Grad: Rijeka
Danas: 15° pretežno oblačno
Sutra: -3° 4° snijeg
25. studenoga 2017.
Pregled tjedna

kolumna 'Špajza' Sanje Modrić: Loša vlada, još gora oporba

snimio Darko Jelinek
snimio Darko Jelinek
Autor:
Objavljeno: 12. studeni 2017. u 10:44 2017-11-12T10:44:09+01:00

Razne su se teorije već razvile o tome zašto je Kolinda odjednom odlučila tako krvoločno zaigrati kontra »svoje« Vlade. No, niti je ona do jučer bila slijepa, niti je u četvrtak ujutro progledala, nego ključno objašnjenje za ovaj zaokret proizlazi iz njene političke doktrine. U škarama svojih malih ustavnih ovlasti, ona forsira populizam. Folklorno seli ured, dijeli pokroviteljstva i razdaje svoje slike djeci, za advent otvara vilu Prekrižje za građane, sastaje se s obiteljima vatrogasaca stradalih u kornatskom požaru i s drugim skupinama iako im ona ne može osigurati nikakvu pomoć.

PONEDJELJAK

Mile šogor i njegova braća

Slučaj Mile Macana, šogora Milana Bandića, protiv koga je upravo podignuta optužnica zbog sumnje da je nizom prijevara ishodio status branitelja i ratnog invalida, gotovo paradigmatski pokazuje otkud Hrvatska ima preko pola milijuna veterana i zašto se njihov broj, kao i broj ratnih vojnih invalida, konstantno povećava i 22 godine nakon kraja rata.

Mile Macan uspio je postati branitelj i ratni vojni invalid iako, kako tvrdi optužnica, nije ni primirisao u Oružane snage. U Zagrebu se 2007. sjetio da bi mogao podnijeti zahtjev za priznavanje braniteljskog statusa. Iako je kroz cijeli rat radio u Crvenom križu u Grudama u BiH, proglasio se članom IX bojne HOS-a tvrdeći da je u toj postrojbi ranjen 1991. godine u Stonu.

Ispostavilo se, međutim, da je Mile Macan nepoznato ime za sve zapovjednika HOS-a te da kod Stona nitko od njihovih ljudi nikad nije ranjen. Macanovi aduti bili su krivotvorena dokumentacija iz bolnica u Mostaru i Splitu te neka potvrda udruge dragovoljaca HOS-a. Postupak pred Gradskim uredom za zdravstvo u Zagrebu bio je munjevit. Za manje od mjesec dana, Bandićevom šogoru odobreno je sve što je tražio.

Priznato mu je 70 posto oštećenja organizma i mogao se baciti na sakupljanje svih materijalnih beriva koja iz toga proizlaze. Od Ministarstva branitelja dobio je invalidninu i kredit za kuću od 31.500 eura, i to s olakšicom po kojoj 70 posto novca ne mora vratiti. Zatim je ishodio braniteljsku mirovinu od 5.347 kuna te dionice u vrijednosti od 53.400 kuna. Sve u svemu, Mile Macan je, kao lažni branitelj, isisao od Hrvatske države oko sto tisuća eura, plus invalidninu koja se borcima HVO-a isplaćuje u BiH.

Za sve ovo nikad se ne bi znalo da Milu Macana 2013. godine nije prijavio anonimni građanin. Koliko je Miline »braće« okolo-naokolo, možemo slobodno nagađati.

UTORAK

Ti nasilnici, Englezi

Neki britanski Todorić, kome gori pod petama jer ga ganja tamošnje pravosuđe, ne bi sigurno mogao zbrisati u Hrvatsku i slavodobitno se nastaniti se na Stradunu ili na Pantovčaku bježeći od kaznenog postupka u svojoj zemlji. Vlasti Velike Britanije na vrijeme bi mu oduzele putovnicu i poduzele razne druge mjere opreza da mu se takva ideja u startu izbije iz glave.

Kod nas je pravosuđe puno humanije. Mi neusporedivo bolje pazimo na ljudska prava nego Englezi i presumpciju nevinosti. Zato je, usred sveopćeg loma u državi, izazvanog propašću Agrokora i pripadajućim malverzacijama vlasnika, hrvatski Todorić mogao komotno otputovati preko La Manchea i otamo sasuti svima u brk da je on »sada građanin Londona«.

Mjere opreza koje je londonski sud izrekao Ivici Todoriću nakon hapšenja, odlično pokazuju koliko je država ozbiljna tamo i ovdje i kako se stvari bitno razlikuju. Tamo, ukratko, nema mrdanja. A odavde su toliki osuđenici kidnuli preko granice, neki prije, a neki čak i nakon izricanja presude.

Englezi takva iznenađenja režu u korijenu. Smjesta su Todoriću zaplijenili putne isprave, a morala ih je predati čak i njegova žena. Zašto ona, čudit će se naši čistunci i zakonodavci, pa protiv nje se ne vodi postupak. Neka pitaju te »nasilnike«, Britance. Da su naši naši kriminalci i njihove obitelji pod stalnim nadzorom tajnih službi, da su naši zakoni pametniji, da se suspektnima ordiniraju elektronske narukvice i kućni pritvor, da se moraju javljati u policiju i da im se prisluškuju telefoni, i ovdje bi se servisirala pravda. Ovako se pravdi rugamo, nitko ne vjeruje da je u Hrvatskoj ima. Kroz rupe u našem sustavu bježi se pred njom lako, kao kroz neprozirnu maglu. Čak i Kutle, Todorić prije Todorića, fino živi u BiH, vodi biznis i smije nam se od uha do uha.

