Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 14° 3
Sutra: 14° 14° 3
26. rujna 2018.
Pregled tjedna

ŠPAJZA SANJE MODRIĆ Sram me kad moju zemlju "brane" pucanjem na djecu

Dino Stanin / PIXSELL
Dino Stanin / PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 3. lipanj 2018. u 10:12 2018-06-03T10:12:49+02:00

Donosimo pregled tjedna iz pera naše kolumnistice Sanje Modrić.

PONEDJELJAK Otpad plastični, otpad politički

Nakon zatvorene sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost, koju su nakon afere Hotmail-Agrokor, zajedno sazvali premijer i predsjednica Republike, Plenković je izjavio da je tema bila »informacijska sigurnost u državnim insitucijama«. Kolinda je eliptično dodala samo to da je »zabrinuta nekim stvarima«. Iz takvog fake-informiranja javnosti ne može se pogađati što je, zajedno s vodstvom SOA-e, odlučeno i o čemu, ali očito da se cijeli Vladin skandal oko cinične prepiske Martine Dalić s konzultantskom ćelijom Borg sveo na pitanje tko je pustio mailove i kako duboka grla onemogućiti ubuduće.

Meritum, a to je tajno i pozadinsko upravljanje državnim poslovima, pao je u šesti plan. Zato je vijest ponedjeljka ipak ona iz Bruxellesa, gdje je prvi potpredsjednik Europske komisije predstavio nova pravila o zabrani desetak plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu kojima se opasno zagađuju mora i tla. U EU, dakle, za godinu dana idu u povijest plastični tanjuri, pribor za jelo, slamke i slične drangulije, a znatne restrikcije predlažu se i za plastične vrećice i boce, čaše itd.

U smeću od plastike guše se i hrvatske obale. I nije ugrožena samo ljepota prirode. Smrtonosni ostaci teško razgradive plastike nađeni su u morskim životinjama koje jedu ljudi. Zato su na stolu i mjere kojima će se u EU osigurati recikliranje 90 posto plastičnih boca. Pitanje ja kako će se i kada u to uklopiti i Hrvatska, gdje se o otpadu, plastičnom i svakom drugom, već desetljećima samo govori u prazno. A za pravilno zbrinjavanje političkog otpada također ne nalazimo nikakva rješenja.

Foto: D. JELINEK

UTORAK Kapa dolje Đuri Horvatu

Đuro Horvat iz Donjeg Kraljevca u Međimurju najvrednija je priča ovoga tjedna, možda i priča godine. A tko je on? Jer ministar nije. Nije akademik. Nije vitez nekog crkvenog reda. Nije dobio nagradu za govor na pet jezika. Nego je običan poduzetnik iz malog sela, ali velik i mudar čovjek.

Ima on to svoje poduzeće, zove se Tehnix, šuti i radi tamo u bregima, zapošljava 450 ljudi, prosječna plaća 1200 eura, izvozi više od 80 posto, ima lijepu dobit. Već to je pothvat, sposoban neki privrednik, to je sigurno. Ali nije to.

Nego je Đuro Horvat takav rijedak tip direktora i vlasnika koji poznaje svoje radnike i zabrine se kad su u prezaduženi i u blokadi. I tako je odlučio da im on treba pomoći da se izvuku. Ne država, ne općina, ne socijalni fondovi, nego baš on. Izvadio je, dakle, iz kase 250.000 kuna i posudio svima koji su u škripcu da otplate svoje dugove. Vratit će mu pomalo, bez kamata, može i u pet godina. Manje je iznose oprostio. »Trebamo zadovoljne ljude, motivirane i rasterećene briga«, objasnio je Horvat kad se dočulo za njegov potez.

Svaki dan slušam od raznih ljudi da nikad ne vide svoje direktore, a pogotovo vlasnike tvrtki u kojima rade. Evo ni ja moga nikad nisam vidjela. Valjda misle da su bolji od svojih zaposlenika i ne miješaju se s njima. Tko šljivi kotačiće. To je jedan pristup, prevladavajući. Đuro Horvat je iznimka. Kapa mu dolje. Šteta što menadžerske škole ne uzmu njega da predaje studentima, budućoj kapitalističkoj kasti, o tome što je zdravo i ljudsko poslovanje.

Đuro Horvat / Foto: D. KOVAČEVIĆ

SRIJEDA Zoološki vrt

Kre-kre. Ku-ku-riku. Kva-kva-kva. Takvim su nam se glasanjem obratili predsjednica Republike i predsjednik Sabora. Uzrok javne svađe bila je sjednica Vlade o demografiji i blokiranima, koju je inicirala Kolinda Grabar Kitarović, ali ju je Plenković odbio. Ona je tražila da Banski dvori raspravljajuu pod njenim pokroviteljstvom. On je kazao da zajedničke sjednice neće biti jer se nema oko čega voditi. Predsjednica nije dostavila nijedan konkretan prijedlog, a njegova je Vlada već poduzela »osam do devet mjera«.

