Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 2° 2
Sutra: 2° 2° 2
16. prosinca 2018.
Pregled tjedna

kolumna 'ŠPAJZA' SANJE MODRIĆ: Aha, krivi su podmetnuti provokatori

snimio Davor Kovačević
snimio Davor Kovačević
Autor:
Objavljeno: 21. listopad 2018. u 10:27 2018-10-21T10:27:34+02:00

 Zašto navodni zločinci nisu prijavljeni DORH-u da bi se protiv njih mogli pokrenuti postupci? Kako to da vukovarske vlasti na čelu s Penavom nisu potaknule i pomogle da se sumnjive osobe prijave? Jer, tvrdnja da se »sve zna« – ne vrijedi ništa.

PONEDJELJAK

Problem Penavinih lovorika

Sliježu se dojmovi s prosvjeda u Vukovaru, pa interes za promišljanja Ivana Penave još neko vrijeme traje. On, pak, uvijek daje jedan te isti intervju, kao da mu je netko napisao šalabahter. Tri iste poruke i ni makac. Prva je da prosvjed nije politički, druga da zločinci hodaju Vukovarom, a treća da će izaći iz HDZ-a ako ga u stranci ne podrže.

Između tih jedan, dva i tri, pažnje je vrijedno samo ovo pod dva, sve drugo se može baciti preko ramena.

Ovo prvo treba zanemariti jer nije točno. Svi su prosvjedi politički čin jer se na svima od vlasti traži neka promjena, neki zaokret, neka druga pravda. Treće je također nevažno jer, neš ti, neće se nebo srušiti ako Penava ode iz HDZ-a kao ni ako ne ode.

Ali jest bitna Penavina tvrdnja da se žrtve u Vukovaru svaki dan susreću sa svojim zločincima, a ona je dominirala na zboru tih desetak tisuća sudionika. Strašno je to, doista, ako je točno. Je li točno, ne znam. Ali ako jest, onda se Penavi mora postaviti pitanje: Zašto navodni zločinci nisu prijavljeni DORH-u da bi se protiv njih mogli pokrenuti postupci? Kako to da vukovarske vlasti na čelu s Penavom nisu potaknule i pomogle da se sumnjive osobe prijave? Jer, tvrdnja da se »sve zna« – ne vrijedi ništa.

Kad se o nekoj osobi nešto »zna«, to se mora podijeliti s tijelima kaznenog progona. A pritom treba biti svjestan činjenice da se nekoga može optužiti i osuditi za zločin samo ako ga je osobno počinio ili u njemu sudjelovao. To što je netko bio na drugoj strani, pa čak navijao i odobravao, nije kazneno djelo, a pogotovo nije ratni zločin. Zato bi Penavi trebalo savjetovati da se, kao najodgovorniji političar u gradu, vrijedno i sustavno uključi u raščišćavanje toga što se »zna« pred institucijama koje tome služe. U protivnom ćemo i dalje sumnjati da Penava i njegovi politički sekundanti namjerno drže Vukovar u stanju permanentnog PTSP-ja kako bi jeftino zaradili lovorike koje svojim radom ne zaslužuju.

UTORAK

Eto tako se voli Hrvatska

Ljubav prema Hrvatskoj neki pokazuju zastavama i rukom na srcu. Neki frenetičnim navijanjem za reprezentaciju. Neki nacionalističkom dernjavom. Neki prosvjedima protiv praksi koje smatraju štetnima. Neki glasanjem za HDZ, neki glasanjem protiv... Domoljublje se pojavljuje pred nama u raznim prikazama i shvaćanjima, nekad uvjerljivima, nekad, naprotiv, plitkima, kičastima ili prijetvornima. Što se mene tiče, kako se voli domovina prekrasno nas je podučila skupina od desetak entuzijasta koji su isplovili na more i osam dana čistili jadranske plaže od plastike, konzervi, stakla i drugog smeća.

Okupili su se spontano, kao istomišljenici, a sebe su nazvali »Zelenim jatom«. Akcija ih je koštala oko pet tisuća eura vlastitog novca, a s obala Hvara, Brača i Šolte pokupili su cijelu tonu otpada i prevezli ga u zagrebačka odlagališta. More, rijeke, jezera i šume planiraju čistiti i dalje, povezuju se sa sličnim inicijativama posvećenima očuvanju prirode i ljepota naše zemlje.

To je to. Kažeš da voliš Hrvatsku? Pa počupaj barem korov uz svoju kuću. Razvrstavaj otpad. Odgajaj djecu da budu ugodni i čestiti ljudi. Stani na zebri. Ofarbaj ogradu. Posadi stablo. Plati svoje radnike. Donesi kruh susjedi u kolicima. Takva ljubav ne traži publiku, tiha je i svakodnevna, ali duboka i iskrena.

SRIJEDA

Krušku pod njušku pa neka se raspojasa tko želi

Ovi referendumi su, dakle, propali jer se nije skupilo dovoljno valjanih potpisa. Za rušenje Istanbulske konvencije nedostaje organizatorima skoro 29 tisuća, za rezanje političkih prava manjina preko 7,5 tisuća, a za promjene izbornih zakona fali im 3290 ispravnih potpisa. Kad se sve zbroji, hrpa nevažećih potpisa, po 40 tisuća i kusur po svakome od tri formulirana pitanja.

I tu bi trebala biti točka. Ali ovdje kod nas te točke nema.

Jer, premda je Vlada predočila javnosti iscrpan izvještaj u kome jasno stoji zašto sve potpisi nisu priznavani – a ima tu stvarno svega i svačega, od beba do mrtvaca – sada se daje neproporcionalno i neumjesno velik prostor Željki Markić i njenima da Vladu i cijeli sustav kontrole optužuju za namještaljku.

To okretanje pile naopako uzelo je dosta maha u našem javnom prostoru. Jedan poznati američki autor poručio je novinarima ovo: »Ako netko tvrdi da pada kiša, a drugi tvrdi da ne pada, posao medija nije da ih obojicu citiraju na jednakom prostoru. Nego da pogledaju kroz prozor i vide što je istina«.

To ispravno pravilo za nas kao da ne postoji. Svima kruška pod njušku, koliko jednima, toliko drugima, pa nije ni čudo što javnost često ne razumije tko je kriv, a tko prav. I tako sada slušamo kako je »baš čudno« da za jedno pitanje fali »samo 3290 potpisa«, kako je umrlih potpisnika »pa samo 0,2 posto«, kako »zakon ne kaže što je valjan potpis«, kako Vlada vodi specijalni rat protiv građanskih incijativa, kako se kažnjava one koji su se »naprosto zabunili za brojku ili dvije u OIB-u«... A Ladislav Ilčić čak nesmetano insinuira da je baš ministar Kuščević možda angažirao potpisnike provokatore kako bi se u brojenju našlo što više grešaka.

Stvarno nečuveno da mediji daju legitimitet ovakvim naklapanjima. Pa daj ti podigni novac iz banke s tuđom knjižicom. Naplati fakturu s pogrešnim OIB-om. Upiši dijete i školu bez valjanih papira. Namjesto da Markićkini aktivisti malo spuste glavu i ispričaju se javnosti i poreznim obveznicima koji će ovu igrariju morati platiti – institucije države sada se stavlja u situaciju da se moraju ispričavati što su se uopće uhvatile kontrole.

ČETVRTAK

Kolindin ljupki akvarel

Predsjednica Republike smatra da Hrvatsku treba lijepo brendirati i obojati u ružičastu, žutu i ostale pastelne boje. Tog se ljupkog akvarela prihvatila i profesorica s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Dubravka Sinčić Ćorić, koja će voditi Kolindinu radnu skupinu za otkrivanje sretnog, uspješnog i poticajnog »identiteta« naše zemlje. Predsjednica nije zadovoljna kad vidi da o Hrvatskoj puno ljepše govore stranci nego njeni građani. Ovdje se, ljuti se s gospođa Pantovčaka, »kreira negativna percepcija i dojam da u zemlji ništa ne valja«.

A baš dok je predsjednica sa svojim uzvanicima bajala o »upravljanju hrvatskim brendom«, iz Svjetskog ekonomskog foruma stigao je izvještaj o globalnoj konkurentnosti. Hrvatska je po generalno ispala 74-ta među 140 svjetskih zemalja. Pa hajde, zlatna sredina. No, gotovo sve zemlje regije plasirale su se bolje od nas. Slovenija 35. mjesto, Mađarska 48., Bugarska 51., Rumunjska 52., Srbija 65. mjesto. Još smo puno gori po kriteriju nezavisnosti pravosuđa, 120. mjesto među 140 država. Pri čemu je slovensko pravosuđe na 84. mjestu, a srpsko na 107. A uvjerljivo najgore stojimo kad je riječ o »usmjerenosti hrvatske vlade prema budućnosti«, tu smo na 133. mjestu, osma najgora zemlja na svijetu. Iz Eurostata je upravo stigao i podatak da više od milijun građana Hrvatske živi u riziku od siromaštva.

To su samo djelići priče o »pogrešnom dojmu« protiv koga ustaje Kolinda. A što se tiče tih njenih »stranaca«, čija je slika o Hrvatskoj divna, moram reći da je i meni bilo divno čak i u Panami, Brazilu, Hondurasu, Belizeu pa i na Kubi. More, hrana, zabava, izleti, starine, legende... pa kako će biti nego divno. Kad si na tamo samo na odmoru.

PETAK

Džungla

Čim je objavljeno da je zagrebački Županijski sud oslobodio Bandića i njegove pomagače svih optužbi u aferi štandovi, prošla sam kroz stotine komentara na web stranicama najčitanijih hrvatskih medija. Nije bio nijedan pozitivan. Ali ni jedan. Sve samo bijesni i ogorčeni.

Netko će reći: ah, svjetina. A ja ću reći da se s tom svjetinom u ovom slučaju posve slažem. Baš me zanima što će suci u žalbenom postupku. Jer Bandić je sam priznao da je 2014. godine odlučio da će financirati kampanju Željke Markić i njenih obiteljaša sredstvima proračuna Grada Zagreba »iz svog osobnog i političkog interesa«. Osim toga je naredio da se promotivni materijali, jumbo plakati i leci, koje je platio Grad Zagreb, distribuiraju po cijeloj Hrvatskoj. Novac poreznih obveznika dao je i za radijsku reklamu.

Predio u kome javni dužnosnik ima tolika diskrecijska prava da novcem zajednice smije financirati svoje političke istomišljenike, a odbiti one koji se njemu ne sviđaju – zove se džungla. Da nam se živi u džungli, išli bismo tamo.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka