Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 18° 1n
Sutra: 22° 28° 1
19. rujna 2018.
Pregled tjedna

Komentar ŠPAJZA SANJE MODRIĆ: Da nisu prekršena Merčepova prava?

Foto Patrik Macek / PIXSELL
Foto Patrik Macek / PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 19. veljača 2017. u 6:38 2017-02-19T06:38:02+01:00

Donosimo pregled tjedna iz pera naše kolumnistice Sanje Modrić.

PONEDJELJAK 13. veljače 2017. Idite, Đikiću, ovdje samo smetate

Lošu karmu ima u Hrvatskoj Ivan Đikić. U svijetu stalno pobjeđuje, ovdje bude poražen. Pa izvisio je još 2010. u HAZU-u. Njegovu karijeru moglo se tada vrlo egzaktno izmjeriti sa 6.782 citata iz znanstvenih radova. Treba li ga primiti ili ne, glasao je medicinski razred HAZU-u čijih je 18 članova tada zajedno imalo samo 4.869 citata.

Te iste godine kad su hrvatski akademici odbili Đikića, njemački su ga izabrali za redovitog člana svoje akademije znanosti. Sada ga je potukao i Pavo Barišić, na temi znanstvenog plagijata. Barišić je u životu napisao 13 radova koji su u svijetu citirani NULA puta. U Saboru se glasalo o njegovoj smjeni zbog službeno utvrđenog prepisivanja i još nekoliko osnovanih sumnji.

Đikić danas ima 256 znanstvenih radova i 20.010 citata. Ne možeš ni nabrojiti sve europske, američke i svjetske nagrade koje je dobio za znanost.

526301

Barišić je, za razliku od Đikića, ponosni nositelj jedne nagrade, i to hrvatskog Instituta za filozofiju, gdje je deset godina bio ravnatelj. No trijumfira Barišić, a Đikić razočarano napušta sve projekte u Hrvatskoj. Ovdje je izgubio čak i sasvim načelnu bitku za stav da znanstvenik s mrljom ne smije biti ministar znanosti i školstva. Premijer Plenković i HDZ opjevali su Barišića superlativima, a Đikića optužili da je politikant. Zboru su se pridružili rektori i dobar dio znanstvenog personala. Ministar ovdje dijeli veliki novac i dobro je biti uz taj kazan.

No, bogu hvala, sve se na kraju sretno završilo. Đikić odlazi. »Ovo je slobodna zemlja«, poručio je premijer njemu, ali i svima drugima koji u Barišiću vide problem. Tako je. Pa zar ljudi slobodno ne odlaze svaki dan? Neka idu. A karusel slavne hrvatske znanosti i još slavnije politike neka se veselo vrti kao i do sada. Daleko vam kuća, profesore, iš, iš, ovdje samo smetate.

UTORAK 14. veljače 2017. Bravo, sedam godina za 43 života

Negdje devedesetih, u saborskom me hodniku verbalno napao Tomislav Merčep, bijesan zbog moga pisanja. Rekla sam da pripazi jer sigurno dolazi dan kad ćemo se sresti u Haagu. Bila sam u krivu, taj dan nije došao.

Haaški sud imao je dokumentaciju o brutalnim ubojstvima i pljačkama terorističke skupine »merčepovaca«, koja je hladnokrvno likvidirala i čak i 12-godišnje dijete, Aleksandru Zec. Ali ta optužnica u Haagu nikad nije podignuta. A moguće da ne bi bila ni ovdje da tu stvar nisu pospješile obaveze Hrvatske preuzete ususret ulasku u EU.

I tako smo, evo, ipak dočekali pravomoćnu presudu protiv Merčepa. Lanjsku prvostupanjsku kaznu od pet i pol godina zatvora Vrhovni sud sada je podigao na sedam. Osuđen jer kao zapovjednik paravojne jedinice nije spriječio otmicu 52 osobe, od kojih su 43 ubijene. Zločini su počinjeni 1991. godine, presuda glavešini stigla je 2017. Dugih 26 godina da se utvrdi makar i komadić Pravde. Nitko od direktnih ubojica nije odgovarao. U međuvremenu Merčep je bio pomoćnik i savjetnik ministra unutarnjih poslova i saborski zastupnik HDZ-a. Pozivan u TV emisije. Od države je dobio dvoetažni stan na Jarunu. Zagrebački sud presudio je 1995. da Feral mora obeštetiti Merčepa sa 130.000 kuna zbog »duševnih boli« koje mu je prouzročio tekst s opisima upravo ovih zločina za koje je sada osuđen.

Na izborima 2000. godine kandidirao se čak i za predsjednika RH. Tada, srećom, nije ušao na Pantovčak, ali je zato bio posebni uzvanik na Kolindinoj inauguraciji, a zatim i na njezinoj proslavi Dana državnosti. Tada već kao optuženik za ratni zločin. Inicijativa mladih pozvala je predsjednicu da se sada ispriča obiteljima žrtvama. Ništa od toga. A još je dobro ako Ustavni sud ne poništi ovu presudu jer su Merčepu prekršena – ljudska prava.

SRIJEDA 15. veljače 2017. HNS ulazi SDP-u kroz prozore

Foto Davor Kovačević

Možeš plakati koliko hoćeš, ali kad je kasno, kasno je. SDP će u Zagrebu ipak podržati Anku Mrak Taritaš iz HNS-a. Najjača opozicijska stranka nema svoga konja za utrku i, kad je već tako, to im je jedino suvislo rješenje.

Izbore u glavnom gradu ne može dobiti ni Bernardić, a kamoli netko drugi iz SDP-a. Da su se upustili u tu avanturu, možda bi njihov čovjek čak bio treći. Ili četvrti. Kakva blamaža. Stvar ne ide naprosto zato što je SDP u fazi kola nizbrdo. Da je obratno, problem ne bi bio tako nepremostiv čak i bez jakog kandidata. Na valu plime, dobar je skoro svaki relativno pristojan kandidat. Ljudi vole glasati za stranku, za set vrijednosti iza kojih ona stoji. A što im je SDP pokazao proteklih godina?

S njihovom se politikom klasično lijevo biračko tijelo više nije bilo u stanju identificirati. Bahato su pokidali veze s prirodnim saveznicima u društvu – sindikati su nekidan razgovarali s Bernardićem oprezno, kao s izvanzemaljcem – a da ne govorimo o pridobivanju novih. Pokazali su da loše vode državu. Da ni ideološki ne znaju tko im glavu nosi.

Milanović nije ostao u dobrom sjećanju, ne samo zato što je bio neortodoksan, nego zato što je SDP ostavio u rasulu. Stranački ljudi javno se kolju kao bijesni psi. Sastav u Saboru tanak. Bernardić se još nije stigao osoviti na noge, a pitanje je hoće li to ikada i umjeti. I još na koncu afera Saucha, novac nestao, krađa.

Prema tome, Anka Mrak Taritaš je jedini izlaz. Za SDP-ovog kandidata glasalo bi možda 30 posto birača SDP-a, za gospođu Mrak mogu glasati svi. Svoju iznuđenu defenzivu SDP je već počeo predstavljati kao neku veliku političku mudrost. Ma ne, poraz je to. Dogovarat će se s HNS-om i drugdje. Sada nema druge. Ali to znači da im HNS ulazi kroz prozore. Vrag uvijek voli na veliku hrpu.

ČETVRTAK 16. veljače 2017. Dobra vijest: magarci

Obiteljsko gospodarstvo Ciganović u Ivanić-Gradu uzgaja – magarce. Magareće je mlijeko ljekovito i skupo kao suho zlato. Litra 600 kuna, kao sto litara kravljega. Ciganovići čak nemaju svoju zemlju za ispašu, uzeli su u zakup državnu, i opet im se njihovih 64 tovara jako isplate. Lijepa pričica u Večernjem, i nadasve poučna.

1169041

Uvijek sam se pitala kako Slavonija može propasti. U čemu je stvar? Kraj toliko fantastične zemlje, BDP u Slavoniji tri puta je niži nego BDP u Zagrebu. Lika je također katastrofa, Banija, mnogi krajevi u unutrašnjosti. Teška sirotinja, a prostranstva neiskorištena, gluha i pusta. Jasno da moraju ići u Irsku i Njemačku proleteri, bezemljaši, ili atomski fizičari kojima ovdje nema naprijed. Ali zašto ljudi koji žive na zemlji pa je mogu i unajmiti? A vidiš te Ciganoviće. On je završio elektrotehniku, ona ekonomiju i uzgajaju magarce. Nisam pojma imala do danas da su magarci tako isplativa kultura. Hranila sam ih s didom u Sinju kao dijete i sve što o njima znam jest da vole jabuke.

Ali što radi naše Ministarstvo poljoprivrede, što općinske vlasti? Zašto ne uče ljude na selu od čega mogu fino živjeti i kako da u tome uspiju? Čemu služe kad to ne rade? Pšenica je propast, u redu, ali ima toliko toga što se da skupo prodati. Ljekovito bilje, smilje, lavanda, sva ekološka proizvodnja, med, lješnjaci, puževi, cvijeće, industrijska konoplja, trešnje, borovnice, pa čak i egzotično voće. Pa obrađujte, ljudi, zemlju, dovedite koze, ljame, deve, slonove – zezam se – ali što god ide. Kad idu magarci, zašto da imamo toliko gladnih?

PETAK 17. veljače 2017. Što može »obična tajnica«? 

Saucha je izašao iz Remetinca, svjedoci ispitani, sve govori u prilog tome da će predstojnik Milanovićevog ureda u Vladi biti optužen u aferi »dnevnice«. O tome je rečeno sve što se zasad može, ali ostala je jedna stvar koja zaslužuje nešto pažnje. Tiče se iskaza troje svjedoka protiv Sauche, njegovih bliskih suradnika. To su tadašnji ravnatelj Ureda za opće poslove Vlade Zvonko Matišić, njegova zamjenica Terezija Matić i Sauchina tajnica Sandra Zeljko. Svi su oni sada izjavili istražiteljima DORH-a da im je nešto s tim putnim nalozima bilo sumnjivo.

Foto D. Lovrović

Matišić se nešto o čudnim dnevnicama jednom usudio pitati Sauchu, ali ovaj ga je navodno poklopio i Matišić je zamuknuo. Terezija Matić je kazala kako je »više puta ukazivala« na prevelik broj službenih putovanja. Sauchina tajnica da je sporne putne naloge otvarala prema Sauchinim uputama te da je novac podizan u zatvorenim omotnicama.

Dakle, logično, više ljudi je primijetilo da nešto s tim putovanjima ne štima, ali radili su ipak što je Saucha naredio. Naravno, odgovornost nižeg kadra uvijek je manja nego šefova. Ali svatko ima svoje mjesto u sustavu i dužan je prijaviti ono što vidi kad posumnja da se čine nezakonite stvari. Ovi to nisu učinili. Ah, reći će mnogi, što može obična tajnica? Naravno da može. Da su oni izašli van, krađa bi bila zaustavljena. Ali bilo je – veži konja gdje ti gazda kaže. Kao i onda sa Sanaderovim ministrima.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka