Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 18° 1n
Sutra: 22° 28° 1
19. rujna 2018.
Pardon Sanje Modrić

kolumna Slaba utjeha, Mladićev politički projekt je opstao

Reuters
Reuters
Autor:
Objavljeno: 23. studeni 2017. u 13:07 2017-11-23T13:07:14+01:00

Ako žalba štogod ne promijeni, monstrum će ostatak svog sramotnog postojanja provesti iza rešetaka, ali u komfornom zatvoru, s čistom posteljinom, toplom juhom, TV-om i pristojnim čuvarima. Njegovo boravište bit će zlatni dvorac u usporedbi s koncentracijskim kampovima Omarska, Keraterm, Manjača i Trnopolje,

Dobio je doživotnu za zločine u BiH, sada su mu 74, a da je do točnog vaganja, ne bi bilo dosta ni 3.000 godina. Osuđen je za najteža zvjerstva koja ljudski um može zamisliti. Trebamo li biti zadovoljni? Mogu li žrtve i oni koji su ostali poslije ubijenih reći da je dobro ispalo?

Ako žalba štogod ne promijeni, monstrum će ostatak svog sramotnog postojanja provesti iza rešetaka, ali u komfornom zatvoru, s čistom posteljinom, toplom juhom, TV-om i pristojnim čuvarima. Njegovo boravište bit će zlatni dvorac u usporedbi s koncentracijskim kampovima Omarska, Keraterm, Manjača i Trnopolje, gdje je etnička vojska pod njegovim zapovjedništvom mučila i ubijala Bošnjake i Hrvate ponižavajući ih do najtanjeg ljudskog nerva. Ali kazne za najsurovije i najogavnije zločine uglavnom nisu dovoljne. Mjera pravde omeđena je gabaritima ljudskog života, prema njima se određuje što je dosta i koliko nas treba umiriti. Tako je i s ovom presudom Ratku Mladiću.

Jer koliko bi godina pravedno namirilo genocid u Srebrenici, gdje su Mladićevi krvoloci pobili dečkiće od 13 godina zajedno s njihovim očevima i djedovima?

Koliko plus bi bilo u redu za tri i pol godine opsade Sarajeva u kojoj je ubijeno više od deset tisuća ljudi i pokopano u posvuda iskopane grobove? Koliki još dodatak natovariti na tezulju za 1.600 mrtve sarajevske djece u poderanim hlačicama i haljinama s mašnom iz normalnih vremena? Pa koliko onda još na to za izgladnjivanja, premlaćivanja željeznim šipkama, silovanja, gušenja plinom, za glave raskoljene maljem i kundakom i palež kuća i imanja? Računajući u godinama zatvora, koliko još pribrojiti za krvoproliće na sarajevskoj tržnici Markale sa 66 ubijenih i još 140 kojima su morali amputirati ostatke ruku i nogu?

Koji bi novi željezni uteg trebalo dodati za zločine u Hrvatskoj, u Škabrnji, Kijevu, Šibeniku, Zadru i Vrlici, da je i to uračunato, kao što nije?

I koliko još – povrh svega – za mehaničku poslušnost lutki ili nasladu čudovišta, s kojima su stotine anonimnih Mladićevih egzekutora izvršavale što im je naređeno, da bi poslije šihte mirno legli na počinak, kao da su radno vrijeme proveli sijekući mrtva stabla ili režući oplatu hrđavoga broda? Ali oni se i u ovom haškom procesu spominju samo kao »vojska«, u »vojsci« su se njihova imena utopila kao u masnom mulju, i oni ostaju živjeti među normalnima.

U svakom slučaju, nabrajali bismo se kad bi to tako išlo, ali ne ide. Sviđa mi se to američko pravo u kome zlikovac može dobiti tri doživotne iako će živjeti samo jedan život. Ta biološka nerealnost, ugrađena u egzaktna pravosudna pravila, ipak puno bolje liječi ožalošćene i šalje jasniju poruku društvu. Tri doživotne i jedna, nije isto, ma koliko da osuđeniku stvarno ostaje. Treba li reći da se Mladić ne osjeća krivim? – Cijeli sam život radio u interesu srpskog naroda. Spavao sam mirno – poručio je prije presude iz zatvora. Ni ne očekuješ od moralne nakaze da se pokaje i pogne glavu, zato postoje sudovi da im, bar post festum, uzmu mjeru. No, u konačnici, slaba je utjeha to što je Mladić osuđen, maksimalno pravedno koliko je to moglo biti. Jer njegov je zločinački politički projekt ostao za njim, tu u našem susjedstvu, živ, živcat, i suveren. To je Republika Srpska.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka