Grad: Rijeka
Danas: 14° djelomično oblačno
Sutra: 6° 16° djelomično oblačno
23. studenoga 2017.
Pardon Sanje Modrić

kolumna SDP nije najgori, imamo - Kolindu

Foto D. Marušić / PIXSELL
Foto D. Marušić / PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 15. travanj 2017. u 16:56 2017-04-15T16:56:47+02:00

Dok se Hrvatska trese, ne saziva sjednice Vlade, ne lupa šakom po stolu, nego koketno snima selfije s vojnim šljemom na glavi i sastaje se s efemernim političarima iz efemernih razloga

Todorićevi radnici dobili su plaću. Agrokor je skliznuo na sedme stranice novina, stvar je zakratko malo legla. Sad ćemo farbati jaja i nekoliko dana će biti kakav-takav mir.

Ne može, naravno, biti ni govora o tome da je bilo što riješeno ili bar apsolvirano, pa zato ne klapaju ocjene sa sjednice Vlade da je »prijelomni trenutak« ove lomljave prošao (Plenković) i da je oko Agrokora nastupila faza »mirnoće i stabilnosti« (Zdravko Marić).

No, na ovom prvom odmorištu, kad smo malo došli do zraka, možemo rezimirati ponašanje ključnih političkih i društvenih aktera u krizi najvećeg hrvatskog koncerna koji se pred našim očima raspada kao trula kruška.

O Plenkovićevoj opasnoj avanturi s lex Todorić svi mi u medijima ispisali smo oštrih kritika i analiza, no predsjedniku Vlade mora se ipak honorirati jedno. Bez obzira na sve opravdane prigovore na račun zakona o »sistemski važnim tvrtkama«, kao i na PR strategiju koja sračunato skriva mnoge vrlo izvjesne loše ishode te državne intervencije, Plenkoviću treba priznati da je pokazao hrabrost.

Pustimo sada kako će ovo s Agrokorom na kraju ispasti, a na dobro ne može nikako. Ali stoji da je Plenković odlučio kako će postupiti, to je odmah proveo i preuzeo je na sebe političke posljedice. Sjetit ćemo se u ovom kontekstu Milanovićeve vlade koja je u niz navrata nešto počinjala, pa pod pritiskom kritika odustajala. Tako je pod led otišla monetizacija autocesta, outsourcing, reforma lokalne samouprave... Za razliku od Milanovića, sadašnji premijer gura po svome. To mu, bez obzira na sve, treba pisati kao plus. Neodlučnost je u politici smrt. 

Mostovo ponašanje je kaotično, ne možeš ih uhvatiti ni za glavu, ni za rep. Ujutro glasaju za lex Todorić, popodne bi bili opozicija, izbori su, treba im distanca od HDZ-a. Ali Petrovljeva kaznena prijava protiv Todorića i predstave sinjskog galamdžije Bulja pobiru simpatije u jednom dijelu biračkog tijela ma kako šuplja uistinu bila ta pola-pola politika. 

O glavnoj opozicijskoj stranci SDP-u nema se što puno reći. Ispraznost je drugo ime za njihovo ponašanje u aferi Agrokor. Kad se mora jasno reći što da se radi, a što ne, i zašto ovo da, a ovo ne, Bernardić i njegovi ljudi kiksaju. Nema ideja, nema protukoncepcija Vladinima, nema ozbiljnih analiza, traže saborsko istražno povjerenstvo, slikaju se s Dorina čokoladicama i otvaraju »plavi telefon« za Todorićeve žrtve. To je dječji vrtić. SDP ustrajno radi na svom padu, neka se ne čude što ih ankete pokopavaju.

Međutim SDP nije najgori, ma koliko loš da jest, jer imamo Kolindu Grabar-Kitarović. Na mjesec dana je nestala. Dok se Hrvatska trese, ne saziva sjednice Vlade, ne lupa šakom po stolu, nego koketno snima selfije s vojnim šljemom na glavi i sastaje se s efemernim političarima iz efemernih razloga. Da bi odjednom banula na vrata i s preglumljenom patetikom napala Todorića što živi u dvorcu, a ne plaća dugove. Jedan dvorac protiv drugoga. A iz neke paralelne stvarnosti javlja se i presveti kardinal Bozanić. O najvećoj krizi u državi ni »a«, ni »be«, nego najavljuje nuklearni rat zbog – Deklaracije o jeziku.

Pa sretan Uskrs radnicima koji dirinče za Agrokor. Sa svim ovim dušebrižnicima ili bez njih, ovo im je bar posljednji kod Todorića.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka