Vlada ponovno osniva Državni inspektorat i, naravno, imenovat će glavnog državnog inspektora. Ta je lijepa, nadasve ugledna i krasno plaćena pozicija, kako smo već čuli, rezervirana za predsjednika zagrebačkog HDZ-a Andriju Mikulića. On je po zanimanju inženjer rudarstva, a kronologiju svoje političke karijere započinje u biografiji natuknicom da je od 1997. do 1999. godine, što će reći kao u Jugoslaviji, bio član Nadzornog odbora gradskog poduzeća Zagrebački električni tramvaj. U to isto vrijeme, Mikulić je, kaže, obavljao i dužnost tajnika gradskog odbora Mladeži HDZ-a i člana Gradskog odbora HDZ-a u Zagrebu.

Što se tiče njegove poslovne karijere, ona je, od tada pa do danas, ostala konstantno vezana za politiku i razne javne dužnosti na koje bi ga lansirala njegova stranka. Stranka u kojoj je predano radio još za vrijeme komunizma. Komunizma koji je, pak, zaslužan što je Mikulić 1997. godine uspio dogurati do mjesta u Nadzornom odboru ZET-a da bi se kasnije sklonio pod drugi politički šator i nastavio gaziti naprijed.

Takve su priče u Hrvatskoj amblematske, nije Mikulić ni po čemu nikakva rijetkost ni iznimka. No »formula Mikulić« interesantna je zato što su upravo zbog seta pravila koja ona obuhvaća propali Uljanik i »3. maj«, prije njih po istom principu i druga hrvatska brodogradilišta, a i niz drugih tvrtki u javnom vlasništvu, dakle pod ingerencijom opće ili lokalne države.

Stvar je u tome – pa to je svima kristalno jasno – da se svuda gdje u privredi i društvu prste ima »država«, kadrovska politika svodi na stranačku tapiju na položaje. Zato će sada, dekretom Vlade, glavni državni inspektor postati bljedoliki zagrebački HDZ-ovac Andrija Mikulić, a ne neka velika faca koja bi bila odabrana na ozbiljnom javnom natječaju pa bi, tako jaka i neovisna, tjerala lisice iz kokošinjaca da se sve praši, i kojoj HDZ-ovci ne bi smjeli upadati u ured kad god im se svidi.
E pa to isto upropastilo je Uljanik i »3. maj« do razine na kojoj škverovima sada ostaje još samo stečaj ili nova investicija iz buđelara poreznih obveznika da se ta trulež s već otkazanih 10 brodova još jednom pokuša »restrukturirati« i spasiti bijede te radnike.
Sofijin izbor, nema što, ovdje gdje već 20 posto stanovništva živi u riziku od siromaštva.

I zato ovaj napadni spektakl s hapšenjima u Puli i Rijeci djeluje tragikomično. Pa čak i »žalosno«, kako se usudio izjaviti jedan od privedenih direktora po imenu Dragutin Pavletić, ali posve nebitno kako se itko od njih uopće zove. Jer ionako je njihovo zajedničko prezime Politika i samo ih njime treba zvati. Politika je te i takve namještala u uprave i nadzorne odbore i podvodila im brodogradilišta i sudbine njihovih zaposlenika. Ona je naštimavala sve kontrolne institucije sustava da im gledaju kroz prste i da ne vide kako milijarde propadaju u zemlju jer i te su institucije pod njihovom upravom. Evo pogledaj najnoviji slučaj Mikulić. I ona je – politika – odgovorna za ovaj pad i kolaps u kome su isparili kontejneri novca za brodove kojih na kraju nema, a niti će ih biti. Ondje lokalni IDS i vlada HDZ-a, prije vlada SDP-a, ovdje i tamo netko drugi, treći ili peti.

Pa u kojoj bi to zemlji prošlo da menadžeri Uljanik Grupe, već vlasnici udjela u brodograđevnoj kompaniji gdje država još uvijek ima 25,5 posto dionica – osnuju još i privatnu konzalting tvrtku (Arsenal koncept se zove) koja će šacati da posisa i zadnju kap krvi iz operušanih škverova? Ma gdje bi se još dopustilo da direktori jedni drugima potpisuju pozajmice od silnih milijuna koje nikad ne bi bile vraćane? Gdje je gledalo to ministarstvo koje je trebalo kontrolirati kako se troše državna jamstva? Državna revizija? Financijske inspekcije? I DORH, uostalom, koji naređuje hapšenja sada kad je sve već odigrano i ireverzibilno?
Eh, da. Privodili su lani menadžere Agrokora da se budale vesele. Privodili su Milana Bandića kome se danas šiva crna toga za počasni doktorat. Policajci su dopraćali na ispitivanje Nadana Vidoševića. Hapsilo se Sanadera.

I? Je li ijedan taj slučaj pravomoćno riješen? Nije. A u svakom su rekli da se radi o novcu i mrklom kriminalu. Samo je Mamić nepravomoćno osuđen, ali to će, izgleda, biti sav uspjeh ove države jer njega eno u Hercegovini. Tamo je i Kutle, novi biznisi su u tijeku. I opet Vlada stavlja tog Mikulića za državnog inspektora. Sve rupe začepe da im se običaji ne prekinu.