Ona je odgovorila da joj je žao što je premijer tašt pa nije prihvatio pruženu ruku. A onda je nastavila meč s Jandokovićem koji je ponovio premijerove riječi i još dosolio da Kolindin pristup nije ozbiljan. Sjednicu je trebala dogovoriti s predsjednikom Vlade, a ne slati dopise bez ikakvih materijala. »Tako se ne saziva ni sjednica vatrogasnog društva u nekom selu«. Na to su iz Ureda predsjednice poručili da Jandroković »laže« da bi se dodvorio Plenkoviću. Opet se navezao Jandroković, koji je sada predsjednicu optužio za politikantstvo. I tako dalje. Blabla, krekre.

Razina ove »politike« i vokabular kojim pred narodom komuniciraju dvoje najviših dužnosnika države zorno pokazuje u kakvoj je gabuli Hrvatska. Riječi su važne, one su kruh i sol odnosa i stanja. A naše je stanje takvo da se premijer i predsjednica ne mogu vidjeti očima i da pred tim neumjesnim rivalitetom pada mogućnost bilo kakve konstruktivne i ozbiljne suradnje. Ona populistički izaziva. On sve češće daje do znanja da ona radi upravo to. Priča se da ona u perspektivi želi preuzeti HDZ. On je sada slab. Ona mu podmeće nogu gdje stigne. A što od svega toga imaju građani? Pa ništa, naravno. Šipak. Figa. Ovo što od njih čuju, mogu čuti svaki dan od devet do pet u – Zoološkom vrtu.

2631578

ČETVRTAK Što su pametnjakovići čekali dosad?

Čim su iz Markićkine inicijative službeno ustvrdili da su skupili dovoljno potpisa, premijer ih je polio ledenom vodom. Rekao je novinarima da, po njegovom mišljenju, od toga ne može biti ništa jer bi ovakav referendum bio neustavan. A onda je još zaoštrio tvrdnjom da bi smanjivanje prava manjina aktom direktne demokracije bio »kompletno promašen, čak neodgovoran« čin, apsolutno neprihvatljiv i korak unatrag u hrvatskoj demokraciji.

U tome se nije teško s njim složiti, isto uglavnom misle i ustavni stručnjaci.

No, što su čekali dosad? I Andrej Plenković, i prethodne HDZ-ove vlade, a i SDP-ove, čiji se bivši dužnosnici sada na sva usta zgražaju nad ovim novim pokušajem klerikalne desnice da uredi Hrvatsku po svojoj mjeri? Pa kod nas je nacionalni referendum tehnički valjan ako na njega izađe samo jedan državljanin i zaokruži »da«. Na tu sprdnju od zakona, kakvog nema nigdje pod kapom nebeskom, upozoravalo se stotinama puta. Promjene su gurali i mediji. Ali od svih ovih političara i stranaka koje su sada jako pametni i zabrinuti – nitko ništa.

Ista je stvar i s lošim izbornim zakonodavstvom, po kome bi Željka Markić sada prčkala kako se njoj sviđa prodajući neupućenima svoje političke ciljeve pod demokratizaciju. Ni te zakone nijedna vlast godinama nije ni štapom taknula.

Badava priča i prof. Branko Smerdel, jedan od najvećih ustavnih autoriteta, koji danas opet ponavlja: »Ne može se većinom onih koji izađu na referendum mijenjati noseće stupove ustavnog poretka kao što su izborni sustav, prava nacionalnih manjina i međunarodni položaj države.«

Da. Ne može. Ali u Hrvatskoj bi i moglo. A i Ustavni sud mirno drijema i čeka da ga se povuče za rukav.

2182450

PETAK Vrana vrani oči ne vadi

Policija je našla i uhitila muškarca koji je preko granice s BiH vozio furgon s 29 izbjeglica iz Iraka i Afganistana i pobjegao kad su policajci kod Srba otvorili vatru na vozilo, objavio je s ekrana ministar unutarnjih poslova Davor Božinović. Ministar bi, međutim, zgroženoj javnosti trebao reći zbog čega policija nije našla neku drugi način da zaustavi krijumčara osim bezobzirne pucnjave na očajne ljude koji s djecom bježe iz ratnih zona. U akciji zaštite granice od migranata, hrvatski su policajci mecima ravno u glavu ranili djevojčicu i dječaka od dvanaeset godina. To je stravično. Obuzimaju te sram i zebnja kad čuješ da se granica tvoje države »brane« pucanjem na djecu. U tom transportu bilo ih je 15.

Službeni izvori uvjeravaju nas da je takvo postupanje policije bilo profesionalno i po pravilima službe jer vozač nije htio stati. Ministar kaže kako policajci »nisu mogli znati da pucaju na kamion pun ljudi« premda je iz dojave bilo jasno da je riječ o švercu ljudima. Posve je sigurno da će i interna istraga reći isto. Vrana vrani oči ne vadi. No, čuli smo u životu, recimo, za puno talačkih kriza u kojima su kriminalci držali u opasnosti nevine ljude.

Pravilo je u takvim situacijama da se pokuša sve, strpljivo i obzirno, samo da nitko ne strada. A što su naši pokušali prije nego što su potegnuli oružje? Mogli su postaviti zasjede, blokirati prometnice dok ne upali, pratiti vozilo dok ne ostane bez benzina, pucati u gume, a sigurno im je na raspolaganju bilo i štošta drugo što mi laici ne znamo.

Ali oni su odabrali krvavu metodu Divljeg zapada. Vatrogasci su puno puta s visokih stabala spašavali mačke. Ali izbjeglice za ovu vlast nisu ni mačke. A kamoli ljudi.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka