, navodno, u Bleiburgu sve sjesti na mjesto. Neće biti fašističke ikonografije, neprihvatljivih zastava i odora, privjesaka s ušatim »U«, ustaških sličica, ni HOS-ovih amblema s krilaticom »za dom spremni«. Nema pjevanja o sreći pod Hitlerom i Pavelićem. Zabranjene su i imitacije koje kao nisu, a jesu.

Samo misa. Molitva. Nema mrdanja izvan toga. Točka.

Ali to nije odlučeno u Hrvatskoj. Ne u Saboru, pokrovitelju i obilatom financijeru. Ne u hrvatskoj Katoličkoj crkvi koja je organizator. A naravno, ni u Bleiburškom vodu na čelu s Božom Vukušićem, Vicom Vukojevićem, koji krcaju za Bleiburg 50 autobusa.

Pravila – za danas i za ubuduće – utvrdili su organi Republike Austrije i tamošnja Katolička crkva, čiju odlučnost predstavlja biskup u Klagenfurtu Alois Schwarz, austrijski kolega naših biskupa. Austrijancima je, dakle, dosta. Umjesto da je odavno bilo dosta Hrvatskoj i njenim vlastima.

Razne međusobno suprotstavljene političke grupacije u Austriji, uključujući i vladajući stranku koja je kod nas nazvana austrijskim HDZ-om, udružili su se da spriječe prozirnu mimikriju fašizma koja se, pod egidom vjerske »komemoracije«, ponavlja na svakom obilježavanju stradanja u Bleiburgu. Obruč je stegnut i nema sumnje da će biti provedeno sve što su izrijekom najavile austrijske vlasti. Svi koji bilo kakvim oblikom očitovanja fašističkih sentimenata »budu narušavali ugled Republike Austrije«, bit će privedeni i kažnjeni, a strani državljani među njima bit će »trenutno protjerani« uz zabranu ulaska u Austriju.

Žalosno je za Hrvatsku da Austrijanci mogu zaustaviti ustašiju, a Hrvatska ne može. Ali stvar je u tome da oni to žele. Godinama su puštali da hrvatski posao obavi Hrvatska, sada je s tim čekanjem gotovo jer se odavde ništa takvoga ne da dočekati. Pa nisu tamo slijepi, a strpljenje je, kao što vidimo, potrošeno. Hrvatski Sabor proizveo se u pokrovitelja Bleiburga i galantno novčano potpomaže Počasni bleiburški vod, pozivajući se na, kako to kaže Reiner, »stradanje nevinih žrtava«, ali ni ceremonijalna suza ne kane za poginule i pobijene građane Hrvatske na strani antifašističke borbe. Pokroviteljstva za tu komemoraciju i to podsjećanje nema, Jandroković ga je nedavno cinično odbio.

Dan Europe iliti Dan pobjede nad fašizmom za nas kao da više ne postoji, kao ni Dan oslobođenja Zagreba. Stotine antifašističkih spomenika je porušeno i nikad obnovljeno, među njima i vrijedna umjetnička djela, predstavlja ih MoMA, njujorški muzej moderne umjetnosti. Predsjednica države danas, 2018. godine, traži »utvrđivanje točnog broja žrtava Jasenovca«, iako su poznata i imena onih koji su tamo istrebljeni. Premijerovo vijeće za prošlost, na čelu s predsjednikom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, dopušta HOS-u grb s Pavelićevim pozdravom »za dom spremni«.

Vlada financira revizionističku udrugu koja propagira umiveno lice zloglasnog Jasenovca. A sud oslobađa Thompsona za ustaški poklič zbog čuvanja »umjetničke slobode«.

Tako ovdje stoje stvari. Pa nas Austrija mora učiti pameti, pristojnosti i ljudskom moralu. Šteta da su oni pritom nadležni samo za svoj teritorij. Jer za naš su zaduženi ovi ovdje, ovako.