Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 3° 4n
Sutra: 3° 3° 4n
19. siječnja 2019.
Pardon

kolumna SANJA MODRIĆ Treba li zastupnicima zakonom zabraniti pretrčavanje?

Snimio Denis LOVROVIĆ
Snimio Denis LOVROVIĆ
Autor:
Objavljeno: 5. siječanj 2019. u 14:25 2019-01-05T14:25:11+01:00

Iznenadit će se naš ministar kada sazna da napuštanje stranke u kojoj je dobivan mandat automatski povlači za sobom vraćanje tog mandata u ustavnim demokracijama kao što su Izrael, Portugal, Indija, Singapur, Mađarska, Meksiko, Bugarska, Rumunjska, Makedonija, Ukrajina...

Povodom vijesti da se u Bandićevom klubu skrasio i taj neki Mladen Madjer iz HSS-a – sada ih je tamo već 12 koji s Bandićem nisu išli na izbore – ministar uprave Kuščević rekao je kako Vlada oko toga neće učiniti ništa.

– Kad bismo propisali da mandat pripada stranci, a ne zastupniku, to ne bi bila demokracija, nego autokracija – odrezao je Kuščević nastupajući kao da je popio svu pamet svijeta. Međutim – nije.

Jer, premda se u Hrvatskoj svima utuvljuje u glavu da zastupnik mora biti suvereni posjednik svoga mandata jer je pravo da s mandatom slobodno raspolaže sakrosantni credo demokracije, pretrčavanje iz stranke u stranku za vrijeme službe u dosta je demokratskih sustava zabranjeno zakonima, ponegdje čak i ustavima.

Predlažemo zato ministru da se malo obavijesti o činjenicama koje mu očigledno nisu poznate. Ima dosta litarature, eno mu, za osnovnu lektiru, recimo rada dr. Kennetha Jande s američkog Northwestern Universityja (»Laws Against Party Switching... in National Parliaments«).

Iznenadit će se naš ministar kada sazna da napuštanje stranke u kojoj je dobivan mandat automatski povlači za sobom vraćanje tog mandata u ustavnim demokracijama kao što su Izrael, Portugal, Indija, Singapur, Mađarska, Meksiko, Bugarska, Rumunjska, Makedonija, Ukrajina...

Istraživanje Međunarodnog instituta za demokraciju i izborna pitanja (IDEA) navodi 41 državu gdje se kod presvlačenja stranačkog kaputa momentalno napušta parlament. Istina, takve zakone ima tek oko 14 posto država etablirane demokracije, a najčešće se primjenjuju u politički još uvijek nedovoljno razvijenim sustavima.

No, za to postoji dobar i logičan razlog. Slučajeva pretrčavanja bude svuda, ali smatra se da je njihova napadna učestalost proporcionalna s niskim stupnjem zrelosti i političke kulture.

Zato pojedine države – svjesne svoga problema – normom obeshrabruju političko konvertitstvo u čijem je temelju najčešće ovaj ili onaj tip korupcije. Antikonvertitskim zakonima sprečava se »da veće stranke pridobivaju zastupnike malih stranaka obećanjima i darovima kako bi ostvarile ili povećale svoj utjecaj u parlamentu« jer takva praksa razara povjerenje građana u politiku i instutuciju parlamenta, dovodi do apatije i izborne apstinencije.

Premda promjenu stranačkog dresa mogu uzrokovati i prinicipijelni politički razlozi – to je i u Hrvatskoj tipsko opravdanje preletača – politološka istraživanja kao daleko najčešći motiv navode oportunizam.

Oni političari koji stranke vide kao sredstvo za ostvarivanje privatnih ciljeva preći će u tuđi tabor zbog bržeg napredovanja, funkcija u izvršnoj vlasti i raznih usluga i probitaka. Ako ne i zbog »vreće novca«, kako se Krešo Beljak izrazio u vezi sa svojim Madjerićem. Često se pretrčava i prije izbora, kad neuspješna politika vlastite stranke ne obećava nikakav uspjeh za sljedeći mandat.

Zato autor ovdje citiranog rada – iako načelno nije za zakonsku penalizaciju preletača – ipak zaključuje: Možda zakoni koji su u stabilnim uvjetima nepotrebni – ipak odgovaraju državama gdje je korupcija raširena, a demokracija tek u razvoju.

Pa eto poučnog štiva za našeg »sveznajućeg« ministra Lovru Kuščevića. Barem da ne priča ovako napamet.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka