Grad: Rijeka
Danas: 24° moguća kiša
Sutra: 14° 27° oblačno
20. rujna 2017.
Pregled tjedna

kolumna ŠPAJZA SANJE MODRIĆ Što će nam novi MOl umjesto MOL-a?

Ina / Snimio Sergej DRECHSLER
Ina / Snimio Sergej DRECHSLER
Autor:
Objavljeno: 27. kolovoz 2017. u 11:58 2017-08-27T11:58:21+02:00

Odakle bi Vlada dala traženi novac sve ako se i pogodi s Mađarima, kad je iza ugla već čeka Agrokor sa svim tužbama kod stranih sudova koje će se vući za Todorićem i ostalim financijskim obavezama koje će pasti na leđa proračuna? Je li i dalje u igri alkemija s novcem od prodaje udjela u HEP-u?

PONEDJELJAK Pola tebi, pola državi

Kod nas se može najviše zaraditi na... pogodite kojem poslu? Ironičan odgovor dao je ugledni stručnjak za poslovno upravljanje Danko Sučević: »Najisplativiji biznis u Hrvatskoj jest - imati državu«. Navlas istu stvar reći će i vlasnici ovdašnjih tvrtki, i njihovi zaposlenici.

Koliki dio novostvorene vrijednosti moraju hrvatska poduzeća keširati državi Sučević je pokazao u brojkama na primjeru Plodina, Hrvatskog telekoma i Vindije. Ukratko, država poduzetniku u pravilu oduzme više od pola zarade.

2375745

U Plodinama su, recimo, lani platili 157 milijuna kuna PDV-a plus još 111 milijun za ostale poreze i doprinose. Dakle, u blagajnu države ubacili su ukupno 268 milijuna kuna. Samo PDV košta ih skoro kao suma neto plaća za sve njihove radnike.

Kad su Plodine državi dale sve što je njezino, njima je ostalo 65 milijuna kuna. Njihova je neto dobit oko dva i pol puta manja nego izdatak za PDV, a čak četiri puta manja od kompletne apanaže državi. »Ukupan udio poreza i doprinosa kod Plodina iznosi 54 posto, kod HT-a 56, a kod Vindije čak 61 posto«, izračunao je Sučević.

Kad radnik gleda svoju bruto i neto plaću, asocijacija na harač je ista. Pola tebi, sinko, pola državi. Udruga poreznih obveznika Lipa lani je izračunala da »građanin s prosječnom plaćom, oženjen, s jednim djetetom, iz Zagreba, nepušač, koji ima automobil, za državu radi čak 181 dan u godini«.

Kako rastu plaće, tako još raste i broj dana koji se odrađuju za državu. Kad bi servisi države funcionirali kako treba, to bi se još kako tako moglo braniti. U skandinavskim zemljama građani nisu protiv visokih poreza jer smatraju da im to vrijedi onoga što od države dobivaju. Ovdje svi misle da dirinče da bi izdržavali gomilu uhljeba i parazita.

UTORAK Pa neka uzmu Crnogorci kad nama ne valja

Crnogorski Zavod za školstvo navodno je u velikoj mjeri prepisao dokumente Jokićeve kurikularne reforme i po njima želi mijenjati svoj školski sustav. Rad oko 500 hrvatskih nastavnika i profesora toliko se dopao crnogorskim reformatorima da su dio materijala bez pitanja uzeli pod svoje. Kad je stvar otkrivena, to su uglavnom i priznali. Kažu da su »umjerene identičnosti« između našeg i njihovog programa nastale jer jako cijene što je Hrvatska napravila.

Komplimenti, međutim, nisu sjeli Jokiću koji je poručio kako nije časno ovako maznuti tuđe intelektualno vlasništvo koje su, povrh svega, financirali hrvatski porezni obveznici. Ministrica Divjak spominje »opcije i korake«. Jokić zazva političku akciju i novčanu kompenzaciju od Vlade Crne Gore.

2299522

Sve je to, naravno, tragikomično. Jer tko može zabraniti Crnogorcima da rade po školskom programu koji je sastavljen u Hrvatskoj ili na Madagaskaru? To je javni dokument, a ne doktorat, javni dokumenti se slobodno koriste.  Logično je, doduše, da prosvjetne vlasti u svakoj državi odrede što i kako žele da se uči u njihovim školama. Ali što da se radi kad Crnogorci nisu tako sujetni.

Nitko ni nama ne bi branio da radimo po finskim programima i smjernicama, kad bismo htjeli. Ali mi, jasno, nećemo. Nećemo čak ni tu Jokićevu reformu koju je hrvatska Vlada naručila i čija je izrada plaćena autorima iz državnog proračuna. Sve u svemu, mi nećemo ništa. Zbog reforme se u Hrvatskoj izlazilo na ulice. Zbog kopanja po kontejnerima nije, zbog škole je.

Ali nema pomoći kad naše vlasti smatraju da je najbolje da ostane ovako kako jest. No u čemu je onda problem s Crnogoracima? Pa neka uzmu ljudi kad ovdje ne valja. Da mu valja, uzeo bi ga valjda Plenković.

SRIJEDA Razumne riječi HDZ-ovog župana Pauka

Kažu nam vlasti da je policija privela i ispitala 16 osoba pod sumnjom da su izazvali požare, a istrage se nastavljaju. Prema pojedinostima koje su mediji već uspjeli saznati, riječ je o šarenoj strukturi, ima tu svega i svačega. I piromana, znači bolesnika koji potpaljuju vatre da bi osjetili uzbuđenje. I obijesne sorte koja misli da joj je sve dozvoljeno.

I običnih budala. I neodgovornih balavaca. I onih koji su svoj bijes zbog nekih teških osobnih iskustava poželjeli liječiti tako da naude drugima. Ima mladih i starih, Hrvata, i Srba, i tko zna kojih sve još.

Privedena je 75-godišnja žena koju je prevario plamen dok je palila staru robu na otvorenom. U istražnom zatvoru su dvojica maloljetnika koji su nešto izvodili s vatrom u blizini Nacionalnog parka Krka, tek ćemo čuti o čemu se točno radi. 

2491767

Jednog mladića zatekli su kako cigaretom pali travu, drugi je sedam puta viđen kako pali na području Knina. Neki su, ne razmišljajući o posljedicama, bacali opuške iz auta. Drugi su palili korov ili pekli meso pa je oganj izmakao kontroli.

Jedna djevojka priznala je, navodno, da je htjela zapaliti selo gdje žive Srbi jer je njena kuća zapaljena u ratu.

Već iz ovih fragmenata može se vidjeti kako je površno i opasno poopćavati, a požar generalizacija ipak je zahvatio naše javno mnijenje. U strahu su velike oči, roje se teorije zavjere, lako se nalazi neprijatelj, zlotvor koga treba objesiti na trgu.

I zato treba pohvaliti razumnu reakciju HDZ-ovog šibensko-kninskog župana Gorana Pauka i njegovo upozorenje građanima - jedno od rijetkih iz pravca vlasti - da ne podliježu negativnoj euforiji prema srpskoj nacionalnoj manjini, koju ulica ovih dana masovno sumnjiči za palež po Jadranu. Na taj način podizati tenzije »totalno je loše, krivo i neutemeljeno«, izjavio je župan Pauk.

Glasine može stišati i policija cjelovitom informacijom o profilu i motivima stvarnih sumnjivaca. A onda neka svatko od počinitelja završi na pravom mjestu. Neki u zatvoru, neki u popravnom domu, a neki na ozbiljnoj terapiji.

ČETVRTAK INA: Biznis ljubavi i razumijevanja

Osam mjeseci od premijerove najave da će se novcem poreznih obveznika otkupiti mađarski dio Ine, Vlada se vratila s kupanja i izvadila iz šešira ideju da će 49 posto Ine izbiti MOL-u iz ruku uz pomoć novog strateškog partnera.

Tko to može biti, ne zna se, ali ruske kompanije svakako nemaju šanse jer smo mi dobri s Trumpom, a drugi, koliko je poznato, nisu osobito zainteresirani. Svakako, Vlada će angažirati savjetnike koji će joj pomoći odabrati novi MOL poslije MOL-a.

2491351

A zagonetki je koliko hoćeš. Prvo hoće li MOL uopće prodati? Drugo, koliko će tražiti? U jednoj staroj varijanti procurilo je da bi cijena bila oko 1,8 do dvije miljarde dolara. Naše računice su mnogo niže, pa time, čini se, i slabo realne.

Treće, odakle bi Vlada dala traženi novac sve ako se i pogodi s Mađarima, kad je iza ugla već čeka Agrokor sa svim tužbama kod stranih sudova koje će se vući za Todorićem i ostalim financijskim obavezama koje će pasti na leđa proračuna? Je li i dalje u igri alkemija s novcem od prodaje udjela u HEP-u?

I četvrto, a to bi bilo ključno sve da se sve ovo prije riješi kao podmazano, čemu ponovno strateški partner? Ako Vlada nije bila zadovoljna s MOL-om i njegovim viđenjem budućnosti naših rafinerija u Sisku i Rijeci i ostalih pitanja razvoja Ine, na čemu temelji uvjerenje da bi ljubav i razumijevanje cvali s novim strateškim partnerom? I gdje da uopće nađe takvog partnera koji će dati svoj novac za Inu, ali će za upravljanje potpisati bjanko mjenicu hrvatskoj strani?

Plenkovićev partner Radimir Čačić na sve to kaže: »Ne daj bože da hrvatska Vlada vodi Inu, to ne može biti dobro«. Ili, u slobodnom prijevodu: ako i uspiju, tek smo onda u nevolji.

PETAK Treba sebe pogledati u zrcalu

Ikea je stalno u potrazi za hrvatskim tvrtkama koje bi za njih proizvodile dio robe, ali ih ne nalazi. Tu su već tri godine, a ugovore imaju samo s dva naša proizvođača. To su Tvin iz Virovitice, koji je s njima još od 1982. godine, i Kircek iz okolice Varaždina, koji im se pridružio prije dvije godine.

Promet Ikeinog pogona u Hrvatskoj lani je bio skoro 578 milijuna kuna. Posla kod njih ma koliko hoćeš i svako hrvatsko poduzeće, čiji se asortiman uklapa, kucalo bi u Ikei na otvorena vrata. Neki i kucaju, ali poslove ne sklapaju. Nekonkurentni su s cijenama, ponekad i duplo skuplji, i često ne mogu proizvesti količine koje Ikea traži. A u Ikei nema korupcije.

2122105

No, kako se kod nas razmišlja, pokazuju komentari direktora tvornice namještaja iz Požege Zdravka Jelčića, ujedno i člana Izvršnog odbora Hrvatske udruge poslodavaca. Jelčić je, dakle, ljut na »državu« što »ne čini više« da naši proizvođači uđu u Ikeu.

– Naše vlasti nisu ni pokušale pregovarati s njima da se na njihovim policama nađe više proizvoda hrvatskih tvrtki - prigovara Jelčić.  

Jedino što to tako ne ide, gospon Zdravko, i država tu ništa ne može. Pogledajte sebe u zrcalu. Dobitna formula je dobra kvaliteta, prihvatljiva cijena i korektno poslovno ponašanje. Tko to ima, neka se javi, i eto ga gdje god želi.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka