Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 13° 1
Sutra: 13° 13° 1
21. svibnja 2019.
Pardon

kolumna SANJA MODRIĆ Zidaru je mjesto na baušteli, a ne u kazalištu

SANJA MODRIĆ Zidaru je mjesto na baušteli, a ne u kazalištu
SANJA MODRIĆ Zidaru je mjesto na baušteli, a ne u kazalištu
Autor:
Objavljeno: 2. listopad 2018. u 22:34 2018-10-02T22:34:02+02:00

Treba li krovopokrivač, prije nego se popne na skelu, barem u grubim konturama saznati nešto i o nastanku europskih država? O Francuskoj revoluciji? Drugom svjetskom ratu? Je li frizerki suvišno tumačiti znanstvene činjenice o spolnoj reprodukciji, zasadama ustavne demokracije ili o porijeklu vrsta. Ili su njen limit pramenovi i feniranje okruglom četkom? Zaslužuju li sutrašnji hrvatski radnici da ih se poduči o razvoju civilnih i ljudskih prava? Je li kuharu dovoljno pokazati kako će na odojku dobiti hrskavu koricu i kako se ribaju lonci? Ili bi možda iz škole trebao ponijeti i osnovne elemente građanske kulture?

Što se tiče predsjednika HNS-a Ivana Vrdoljaka, glavnog partnera u Plenkovićevoj Vladi, sva su ova pitanja deplasirana, glupa i nazadna, čista afektacija.
– Mislite da djetetu koje ide za zidara treba povijest? – ustobočio se u nedjeljnom intervjuu na N1 televiziji politički otac ministrice Blaženke Divjak, čija stranka, zajedno sa cijelom gospođom Divjak, ima političku težinu od jedan posto. A pitali su ga o onoj skandaloznoj odluci njegove, a nažalost i naše ministrice – sada kraljevskog džokera za reformu obrazovanja – da iz strukovnih škola izbaci nastavu povijesti i biologije.

Da je to zakidanje, zaglupljivanje i ponižavanje djece iz strukovnih škola upravo genijalna »reforma« mogu, naravno, smatrati samo Vrdoljak i njemu slične tikve. To su ti za koje radništvo, koje čini većinu našeg radnog i biračkog kontingenta, treba biti neobrazovano, neosviješteno, tupo i zbunjeno u današnjem svijetu, a time zastrašeno, podatno i poslušno. Dovoljno je, jelte, uvažena profesorice Divjak, da znaju lupati čekićem, odvrtati šarafe i upravljati miješalicom, ima tko će misliti, odlučivati i postavljati pitanja umjesto njih.

Pa stvarno, što će »običnom« zidaru povijest i biologija, a da ne spominjemo, recimo, umjetnost. Njega ova HNS-ova ministrica svakako ne očekuje u kazalištu, ni u biblioteci, ni na radionici o slikarstvu u šest poslijepodne. Što bi on tamo imao raditi? Šljakerima je valjda mjesto na baušteli i u pogonu zamašćenom mašinskim uljem, a poslije mogu na gemišt u gostionicu, neće se valjda miješati s Vrdoljakom koji je neopisivo vredniji od njih. Finiji. Tankoćutniji. S elegantnijim potrebama. Ukratko, viša vrsta. Što, pobogu, Vrdoljak ima od toga da prodavačica u Konzumu zna što su za čovječanstvo učinili Churchill, Havel ili Martin Luther King i tko su Kafka i Pablo Picasso. Ne treba im time puniti glavu, neka znaju ono što Vrdoljaku treba od njih, a ne što njima treba od Vrdoljaka i politike. Imaju vjeronauk, posve netaknut, pa će im tamo reći sve o povijesti i biologiji, buahahhaha.

Cinično je da se Školom za život kod nas zove ta karikatura od reforme, u kojoj je vrhunaravni pedagoški totem postao tablet i u kojoj javni obrazovni sustav osuđuje cijele generacije djece koja se školuju za radnička zanimanja na totalnu društvenu isključenost, potpuno ih blokira da se sutra i požele upisati u neke više škole i mijesi ih u neinformirane, dezorijentirane i krotke glasače.
Pa dok se Vrdoljak hvali kako nitko »prije nas« s reformom nije uspio ući u škole, nama ostaje reći: kamo sreće da nikad niste ušli ni vi.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka