Donosimo pregled tjedna iz pera naše kolumnistice Sanje Modrić.

PONEDJELJAK Što li će nova metla s Todorićevom kompanijom

Vraća nam se Ivica Todorić, sud u Londonu nije imao sluha za odvjetničke argumente o političkom progonu, teroru dugotrajnog pritvora i spore pravde koja Todorića čeka u Hrvatskoj i teškoj besparici našeg kapitalca, kome je u tri države blokirano 64,4 milijuna eura.

Dobivamo ga, dakle, natrag i novi »proces stoljeća« može početi. Imenovan je i novi glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić pa je sve spremno za narodno veselje.

No, kako i kada će suđenje Todoriću završiti, to se ovdje nitko ne žuri prognozirati. S poukom slučajeva Sanader, Bandić, Mamić et cetera – daleko jednostavnijima nego što je slučaj Todorić – za presudu će trebati jedno 15 godina. Tko živ, tko mrtav. Što će do tada ostati od koncerna, njegovih poduzeća i radnika, i hoće li ostati išta, nagađat će samo najhrabriji. Ili najluđi.

Fabris Peruško, Martina Dalić i Plenković će oprati ruke: nagodba mora biti potpisana za tri mjeseca, a onda se Vlada povlači i slavodobitno svira kraj. Ali show tek onda počinje. Budući većinski vlasnici – kombinacija ruskih banaka i američkih fondova – odredit će budućnost Leda, Jamnice, PIK-ova i svih ostalih tvrtki bivše kompanije. Od starih odnosa i poretka u Agrokoru neće ostati ni kamen na kamenu, garancija nema ni za što.

Dok priprema obranu, Todorić sve to može gledati iz svoga dvorca, ako mu ostane, i žaliti za vremenima kad je sve držao u šaci i kad su mu svi u državi skidali šešir. Kad nova metla do kraja obavi posao, tko zna gdje će biti ova vlada, koja se klela da svojom operacijom »spašava domaće gospodarstvo«, da bi u finalu kompletan Agrokor izručila stranim financijašima.

UTORAK Kolinda bi otkopavala kosti u Jasenovcu

Ponovno smo imali tri odvojene komemoracije u Jasenovcu. Židovi, Srbi i antifašisti ni ove godine nisu pristali ići s državnom delegacijom, vlastima zamjeraju što današnju Hrvatsku nisu nedvosmisleno distancirali od ustaške NDH. Kolinda Grabar-Kitarović opet nije htjela ni sa kim. Do jasenovačkog cvijeta otišla je sama, izvodeći svoj mali predsjednički performans, a u državnu kolonu poslala je Ivana Zvonimira Čička. A nakon te četiri epizode ove nacionalne blamaže, predsjednica Republike na Hrvatskom je radiju dodatno uprskala dojam. Zatražila je novo »testiranje« Jasenovca. Uz bijelu kavu i mineralnu, tom ju je idejom nadahnuo njezin posebni izaslanik Čičak.

Premda su već odavno, imenom, prezimenom i dokumentima, popisane 83 tisuće žrtava pogroma u Jasenovcu za vrijeme Pavelićeve NDH – nasilno deportiranih Židova, Srba, Roma i Hrvata – predsjednica smatra da je potrebno osnovati međunarodno povjerenstvo koje će »suvremenim forenzičkim metodama« iznova prebrojiti stradale.

Jer, po njezinom i Čičkovom, »treba točno utvrditi pravu istinu o događanjima u jasenovačkom logoru, ne samo od 1941. do 1945. godine, nego i kasnije«. Dakle, Kolinda i Čičak sumnjaju da su ona imena u Jasenovcu podmetnuta pa traže još jednu reviziju? Trebalo bi otkopati kosture? Dići prah u zrak? I možda pozvati za savjetnike i one hrvatske »patriote« iz Argentine, kojima se predsjednica nedavno u Buenos Airesu zahvaljivala što su, nakon Drugog svjetskog rata, tamo »svjedočili svoje domoljublje i isticali opravdane zahtjeve za slobodom hrvatskoga naroda i domovine«?

Fino bi se provela Angela Merkel da predloži reviziju za Auschwitz ili neki drugi koncentracijski logor, sarkastično je izjavio profesor Dejan Jović sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, gdje je predsjednica na doktoratu. Ali naša forenzičarka Kolinda ne haje. Pa Čičak joj je rekao što treba.

SRIJEDA Muž je ubio Mariju, evo zašto Istanbulska

Muž je ubio Mariju, svoju 49-godišnju ženu, majku sedmero djece. A onda je, da prikrije zločin, zapalio njihovu kuću u okolici Lipika gdje ju je ostavio da leži. Često je bio pijan i godinama ju je zlostavljao. Više puta je kod njih intervenirala policija, svjedoče sada mještani. Ali od toga nikad nikakve koristi. Policajci bi napravili zapisnik i otišli. Njemu bi napisali prekršajnu prijavu, a on bi sutradan divljao dalje.

– Tako vam je to u našoj državi – rekla je novinarima jedna ogorčena susjeda kao da namjerno parafrazira onu izjavu ministrice Murganić »Tako vam je to u braku«. – Uskomešaju se tek kad je žena mrtva.

Marija je možda mogla otići, ali nije. Trpjela je dok sva djeca ne stanu na noge kao što trpi i čeka mnogo žena koje nemaju nikakvo zaleđe da s djecom napuste nasilni brak jer dobro znaju da im od sustava nema ama baš nikakve pomoći. Na koncu ju je udavio konopom.

Eto zašto Istanbulska konvencija. Njeni protivnici stalno su tvrdili da nam to ne treba jer, navodno, već imamo odlične zakone protiv nasilja u obitelji. Pa evo Marijinog slučaja, evo tih zakona. Zlostavljača ostave u kući s ostalim članovima porodice da može u beskraj nastaviti terorizirati ženu i djecu. Nema zabrane približavanja. Nema drastične kazne. Nema kaznenog postupka. Nema financijske pomoći za žrtve da se mogu maknuti. A žene se u crkvi podučava da moraju biti »strpljive« i paziti da »ne izazivaju«.

Mariju, kao i one stotine žena prije nje, to je stajalo života. Kad, dakle, počinje implementacija Konvencije? To želimo čuti.

ČETVRTAK Kakvi sitni ljudi postaju državni direktori

Čim je, prije manje od pola godine, Vlada privremeno postavila Jasmina Bajića na čelo nacionalne zrakoplovne kompanije, tvrtka Croatia Airlines naglo je poludjela za knjigama. Ali ne bilo kakvima i bilo čijima, nego upravo onima čiji je koautor Jasmin Bajić, koji je s mjesta jednog od direktora u CA, sada uskočio na prvu poziciju.

Ukratko – i da skratimo dobru Večernjakovu priču – u nepunih šest mjeseci Bajićevog kratkog mandata, CA je u nekoliko navrata nakupovao 55 stručnih knjiga s Bajićevim suatorskim potpisom i poslagao ih na police. I druga dva pisca tih djela su poznata: jedan je Ivan Mišetić, Bajićev predhodnik na čelu Croatia Airlinesa, drugi Mirko Tatalović, dugogodišnji Mišetićev izvršni direktor.

Pa dobro, reći će netko, trebala ta biblioteka kompaniji – ne trebala, nije to neka velika para. Usve oko 15 tisuća kuna. Kad se u državnim poduzećima ovoliko trati javni novac, pa ovo je mačji kašalj. I točno. No druga stvar je interesantna, a ta je kako naši politički imenovani direktori umiju naći svaku rupu kad dođu na vlast da sebi ugode. Da podebljaju svoje ogromne plaće. Da se usput lijepo provedu i provesele na skupim, a ponekad i nepotrebnim, službenim putovanjima.

Bajić, sa tim svojim knjigama, sigurno nije najgori. Ali samo tri dana nakon što si sjeo u direktorsku stolicu, navaliti na kupovinu vlastitih knjiga na račun tvrtke, e to je simptom ovog poremećaja o kome govorimo. Sitni ljudi, sitna djela i serije sitnih marifetluka. No Bajić se upravo natječe za pravi mandat glavnog direktora Croatia Airlinesa, državne kompanije koja je u takvoj banani da joj vlada traži »strateškog partnera«. Izgledi su mu jako dobri. Iako se, kako vidimo, s tom pameću koju su ukoričili on, Mišetić i Tatalović, CA nije puno pomogao.

PETAK Kako da ne, »ni jedne jedine lipe«

Ministrica Dalić, premijer Plenković i svi ostali njihovi trbuhozborci iz vlasti mjesecima nas uvjeravaju kako je njihov plan za Agrokor genijalan jer porezni obveznici neće snositi trošak Todorićevih dugova »ni jednom jedinom lipom«. Šuplje od početka, da, a sada se već može ugrubo izračunati i za koliko su nas smotali. Pa evo.

Država – odnosno državne banke, državna poduzeća, ministarstva, lokalna samouprava i drugi vjerovnici koji su na javnim budžetima – trenutno potražuju od Agrokora ukupno 1,27 milijardi kuna. Konačna cifra znat će se tek na kraju. Dakle, država – a to smo mi – može računati na to da će, zbog velikih otpisa u nagodbi, ostati bez skoro cijele te svote. Ona je izvađene iz džepova građana koji rade i državi plaćaju poreze, doprinose i druge namete.

Ako zaokružimo da je u Hrvatskoj zaposleno 1,5 milijuna ljudi, a da ukupni manjak na strani države na kraju neće biti veći od 1,1 milijarde, prosječni trošak za svakoga od nas zaposlenih je jasan. Lex Agrokor koštat će po 100 eura svakog hrvatskog radnika, profesora, zavarivača, medicinsku sestru i konobara.

Možda Vlada smatra da je to »ništa«, njima sigurno i jest. Ali sto eura za prosječnog je Hrvata veliko kao kuća. Pogotovo kad s Todorićem nije ni luk jeo, ni luk mirisao. Hoće li nam se Plenković i Dalić barem ispričati što su svakoga od nas obmanuli za stotku? Kad su nas već stavili pred gotov čin.