SRIJEDA

Kolinda igra na sigurno

Loše, loše. Zaostajemo na svim poljima, prestižu nas i oni koje nikad nismo smatrali konkurencijom. Prema nizu pokazatelja, na začelju smo ne samo u EU, nego i među postkomunističkim zemljama. Djeca nam ne znaju matematiku. Škola se ne mijenja desetljećima. Strukturne reforme su apstrakcija. Vječno se naklapa o istim projektima koji se nikad ne realiziraju. Tko uopće donosi odluke? U EU prednjačimo samo po riziku od siromaštva. I tako dalje, i tako dalje, i tako dalje.

Ako su ovo čuli Hrvati u Kanadi ili u Irskoj, sigurno su pomislili da se na Vladu ovako divljački okomila opozicija. Ali ne. Strašnu bukvicu premijeru održala je predsjednica Republike. Kolinda Grabar-Kitarović, koja se popela na Pantovčak kao kandidatkinja HDZ-a, koja je prije dvije i pol godine najavljivala uspon Hrvatske među najrazvijenije zemlje Europe i koja je još ljetos napadala medije da sve vide negativno i šire apatiju među narodom – iznenedno je okrenula ploču.

Razne su se teorije već razvile o tome zašto je Kolinda odjednom odlučila tako krvoločno zaigrati kontra »svoje« Vlade. No, niti je ona do jučer bila slijepa, niti je u četvrtak ujutro progledala, nego ključno objašnjenje za ovaj zaokret proizlazi iz njene političke doktrine. U škarama svojih malih ustavnih ovlasti, ona forsira populizam. Folklorno seli ured, dijeli pokroviteljstva i razdaje svoje slike djeci, za advent otvara vilu Prekrižje za građane, sastaje se s obiteljima vatrogasaca stradalih u kornatskom požaru i s drugim skupinama iako im ona ne može osigurati nikakvu pomoć.

Stalna vidljivost potrebna joj je da bi građani percipirali kao svoju zaštitnicu. Ovo s Vladom na istom je tragu. Ako misli dobiti drugi mandat, mora se staviti na stranu naroda. A samo 16,9 posto naroda danas vjeruje da Vlada ide u dobrom smjeru, tek 11,1 posto još se uzda u Plenkovića, a najpopularniji političar je Nitko. Nema kod Kolinde rizika, ona naprosto igra na sigurno.

ČETVRTAK

Platite da vas spašavaju

Napokon je stigao popis ukupnih tražbina prema Agrokoru, povjerenik Ramljak pokazao ih je javnosti. Cifru prosječna glava nije u stanju ni sagledati. Vjerovnici, priznati i nepriznati, ispostavili su privremenoj upravi račun koji doseže pola hrvatskog godišnjeg proračuna, izgubili su 57,7 milijardi kuna. S obzirom na poznato stanje kompanije, oni koji su poslovali s Todorićem mogu uglavnom reći pa-pa novcima koje im nije platio.

Otpisi će biti stravični, 70 ili 80 posto, za mnoge i 100 posto, favorizirani su jedino ovi u roll-up aranžmanu, na čelu sa strvinarskim fondom Knighthead, i to je otprilike ta shema. Ali svi su sada nekako najviše pobjesnili na troškove za savjetničke usluge, koji se također moraju platiti iz Todorićeve prazne kase, od ovoga što je još ostalo, i to odmah, strogo i bez odlaganja. U to ulaze računi koje Ramljaku ispostavljaju strane i naše odvjetničke tvrtke, financijaši, revizori, agent roll-upa i drugi koje je angažirao posebni povjerenik. Za te namjene, suma koja će biti na raspolaganju za sitnu nadoknadu Gazdinih dugova, umanjit će se do konačne nagodbe i za tih dodatnih 70 milijuna eura, plus Alvarezova faktura od 1,5 milijuna eura i drugi još nepribrojeni troškovi.

Ali tako to ide kad je u pitanju visoki nivo. Veliki frajeri na rade za kikiriki. I Ramljak za svoje usluge prima 118.940 kuna na mjesec. Takva je to igra, ljutite se koliko vam drago. Najprije vas opelješe, uz obilatu pomoć države, a onda morate masno platiti da vas »spašavaju«.

PETAK

Bernardićev ćorak

Saborska rasprava o zahtjevu da se zbog Agrokora sruši Vlada nije skinula Plenkovića, ali Bernardić i Grmoja ionako su sami priznali da to ni ne očekuju. Samorazumljivo je da HDZ-ovi partneri u vlasti neće dići ruke protiv HDZ-a, jer tako bi glasali protiv samih sebe.

No imao bi svejedno smisla taj unaprijed izgubljeni potez opozicije da su pred javnosti izašli sa strukturiranom i dobro pripremljenom kritikom vlasti na temu Agrokora. Pa neka cijela javnost dobro čuje što oni zamjeraju premijeru, njegovim ministrima i Vladinom povjereniku Ramljaku. S kojim jakim argumentima? I što bi to oni drukčije napravili da su bili na vlasti kad je pukla tikva. Jedan, dva, tri, četiri, pet... Međutim, ćorak.

Bernardićeve raspadnute i nefokusirane optužbe i te kako su se dale uvjerljivo eleborirati, ali za to u SDP-u očito nije bilo snage. I stvar se, dakako, posve raspala. Pa nije Bernardićeva popularnost 5,8 posto zato što u Hrvatskoj teku med i mlijeko, nego jer šef opozicije i SDP ne isporučuju kvalitetnu robu. Ne sjete se čak ni da bi autora pjesme »To je moja zemlja« trebalo pitati hoće li dozvoliti da je SDP posvoji, a Bero već proglašava svoju brzopletu odluku. Loše, loše, rekla bi Kolinda. Loša Vlada, još gora oporba.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka