Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
22. listopada 2019.
Pregled događanja kroz 2017.

kolumna ŠPAJZA SANJE MODRIĆ Godina u šest sivih kadrova

Snimio Darko JELINEK
Snimio Darko JELINEK
Autor:
Objavljeno: 24. prosinac 2017. u 10:09 2017-12-24T10:09:12+01:00

Arbitražne postupke na međunarodnim sudovima gubimo, sa susjedima smo u stalnim trzavicama. Predsjednica vodi svoju vanjsku politiku okrećući Hrvatsku prema Mađarskoj i Poljskoj, zemlji kojoj se Europska komisija – zbog kardinalnih nedemokratskih praksi – upravo sprema oduzeti pravo glasa i novac iz EU fondova

MALI ČOVJEK: Budala kao i uvijek

 Kao građanin, birač i jedinica poretka, »mali čovjek« je glavni lik hrvatskog Ustava. Njegov najbolji interes je razlog zbog kojeg uopće postoji država, dobro se brinuti za ljude njezin je jedini rezon i smisao. Ali to tako piše samo na papiru.

Običan čovjek u Hrvatskoj je skroz nebitan, osim kad treba zaokruživati na izborima. Stavljam ga, dakle, na prvo mjesto po nominali, iz gole pristojnosti, i namjerno skačem sebi u usta svrstavajući ga među »faktore«, premda on to nije.

»Mali čovjek«, što mu i samo ime govori, malen je, siv i ništavan stvor, iako ga uzneseno slave svi političari. On nema veza, zaposlit će se svojom zaslugom, ili nikako. Nije u stranci i nema tko nazvati pravi broj da ga gurne preko reda, ovdje gdje je protekcija glavni nacionalni sport.

Njegova djeca moraju biti najbolja u školi ako misle učiniti nešto sa svojim životom, a ni to im nije garancija, jer uvijek ima dovoljno tih čiji je ćaća bio baja u općini ili im stric radi u kakvoj Vladinoj agenciji za ovo ili ono.

2502409

Mali čovjek je, dakle, sam svoj majstor, usamljen u gradu i u svijetu. Kad mu treba operacija kuka, čeka godinu i pol i šepa, točno po preporuci ministra Kujundžića, koji smatra da je javno zdravstvo poklonjeni konj kome se ne gleda u zube, ako želiš bolje, a ti plati. Kad se malom čovjeku provali krov, mora u banku po komercijalni kredit, dok se njegov saborski zastupnik može diskretno obratiti HBOR-u, a načelnik općine investitorima kojima daje posao namještajući javne natječaje.

Ako želi imati svoju firmu, derat će ga kao mačku s milijun poreza i davanja. Premda nije ništa imao s Todorićima, Agrokorom i cijelom tom vlastelom, upravo će mali čovo platiti milijunske sudske tužbe protiv države kad se dignu na noge svi ovi vjerovnici koje bi Ramljak prebrisao spužvom. On plaća sve račune za kriminal, nerad i korupciju, u ratu je caltao za ratne profitere i opljačkane banke, sada plaća za HAC i blindirane državne limuzine, budala, kao i uvijek.

Njegovom djetetu treba skupi lijek? Logoped? Poslao bi ga na more? E pa ne može to tako, druškane, to košta, nije ti država socijalna ustanova. A kad mali čovjek ispali na živce i spakira se za Irsku, onda mu još i biskup Košić odvali da je dezerter. U Ustavu faktor, u životu nula, iste pjesma i ove godine, a koliko se vidi, ništa novo ni sljedeće.

VLAST: Trust mozgova bez velikih ideja

E ovi stvarno jesu faktor, vlast imaju, ali Hrvatska se bitno ne pomiče s mjesta. Iz krize smo izašli, ali gospodarski rast od 2,3 mininalno do 3 posto maksimalno uglavnom je rezultat općeg uzleta ekonomije u okruženju, a ne originalnih uspjeha i promjena koje bi uvela naša Vlada. Značajno smanjenje javnog zaduženja je pozitivno, ali ekonomisti upozoravaju da glavni cilj vlasti mora biti razvoj, koga u politikama Banskih dvora ne vide, a vraćanje dugova samo usputno sredstvo stabilizacije, važan cilj, ali ne jedini.   

Plenkovićevu Vladu svi međunarodni partneri podsjećaju da mora krenuti u ozbiljne reforme, od zdravstva do pravosuđa, mirovinskog sustava i državne uprave, ali od svega toga ove godine nije bilo ništa. Turizam je rastao i donio lijepu rentu proračunu, no Hrvatskoj treba i nešto drugo osim hotela i apartmana u kojima se zapošljava najniža radna snaga tercijarnog sektora. Ali što je to i kako do toga doći, to se iz Vlade ne čuje.

HDZ-ova europarlamentarka Ivana Maletić oderala je prije izbora grlo kritizirajući slabo povlačenje sredstava iz fondova EU-a, s pravom, ali i po tome smo i dalje najgori u EU-u. Milijuni eura stoje na pladnju, ali ovamo dolaze mrvice.

Arbitražne postupke na međunarodnim sudovima gubimo, sa susjedima smo u stalnim trzavicama. Predsjednica vodi svoju vanjsku politiku okrećući Hrvatsku prema Mađarskoj i Poljskoj, zemlji kojoj se Europska komisija – zbog kardinalnih nedemokratskih praksi – upravo sprema oduzeti pravo glasa i novac iz EU fondova.

Uvođenje državne uprave u propali Agrokor iz Vlade su branili tvrdnjama da će tako spasiti tisuće radnih mjesta i osigurati povrat dugova hrvatskim dobavljačima. No, jedini dobitnici nagodbe bit će roll-upovci, američki lešinarski fondovi i velike banke, dok će dio ostalih vjerovnika, umjesto novcem koji im je potreban za poslovanje, biti fiktivno obeštećeni praznim papirom, odnosno dionicama novog, »zdravog Agrokora«.

z0910j31

Sve što se ne da spasiti, ide u Agrokor broj dva i bit će likvidirano zajedno s radnicima. Zato će biti teško bilo koga uvjeriti da je Ramljakova operacija bolji ishod nego da je kriza razriješena po postojećim zakonima i bez upletanja Vlade jer državi, bez ikakve sumnje, ovako slijedi plaćanje niza kolateralnih šteta koje nema tko drugi platiti nego porezni obveznici.

Nema sreće ni oko Plenkovićeve najave od prije godinu dana da će Vlada otkupiti MOL-ove dionice Ine. Pitanje obrazovne reforma dinstalo se cijelu godinu bez pomaka. Željeznica se i posve raspala. Čak i HOS-ova ploča još stoji kakva je i bila. Iseljavanje iz Hrvatske se nastavlja. Najpopularniji političar je Nitko.

Neki smatraju da je Plenković statičan i da puno oklijeva zbog tanke parlamentarne većine koju je HDZ, nakon razlaza s Mostom, utanačio s HNS-om, manjinama i karikaturalnim partnerom Tomislavom Sauchom zvanim Dnevnica, te zato što ne drži uzde u ideološkim sukobima podijeljenom HDZ-u. No čini se da u trustu mozgova u Banskim dvorima zapravo i nema bilo kakvih velikih ideja, a to je ono najgore. Zato je ova godina uglavnom obilježena nekretanjem te gomilom naprijed natrag-koraka oko koječega, pa čak i oko tako jasnih stvari kao što su presuda Praljku za ratni zločin, ustaški simboli ili ratifikacija Istanbulske konvencije.

OPORBA:  Čista boranija, pa glavni lik im je Bernardić

Pored toliko problema i otvorenih pitanja u državi, opozicija bi trebala biti važna snaga, a nije gotovo ništa. SDP je u idejnoj i fizičkoj spazmi. Bilo je očekivanja  da će nužni oporavak i novi polet doći s novoizabranim predsjednikom Davorom Bernardićem i novim vodstvom stranke, koje je sada već godinu dana u sedlu. Mnogi su istodobno tvrdili da Bernardić nije taj i oni su, sasvim očito, bili u pravu. SDP ima uvjerljivo najgoreg predsjednika do sada i to je jedan kroz jedan.

Na figuru od koje bi se vlastima morale tresti gaće, jer ozbiljno i uvjerljivo raskrinkava njihove greške i njihovim politikama suprotstavlja jaka rješenja za kompleksna pitanja gospodarstva i društva, u HDZ-ovom taboru samo podsmješljivo odmahuju rukom. Bernardić govori kao da je nabubao rečenice koje mu je sastavio neki nevješti savjetnik. Izražava se u floskulama, ponavlja stalno iste fraze. Misli da mu aureolu uvjerljivog  socijaldemokrata daje paušalno spominjanje »radništva«. Nekad je kontradiktoran, često nerealan, uglavnom trivijalan, ovih je dana na cesti dijelio pšenicu prolaznicima. Ni njegovi zastupnici se ne proslavljaju, a na terenu vlada rasulo. Od toga, dakle, ništa bez novih izbora u SDP-u.  

z2801d46

I Most, nakon neuspjeha na lokalnim izborima, postepeno pada, ljudi im odlaze ili se pasiviziraju, napustio ih je i Vlaho Orepić, prešišao ih je Živi zid. Nešto ne valja. Šteta. Imali su lijepu šansu, ali prilika dođe i prođe ako nema pameti i snage da ideš prema gore. Njihova labava i neobavezujuća struktura i bježanje od ideoloških pitanja očito nisu formula za trajni uspjeh, ali Petrov i Grmoja ne žele to priznati ni sami sebi, a kamoli da nešto poduzmu.

I tako se, kao druga snaga opozicije, nametnuo Živi zid, čiji vodeći političari pomalo odrastaju i uče se politici. A kako konkurencija u oporbi nije bog zna što, Sinčić i Pernar beru plodove. O ostalima je skupo trošiti riječi: mali, slabi, bezopasni. HDZ-u su se lijepo namjestile zvijezde, jedina prava opozicija su im nevladine organizacije, ostalo je čista boranija.

STRAŠNI SUD: Džihad boraca protiv promjena

Sa slabom oporbom i Plenkovićem koji se boji povlačiti jasne poteze i braniti ih kao ispravne jer u HDZ-u i okolo na desnici ima dosta vukova koji čekaju da se oklizne, a ni broj ruku u Saboru nije mu komotan – pravu vlast na javnoj pozornici zauzimaju ultrakonzervativne »moralne vertikale«. To je mišmaš sastavljen od skupina koje su sebe proglasile  zaštitnicima najboljih nacionalnih kvaliteta, a one su, pak, po njihovom viđenju, iznad svega utemeljene na prirodnom pravu hrvatstva, patrijarhalnim obiteljskim vrijednostima, mitologiji Domovinskog rata, bogoljublju i kičastom domoljublju, te s tih pozicija ratuju s principima modernog društva.  

Jednu granu, iza koje, novcem i svakom drugom podrškom, stoji Katolička crkva, a svesrdno ih podržava HDZ-ova desnica, predvode Željka Markić, Vice Batarelo i desni portali. U drugoj su grani neke braniteljske udruge i pojedinci koji se u javnoj komunikaciji predstavljaju kao »branitelji«, a na istoj su valnoj dužini s Ministarstvom Tome Medveda.

Treći krak te bratovštine čini dio klera i biskupa koji, pod egidom obrane »vrijednosti«, drže govore u kojima mjere moral i hrvatstvo svakome tko ima nešto prigovoriti njihovim križarskim verbalnim pohodima na slobodu mišljenja, politiku i društvene promjene.

1957888

 

Skupina nije sasvim homogena, ali se svi dobro razumiju, podupiru i ne bacaju jedni drugima klipove pod noge. Iz njihovih radionica izašli su referendum protiv gay braka, kampanje za zabranu pobačaja i kontracepcije, džihad protiv građanskog i zdravstvenog odgoja i kurikularne reforme kao takve i pokret za relativizaciju ratnih zločina.

Oni staju u obranu javnog morala tražeći zabranu kazališnih plakata i predstava, namjerili su se na manifestaciju Noć kazališta jer se ove godine poklopila s danom pada Vukovara, stručnjaci su za povijest i čistači svega što smjera smetati njihovom konceptu ideološki monolitne, nacionalističke i klerikalne Hrvatske. Strašni sud ima političkoga uspjeha iako na izbore ne izlazi. Vlada im je pod nogama i kad ne misli kao oni, a dobar dio društva reagira autocenzurom.  

UHLJEBI: Oni su ovdje četvrta vlast

Uhljebi su u Hrvatskoj vječna i nepobjediva sila. Upravo je imenovano novo vodstvo HEP-a, jedne od naših najvećih državnih tvrtki, koja upravlja ogromnom imovinom i sredstvima. Koje ključne reference za tako ozbiljno mjesto ima novi predsjednik Uprave, zove se Frane Barbarić?

Odgovor je u Hrvatskoj krajnje predvidiv: dosadašnja postignuća u Barbarićevoj karijeri teško bi se mogla nazvati grandioznima, ali on ima tu bitnu kvalitetu da je ujedno i predsjednik HDZ-a u Novom Zagrebu.
Barbarić je pravnik u HEP-u, a šef Direkcije za pravne poslove bio je tamo u doba svog ozloglašenog prethodnika, sada pokojnoga Ivana Mravka, koji je u više postupaka i optužen i osuđen za izvlačenje novca iz HEP-a u doba Ive Sanadera.

2538839

No taj tip »stare slave« nije Barbariću bio prepreka za ovaj uzlet na mjesto generalnog direktora. Nije jer, u kulturi političkog kadroviranja, sve drugo nije bitno osim stvarno bitnoga, a to je pripadnost stranci na vlasti. Stotine i tisuće kadrova u Hrvatskoj postavljaju se, kao i u ovom Barbarićevom slučaju, po sakrosantnom kriteriju stranačkoga ključa. A ta koruptivna konstanta naše državne ekonomije i naših institucija ovisnih o vlasti posljedično je odgovorna za naš bijedni plasman na raznoraznim europskim ljestvicama uspjeha.  

Taj nepisani zakon političkih imenovanja definira pravo značenje riječi »uhljeb«, oko toga ne bi trebalo biti zbunjenosti. Uhljebi automatski nisu svi ljudi koji rade za državu i primaju plaću iz centralnog ili lokalnih proračuna jer mnogi od njih predano obavljaju svoj posao, i to za male plaće, potrebni su društvu i trude se dati sve od sebe.

Uhljebi su svi ti paraziti, lutke na koncu političkih moćnika, koji su, širom ove naše zemlje, zauzeli mjesta obrazovanijima, vrednijima i sposobnijima. Kad se jednom uglave, na temelju svojih stranačkih iskaznica i zasluga, sigurni su do kraja života, a šanse su automatski otvorene i za njihove rođake i potomke. Oni su kod nas četvrta vlast, faktor par excellence. Ako postoji carstvo nebesko, oni su već tamo.

TALOG:  Umjesto u mišjoj rupi, eto ih na važnim funkcijama

Odrasli smo ljudi, vidjeli već svašta, ali da je dno puno dublje nego što se misli, zorno su nam ove godine pokazali Ivica Todorić, Ivan Vrdoljak iz HNS-a, saborski zastupnik Tomislav Saucha, vjeroučitelj u zagrebačkoj osnovnoj školi Krešimir Bagarić, bjegunac od pravosuđa Miroslav Kutle i još mnogo drugih osoba koje su se bijedno proslavile konzumirajući istaknute položaje u društvu.

Kad slušaš što svojim protivnicima kreše u lice Gazda Todorić, malo je reći da je svetac i općenarodni dobrotvor tajkun koji je pobjegao u London nakon što je upropastio cijeli koncern, ostavio za sobom strahovitih 58 milijardi kuna tražbina, digao na noge cijelu državu i doveo pred zid nepreglednu kolonu radnika, vjerovnika i poslovnih partnera.

Na isti prljav i proziran način i dalje se gradi čistuncem i Vrdoljak, bivši i opet aktualni predsjednik Hrvatske narodne stranke. Pola godine je drvio kako mu se podmeće da stranku vodi u koaliciju s HDZ-om. Svaki dan ružio je Plenkovićevu »Titanik vladu« na pasja kola. No onda je iz te debele laži preko noći izronio gotovi pakt s HDZ-om, a iz osramoćenog HNS-a izašla je skupina saborskih zastupnika i ostavila ga na diku Vrdoljaku i Štromaru. Vrdoljak sada čak ide tako daleko da se izruguje SDP-u koji je HNS-u poklonio devet mjesta u Saboru, a o svojim bivšim kolegama govori kao o političkim diletantima.

2512654

Neprevaziđena vrsta društvenog taloga je i saborski zastupnik Saucha, bivši predstojnik ureda premijera Milanovića. Umjesto da se u mišju rupu sakrije političar kome slijedi suđenje za krađu proračunskog novca na lažnim dnevnicama, krivotvorenim na tuđa imena, on glumi progonjeno nevinašce. Iz SDP-a je prvo preskočio u HDZ-ov tabor i dao Vladi presudan glas na izjašnjavanju o povjerenju, a sada se odjednom sprema upisati u HNS.

Usudi se danas moralizirati, prozivati i davati savjete i zloglasni Miroslav Kutle, iako je ostavio krš i lom u skoro 200 poduzeća koje mu je Tuđman poklanjao devedesetih, a kad je pukla tikva i kad su ga dohvatili sudovi, spasio se od zatvora bijegom u BiH.

Vjeroučitelju Bagariću povjerena su djeca na odgoj, a on ih je odlučio odgajati za mržnju. Župan Alojz Tomašević odlučio je mlatiti ženu i uz to se nesmetano baviti politikom. Društveni talog nekad je bio u podzemlju, danas nam se ceri s javnih pozornica.
 

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.