Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
19. listopada 2019.
Pardon Sanje Modrić

kolumna Prebjezi su kriminalno društvo

Prebjezi su vrijedni jedino javne osude, ali  što o tome misli Plenković / arhiva NL
Prebjezi su vrijedni jedino javne osude, ali što o tome misli Plenković / arhiva NL
Autor:
Objavljeno: 29. rujan 2016. u 18:41 2016-09-29T18:41:30+02:00

Prebjezi su vrijedni jedino javne osude i to je važan princip koji zaslužuje da ga se odnjeguje i u Hrvatskoj 

Nije još do kraja poznato koji će sve klubovi i koji zastupnici dati potpise Andreju Plenkoviću i HDZ-u jer su konzultacije kod predsjednice Republike jučer tek počele. Most je svakako glavni partner, sve ide prema tome da se uz Plenkovića svrsta i svih osam zastupnika nacionalnih manjina, a za druge ćemo vidjeti.

No, ako Plenković – kao što je više puta sam naglašavao – doista želi pridonijeti kultiviranju hrvatske političke scene, jednu bi stvar svakako morao izbjeći. Ma kako da mu je stalo da pridobije što veći broj potpisa i zasluži naslov mandatara, trebao bi se, naime, suzdržati od toga da pod svoj šator nakrca prebjege iz tuđih stranaka. Stvar je elementarnog političkog morala ne petljati se s osobama koje su pred birače izašle pod jednom zastavom, ali su riječ pogazile istog časa kad im je saborski mandat dopao šaka.

Povijest tog tipa političke prljavštine nije beznačajna, a nakon ovih izbora, simbol za to postao je stanoviti Hrvoje Runtić, za širu javnost anonimni muzičar lakih nota iz Osijeka. Kao jedan od potpredsjednika Živog zida, Runtić je stolicu na Markovom trgu bezecirao kao političar iz koalicije »Jedina opcija«, koju je Živi zid sklepao s nekoliko malih partnera. Bez Živog zida, Runtić bi u Sabor, naravno, mogao kročiti samo u romantičnim snovima. Ali čim se pokazalo da ulazi, kao jedan od osam uspješnih kandidata s te liste, tip je zakuhao posve nejasnu aferu oko navodnih donacija na crno da bi ekspresno napustio Sinčićev brod i proglasio se nazavisnim zastupnikom. Nakon što je jučer izašao iz Ureda predsjednice, njegova ponuda da će dati potpis Plenkoviću bila je skoro pa nedvosmislena.

Sličan stil kao i Runtić njeguju i Ivan Lovrinović i Ivica Mišić, također iz Sinčićeve koalicije. Na izborima 2015. njih je dvojicu u Sabor doveo Most, no Božu Petrova napustili su već u lipnju, zajedno s Jurom Martinovićem, i registrirali vlastitu stranku. Na ove izbore izašli su sa Živim zidom, da bi se sada, kada su dva mandata u džepu, distancirali i od njih. U Saboru će osnovati vlastiti klub, a ponuda Plenkoviću s njihove je strane na stolu. Sindrom brzopotezne, trgovački intonirane promjene dresa u Sinčićevoj koaliciji pokazuje i predstavnik udruge Franak Goran Aleksić, koga sada vrbuju i Lovrinović, ali i Most. Na ovaj ili onaj način, i njegova su vrata za Plenkovića otvorena.

Glad za potpisima da se razumjeti, ali loše društvo ovakvih tipova poželjno je izbjegavati ako se na politiku, barem minimalno, gleda kao na časnu aktivnost. Uostalom, tko je partnera prevario jednom, prevarit će i opet.

Zato je pristojne ljude, bez obzira za koga glasaju, morao indignirati poslijeizborni poziv verbalno uglađenog Plenkovića zastupnicima HSS-a da se vrate »svojoj političkoj obitelji«. Nema nimalo finoće u otvorenom apelu petorici zastupnika Seljačke stranke, s mandatima dobivenim na listama Milanovićeve koalicije, da sada prodaju svojim biračima rog za svijeću i okrenu se HDZ-u. Direktno poticati na razbijanje HSS-a, koji se ionako sam od sebe raspada, te pozivati tuđe zastupnike da pretrče u tvoj tabor – nije izraz kulture i elegancije. Prebjezi su vrijedni jedino javne osude i to je važan princip koji zaslužuje da ga se odnjeguje i u Hrvatskoj.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.