Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 18° 4
Sutra: 18° 18° 4
23. svibnja 2019.
Pregled

Komentar ŠPAJZA SANJE MODRIĆ Zlo mi je od tih globalnih rang lista

Foto Ivica Tomić
Foto Ivica Tomić
Autor:
Objavljeno: 4. studeni 2018. u 6:57 2018-11-04T06:57:34+01:00

Donosimo pregled tjedna iz pera naše kolumnistice Sanje Modrić.

PONEDJELJAK Udruženi pothvat Dalić-Plenković 

Martina Dalić i Plenković skupa su odlučili nasanjkati javnost, jedino ne znam koliko su ih ljudi prozreli. Jer regentska obznana bivše potpredsjednice Vlade očigledna je joint venture operacija Dalić-Plenković, njihov udruženi marketinški pothvat.

Potpisana autorica nije lansirala svoju zlatoustu PR studiju o navodnom »Slomu ortačkog kapitalizma« isključivo da opere sebe, da sebi skine s grbače stigmu glavne ortakinje grupe Borg i da sebi skicira spomenik kao političarki koja je na djelu brza, operativna, ultrakvalificirana upravo za najteže diverzantske zadatke i koja, kako sama sebe opjeva, strastveno isporučuje rješenja. To, naravno, jest glavni lajtmotiv, ali s njom u paketu za orden ide i Andrej Plenković. Ona je, naime, djelovala, ali on je ipak taj koji je imao hrabru viziju. Ona je pokrenula rovokopače i liftove, ali on je bio toliko odlučan da je pošalje u opožareni rudnik.

Na njenom postolju zato njih dvoje stoje zajedno. Ona isturena naprijed, Plenković malčice otraga, ali podupire i drži statiku. To je dizajn te konstrukcije namijenjene za povijest u kojoj bi one »putositnice« korupcijskog borgovanja trebale biti zaboravljene kao što se zaboravi gnjavaža s kamenčićima u gojzerici jednom kad se stigne na Kilimandžaro. Pa čak ne ni zaboravljene, kad zapravo ničega spornog – prema Martini Dalić i Plenkoviću – nije ni bilo.

Ramljak i ostali »besplatno« su napisali lex Agrokor za Vladu jer netko ga je, pobogu, morao napisati. Sve se tajilo da kakav faktor – poput Pupovca, na primjer – ne baci na projekt zle uroke. Ramljak je onda postao Vladin povjerenik. Tvrtka Alix Partners, koju su Dalićkini i Plenkovićevi Borgovci uzeli na gažu glavnog konzultanta, odmah je angažirala njih jer su užasno sposobni. Borgovci jesu zaradili pola milijarde kuna, ali što da se radi kad takvi poslovi naprosto toliko koštaju?

Foto Darko Jelinek

Eh, da. I neka sada slobodno svira potpredsjednik Vrhovnog suda Marin Mrčela koji je povodom ove teme sugestivno izjavio da »cilj nikada ne opravdava sredstvo«. To neka oni pišu u svojim pravničkim knjigama. A duo Dalić – Plenković valjda najbolje zna kakvim knjigama treba preparirati Hrvatsku.

UTORAK Treba zaštititi birače od Milanke i Milana

Foto Goran Jakus / PIXSELL

U utorak navečer bilo je sto posto. Milanka Opačić ulazi u Bandićev klub. Tamo će se bivša SDP-ovka pridružiti svim tim likovima s kolca i konopca koji su, za ove dvije godine od izbora, doklatili u klub zagrebačkog gradonačelnika bliskog DORH-u.

Gospođa Opačić kaže da ima obavezu prema onih 23.000 birača koji su joj na listi SDP-a dali preferencijalni glas i da se nastavlja boriti za njihove interese. Duhovito. Jer, tim biračima sigurno nije bilo u interesu da se političarka za koju su glasali prekobicne i otperja k Bandiću. Inače bi glasali za Bandića, a nisu nego za Milanku. Još bi možda nekako podnijeli da je izašla iz SDP-a jer se s Bernardićem više ne može pa da nastavlja svoju službu u Saboru kao nezavisna zastupnica. To bi bilo pristojnije spram onih na koje se poziva.

A najpristojnije bi bilo da je vratila mandat stranci zahvaljujući kojoj ga je dobila. No to kod nas nitko ne radi pa nije ni ona. Zato imamo ovu smijuriju od Sabora u kome se već prema 30 penje broj zastupnika koji su ušli iz jedne stranke, a izaći će s drugom. No za to ruglo nisu krivi samo ti koji od birača prave budale nego su krivi naši zakoni.

Kakva je to fora da se zastupnici imaju pravo prebacivati iz stranke u stranku usred mandata i osnivati nove stranke s tuđom foteljom u parlamentu? Zbog čega zastupnici s manjinske liste imaju pravo sjediti u još jednom zastupničkom klubu kad imaju svoj manjinski klub? Zašto se ne propiše da oni koji izlaze moraju vratiti fotelju stranci s kojom su ušli? Mo'š mislit' kako bi se birači pomamili za Milankom da nije bila istureno lice SDP-a. Ili za Marijom Puh da je nije gurao HNS? Ili za Sauchom? Ili za Brunom Esih koja ni u Saboru ne otvara usta da nije predstavljala HDZ? Izborni zakoni traže promjene koje će zaštititi birače. Ovo su samo neke od njih. Samo što ih nema tko provesti.

SRIJEDA Kao crkveni miševi

2167184

Evo kako žive Hrvati koji imaju privilegij da su zaposleni, a tih je malo manje od 1,6 milijuna među ukupno četiri.

Prosječna plaća – kakva takva mjera za minimalno dostojanstven život – kod nas je 6.264 kune, a oko 80 tisuća naših građana prima između nula i 1000 kuna mjesečno. To su oni koji nemaju ni za kruh svaki dan.

Još oko 80 tisuća mjesečno zarađuje od 1000 do 2000 kuna. Ti nekako kupe kruh, ali nemaju za mlijeko ni za kavu.

Sljedećih 256.000 zaposlenih zaradi između 2000 i 3000 kuna. Njihova djeca dobiju za doručak kruh, paštetu i mlijeko, ali meso je veliki problem, kao i voće. O čokoladi nema ni govora. Ni o izletu, ni o godišnjem odmoru osim na selu kod bake ako je imaš.

Još 210.000 radnika plaćeno je od 3000 kuna do 4000. Ti imaju za skromnu hranu i režije, ali ne mogu kupiti kaput, ni cipele, ni frižider, a pogotovo auto.

Od 4000 do 5000 kuna zarađuje sljedećih 250.000 radnika. Ako dvoje rade, hajde nekako premda se mora tri puta prevrnuti svaka kuna. Ako je jedan s tom plaćom u obitelji s djecom, nema ni za kino jednom mjesečno, a stan neće kupiti nikad.

To su podaci Državnog zavoda za statistiku. Znatno više od dvije trećine zaposlenih u Hrvatskoj prima plaću manju od prosječne. Preostala mršava trećina (425.484 radnika) zarađuje preko tih 6264 kune.

Još je gore s umirovljenicima ako nisu povlašteni, trebaju pomoć svoje djece. Koja nemaju ni za svoju djecu. Siromašni smo, dakle, kao crkveni miševi. Srednja klasa stiješnjena je na minimum. Pitanje zašto ljudi idu van bezobrazluk je prvog reda.

ČETVRTAK Još da se posve dokrajči kritičko mišljenje

Foto Darko Jelinek

Objavljivanje europskih i svjetskih rang lista i ljestvica trebalo bi u Hrvatskoj zabraniti jednako kao i pisanje o korupcijskim i inim aferama. Tada bi u narodu bilo mnogo više sreće i optimizma, predsjednica je potpuno u pravu. Jer kako koja međunarodna ljestvica izađe, tako se iznova pokunjimo. Na svakoj smo u banani ili još više u banani. Tuku svaka dva dana odnekud. Od tih lista bude mi fizički zlo. Evo došla je nova lista Svjetske banke Doing Business, koja rangira 190 država po tome koliko njihove politike olakšavaju poslovanje. U dvije godine ove vlade pali smo za 18 stepenica, s 40. mjesta na 58. Ako se zadržimo u Europi, Hrvatska je gora od Crne Gore, Srbije i Rumunjske.

Da nema tih đavoljih lista, jedne za drugom, svi bi mislili da smo izvrsni jer nam naši ministri govore da je ovdje sve u redu i da sve ide na još bolje. Čak i nakon ove nove Doing Business, ministar gospodarstva Darko Horvat uvjerava građane da smo zapravo rasli, a ne tresnuli za 18 mjesta.

Tako se s javnošću komunicira u Sjevernoj Koreji gdje je kritičko mišljenje stanovništva upornim radom ubijeno kao mentalna disciplina. Oni, naime, smatraju da im je sjajno i sretni su. Tome se stremi i kod nas, a rezultat je već sada vrlo dobar. Svjetski gospodarski forum rangirao je Hrvatsku na 136. mjesto u svijetu prema sposobnosti obrazovanja da nauči mlade kritičkom mišljenju. Eto ti. Ne treba više puno i bit ćemo na konju. Oni nepopravljivi i nedokazivi otići će iz Hrvatske. Ovi drugi se polako kuhaju, kao žabe. Još samo da nema vijesti o svim tim drskim i antihrvatskim mjerenjima koja našim vlastima bacaju klipove pod noge.

PETAK Domovina d.o.o

Foto S. Drechsler

Dio vile pokojnog predsjednika Tuđmana na Tuškancu, onaj koji je u podjeli pripao njegovom sinu Stjepanu, još od 2011. godine ima suvlasnika. To je država. Tako kaže pravomoćna odluka Županijskog suda u Zagrebu donesena zbog toga što je Stjepan Tuđman već desetak godina dužan državi 192.625 kuna poreza.

No, čini se da od te otplate u naravi neće biti ništa jer je Tuđman-sin cijelu svoju stambenu jedinicu – a riječ je o šesterosobnom stanu od 328 kvadrata – prepisao na svoje dvije kćeri. Franjo Tuđman otkupio je vilu od preko 800 kvadrata i zemljište u Nazorovoj 1992. godine, samo dan prije nego što će na snagu stupiti zakon po kome je otkup takvih objekata u vlasništvu države zabranjen. Ispostavljena mu je galantna cijena od oko 214 tisuća ondašnjih njemačkih maraka, a, kako piše Jutarnji list, Ministarstvo financija naknadno mu je pola od tog iznosa još i vratilo. »Prva obitelj« dobije od države takvo bogatstvo skoro zabadava, a poslije toj državi ni porez ne plati. A onda se od obaveza bježi prebacivanjem imetka na djecu. Kako su se ono zvale tvrtke Stjepana Tuđmana?

Ah, da, »Domovina«. A kako drukčije?

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Aplikacija za bržu kupnju i nižu cijenu autobusnih karata
UZ ARRIVA CROATIA MOBILNU APLIKACIJU PUTNICI ŠTEDE VRIJEME I NOVAC

Aplikacija za bržu kupnju i nižu cijenu autobusnih karata