Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
15. listopada 2019.
Pardon

kolumna SANJA MODRIĆ Nema za vrtić na otoku, ali ima za bacanje jamstava

SANJA MODRIĆ Nema za vrtić na otoku, ali ima za bacanje jamstava
SANJA MODRIĆ Nema za vrtić na otoku, ali ima za bacanje jamstava
Autor:
Objavljeno: 27. listopad 2018. u 19:54 2018-10-27T19:54:10+02:00

Kako se rasipa u vjetar novac poreznih obveznika – od kojih većina reže vene kad im crkne pišljiva mašina za rublje – zorno je pokazao primjer Uljanika. Država je potpisivala jamstva za milijunske kredite koje je uprava pulskog brodogradilišta podizala za gradnju ugovorenih brodova. To znači da je Vlada pristala garantirati bankama da će im posuđeni kapital biti vraćen, jasno uz pripadajuću kamatu. Ako pozajmica ne bude vraćena, mora je vratiti država kao jamac, u sporazumno utvrđenom roku. Odakle? Pa naravno, iz državnog proračuna.
Za banke, dakle, nema rizika, one u svakoj varijanti dobivaju što su dale. Ali ga ima za državu, i to u stopostotnom iznosu. Tamo gdje postoji takav strašan rizik, jamac je pozvan stalno kontrolirati kako proces ide. U ovakvom slučaju Vladina nadzorna tijela prate vraćaju li se rate ili dolazi do zastoja te troše li se sredstva namjenski kako je i ugovoreno, ili nestaju za druge svrhe. Jesu li to činila? Ne.

I tako javnost odjednom saznaje da će Vlada – a to znači građani – ove godine morati keširati bankama najmanje 2,3 milijarde kuna za kredite koje je Uljanik uzeo, ali ih nije servisirao. Oko toga apsolutno nema pogovora, banke ne opraštaju. A zašto i bi? Uljanik novca nema, krediti su profućkani nenamjenski, za krpanje starih rupa, stvari se raspadaju, uprava glumi zlostavljano nevinašce.

Ukupna obaveza Vlade za aktivna državna jamstava izdana za Uljanik iznosi 4,3 milijarde kuna. I to je, ako dobro razumijem, samo glavnica, bez kamata. Prema tome, to što ove godine država treba izvaditi iz kase i prebaciti bankama samo je dio duga. Te su milijarde pale na leđa poreznih obveznika. Opet, kao i toliko puta do sada. Ministar financija Marić priopćava nam to tronutim i žalobnim glasom, kao da mu se na leđa okrenula zlatna ribica, što je sigurno tužno, ali je barem besplatno.
Ljetos, kad je kolaps Uljanika već bio jedan kroz jedan, Ministarstvo financija iznenada je otkrilo da iz Uljanika ne obavještavaju Vladu o ispunjavanju obaveza koje mogu imati »izravne financijske posljedice na državni proračun«. To što su nazvali »neobjašnjivim i neprofesionalnim postupanjem uprave« moralo je, međutim, biti spriječeno i zaustavljeno na vrijeme da su kontrolni mehanizmi bili uključeni. Ali spavalo se. Tako da je kuknjava i izazivanje sućuti prema navodno prevarenoj Vladi sada potpuno deplasirana. A platit ćemo ionako mi. Država ovršuje građane za 500 kuna duga, a milijarde može dijeliti kao da su im pale s neba.

Kad je nastupila ova Vlada, neviđena pompa dizala se oko novog Ministarstva državne imovine. To smo jako pohvalili jer nepregledni imetak države doista treba imati brižnog i pedantnog upravitelja. Ali samodopadni ministar državne imovine, onaj drugi Marić, prodao je u dvije godine nekoliko derutnih državnih stanova po Hrvatskoj za sitne pare i to je sve čime se proslavio. Zato sada možemo reći: A što će nam uopće to ministarstvo? Osim za zbrinjavanje stranačkih kadrova? Pa evo nam i Uljanika, da vidimo kako se država brine o državnom novcu. Nema se za vrtić na otoku, nema za anesteziologe... Ali bit će, kako da ne, za otplatu četiri i kusur milijarde jamstava o kojima Vlada nije povela računa.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.