Grad: Rijeka
Danas: 34° djelomično oblačno
Sutra: 13° 35° vedro
18. kolovoza 2017.
Pregled tjedna

Komentar ŠPAJZA SANJE MODRIĆ: Trulež, Barišićeva spasiteljica

Foto Patrik Macek / PIXSELL
Foto Patrik Macek / PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 12. veljača 2017. u 7:00 2017-02-12T07:00:00+01:00

Donosimo pregled tjedna naše kolumnistice Sanje Modrić.

PONEDJELJAK 6. veljače 2017. Tresla se brda, lustraciju je pregazilo vrijeme

Uglavnom, očekivanja sasvim pretjerana. Mostova zakonska inicijativa s idejom da se olakša pristup arhivskoj građi iz doba SFRJ neće donijeti ništa spektakularno za politički život, niti će najednom preporoditi hrvatsko društvo. U zakon iz 1997. i treba intervenirati na način da se skine brava s dosjea CK SKH i dijela dokumenata bivše države koji su već 20 godina pohranjeni u Državnom arhivu, ali čiji ključ još uvijek drži SDP. Nema opravdanja da uvid u te papire odobrava povjesničarima, piscima publicistike i novinarima politička stranka. Utoliko najava Mostove intervencije drži vodu. To je naprosto dug koji se mora odužiti. Skinuti već jednom tu stvar s dnevnog reda i staviti točku. Ukloniti tabu.

No kad se to obavi, ili Mostovim zakonskim prijedlogom, ili s HDZ-ovim ( Plenković ga je najavio za treći kvartal ove godine), pokazat će se da razmjeri priče s dosjeima, koliko god da ju je potrebno završiti, zapravo nisu veći od one »tresla se brda, rodio se miš«. Ljudi koji su radili za komunističke tajne službe više uglavnom nema na istaknutim mjestima u politici i na javnim dužnostima. Onih koji su još živi, eno u staračkim domovima, imaju preko 80 godina i ne predstavljaju nikakav faktor u društvu.

Onima koji su se prešaltali u privatni sektor ionako ne možeš ništa. Prošlost cijele plejade dužnosnika samostalne hrvatske države, koji su prije bili na važnim pozicijama u Komunističkoj partiji, i bez dosjea je uglavnom već poznata.

Foto D. Kovačević

Tu spada i niz presvučenih glavnih protagonista osamostaljenja, počevši od Tuđmana, pa redom. Bit će, naravno, i nekih novih golicavih otkrića o obiteljima nekih današnjih javnih osoba, njima će se zabavljati javnost dok joj sve to ne dosadi. I to će, otprilike, biti to. Ognjica će se brzo ispuhati. Lustraciju je pregazilo vrijeme, desnici slijedi traženje novih opsesija.

UTORAK 7. veljače 2017. Pećinske gluposti doktora Šterca

Vječni ministrski kandidat HDZ-ovih vlada Stjepan Šterc, 64-godišnji docent na PMF-u, doktorirao tek prije pet godina, izjavio je za N1 televiziju da treba »ukinuti sve udruge«.To je njegov genijalni recept za lagodno financiranje demografske politike. Vlada bi uštedila oko milijardu i pol kuna godišnje koliko daje za civilno društvo i eto ti para. Neke su udruge potrebne, dopušta ipak Šterc, ali svakako ne one »koje se bave civilnim društvom« budući da te, prema njegovoj ocjeni, nisu popravile društvo »ni u jednom segmentu«.

Skandal je čuti takvo što od jednog sveučilišnog nastavnika. Kad bi Vlada bila dovoljno mahnita da ga posluša, Hrvatska bi, kao jedina zemlja demokratskog svijeta, ušla u tu Štercijadu kojoj civilno društvo ne treba.

Foto D. Jelinek

Recimo u Norveškoj, po broju stanovnika sličnoj nama, djeluje oko 115.000 građanskih udruga kojima jednu trećinu ukupnih prihoda za rad doznačuju državne i lokalne vlasti. Sve države EU u određenom postotku potpomažu civilni sektor, a čak i SAD pokriva im 31 posto ukupnih troškova. U Irskoj i Belgiji vlade su 2004. godine financirale 77 posto budžeta civilnog sektora, u Njemačkoj 64 posto, u Francuskoj 58, u Austriji 50, u Rumunjskoj 45, u Češkoj 39, u Italiji 37, i tako redom do najnižih 24 posto. Dakle, čitati, doktore Šterc, čitati, pa vam neće pasti na pamet ovakve pećinske gluposti.

SRIJEDA 8. veljače 2017. Hrvatsko pravosuđe ili polagana smrt

Naše pravosuđe sporo je kao polagana smrt. U zemlji gdje čak i bagatelni postupci znaju trajati po 15 godina, ni velika suđenja ne mogu ići brže. Sanaderu se sudi unedogled u sva tri procesa. Presudu na devet godina zatvora i vraćanje plijena od 15, 2 milijuna kuna iz afere Fimi-medija srušio je Vrhovni sud, nedavno je sve počelo ispočetka. Pravomoćnu presudu na 8,5 godina zatvora za mito od pet milijuna eura u slučaju INA-MOL ukinuo je Ustavni sud, novo suđenje se čeka. Ne nazire se kraja ni sudskoj trakavici u aferi Planinska gdje DORH tereti Sanadera da je primio deset milijuna eura mita za operaciju u kojoj je Vlada kupila zgradu od Stjepana Fiolića po cijeni dvostruko većoj od tržišne.

Criminal-Justice

Pravosuđe oteže i s postupkom za isisavanje skoro 18 milijuna kuna iz HAC-a u aferi farbanje tunela iz 2008., gdje se sudi direktorima cestarske državne tvrtke i Skladgradnji Slavena Žužula. Više od godinu dana stoji nepotvrđena optužnica protiv Bandića i ostalih u Aferi Agram i štetu od 26 milijuna kuna na teret zagrebačkog proračuna nastalu kroz niz ozbiljnih kaznenih djela. Ista stvar i s optužnicom u slučaju »štandovi«.

S obzirom na tempo razrješavanja slučajeva, za jedno deset godina mogao bi se eventualno okončati postupak protiv Kalmete za izvlačenje 30 milijuna kuna iz državnih tvrtki i uzimanje mita u aferi Remorker između 2005. i 2010. O drugoj optužnici da se i ne govori. Nadan Vidošević uhićen je još 2013. zbog izvlačenja 39 milijuna kuna iz HGK, a suđenje mu je tek počelo. Zdravko Mamić, optužen da je iz Dinama isisao 117 milijuna kuna i utajio još 12 milijuna poreza, izlazi pred sud tek u travnju. Za još 170 milijuna tek traje istraga. Ponavlja se suđenje i Branimiru Glavašu za djela iz 1991., te Tomislavu Horvatinčiću. Optužnica protiv Marije Šole i sinova podignuta je 2013., a postupak je do sada iznjedrio samo niz odgođenih ročišta. Procesi protiv Marine Lovrić Merzel i Nade Čavlović Smiljanac stoje. A najgore je što bismo još bili na konju kad bi ova destruktivna sporost bila jedini problem našeg pravosuđa.

ČETVRTAK 9. veljače 2017. Je li Milanović znao?

Foto D. Jelinek

Kasno navečer stiže vijest da DORH želi pritvoriti Tomislava Sauchu, predstojnika Ureda premijera Milanovića. Svota koja je nestala u aferi dnevnice već je narasla na 540 tisuća, pitaj boga koliko će biti u konačnici. Već ujutro kreće lavina, Saucha uhićen, zelen u licu, ispitivan tri sata. Pred novinarima se pojavio i Milanović, kaže da je za skandal prvi put čuo prošle subote, da se on bavio velikim stvarima, te da je Saucha bio suveren u svom Uredu. Saucha je očito glavni osumnjičenik.

Iz neformalnih izvora curi da je pao na grafološkom testu, smatraju da je novac uzimao za sebe. Vidim u nekim novinama da je rođen istog dana kad i moja kćer, u istoj bolnici. Možda smo njegova majka i ja ležale u istoj sobi. Pitaš se, onako generalno, što bi moglo nagnati momka iz dobro stojeće zagrebačke obitelji, saborskog zastupnika s već lijepom političkom karijerom, da lažira putne naloge i upropasti sebi život. Ali ipak je glavno pitanje drugo. Je li Milanović znao. Gledamo u DORH, čekamo.

PETAK 10. veljače 2017. Pavo Barišić i spojene posude

Pitanje kako je kompromitirani ministar Barišić preživio pogrešno je svoditi na Sabor premda se tamo odvijalo izjašnjavanje i brojenje glasova. Jer, da je znanstvena javnost bila jedinstvena u obrani principa znanstvenog rada, koji apsolutno isključuju prepisivanje, prevođenje sa stranih jezika u nadi da to nitko neće primijetiti, kopipejstanje i krađu materijala s interneta, i Plenković bi sasvim drugačije svirao.

Međutim, kao što smo vidjeli, među nosiocima znanstvenih titula došlo je do snažne podjele. Onima koji su javno tražili da se Barišića makne, odmah se suprotstavio kontra blok koji je ministra branio najsmješnijim argumentima. Kritičare su proglasili hajkačima koji od buhe prave slona i politički instrumentaliziranim proizvođačima skandala. No ključ za razumijevanje ovog sukoba dviju znanstvenih divizija leži u činjenici da su protiv Barišića najžešće javno istupali znanstvenici koji su uspjeli u inozemstvu i na čije se karijere iz odavdašnjeg establišmenta ne može utjecati. Osim dr. Ivana Đikića, javio se i Boris Lenhard, profesor na Imperial Collegeu u Londonu.

Foto D. Jelinek

On je Barišića opisao kao »beznačajanog filozofa, osvjedočenog zakulisanog spletkara, nezasitnog akademskog torbara, dokazanog putno-troškovskog double dippera te sudskog progonitelja novinara koji se usude primijetiti nešto od navedenoga«. Dr. Neven Sesardić, jedan od najuglednijih filozofa iz Hrvatske koji je predavao u SAD-u, Japanu i Hong Kongu, sarkastično je izjavio kako je »vjerojatnije je da više puta dobijete na lotu nego da Barišićev rad nije plagijat«. No, Hrvatska je visoko politizirana zemlja, mala bara, puno krokodila, gdje i znanstveni sektor u velikoj mjeri živi na klijentelizmu. Često nema ništa od karijere, ni napredovanja ako se zamjeriš moćnim ljudima u akademskom sustavu. Tako jedni drugima objavljuju članke u časopisima, jedni drugima recenziraju radove, zovu se međusobno na konferencije i pišu bodove, jedni o drugima ovise kao spojene posude. I šute. Zato je Barišić opstao. Spasila ga je trulež u znanstvenoj zajednici, HDZ i Most samo su rezonanca te naše stvarnosti.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka