'Pardon' Sanje Modrić

Nema mu druge, Plenković mora smijeniti Dalić

Sanja Modrić

snimio Denis Lovrović

snimio Denis Lovrović

Više ne može reći da se Martini Dalić podvaljuje zlobnim naklapanjima. Da se nedorasla opozicija preko njenih leđa želi proslaviti šupljim insinuacijama. Da mediji samo mute i hajkaju. A niti da uopće nije bitno sve to o čemu se do sada (ispravno) nagađalo. Pogotovo to ne može reći političar prvog reda i usto pravnik.



Martina Dalić jučer je goropadno izjavila da nema ostavke. Odlično. Ali to znači samo jedno: da je Plenković mora smijeniti. Cinično privatizirati javnu funkciju potpredsjednice Vlade ovako kako je ona to učinila s lex Agrokor – u tajnom ortakluku sa svojim pajdašima, koji su svoju »pomoć« brzo naplatili u stotinama milijuna – pa za to bi letjela u svakoj zemlji. Nezamisliv je, budimo realni, svaki drugi rasplet.


Ako se pokaže da sam totalno u krivu, a ovdje ni to opet nije posve nemoguće, Plenković se može zanavijek pozdraviti sa svojom gospodskom mantrom da je njegova politika korektna, »bez krađe i kemijanja«. Jer, hrvatska »Margaret Thatcher« istovarila mu je toliko blata na glavu, uključujući oba ova pojma s kojima se podštapa kad opisuje svoj visoki moral, da se od njega neće oprati dok god ga igdje u politici ima. Trebala je desna ruka predsjednika Vlade biti uklonjena iz igre zajedno s njezinim povjerenikom Antom Ramljakom, ali što ćeš. Kriva premijerova procjena, kriva, naopaka, a potencijalno i smrtonosna.


Vjerujem da je i Plenkoviću sve to bar otprilike jasno kao što je sada jasno svakom građaninu prosječne inteligencije. Zna i premijer brojiti do deset. Stoga će vrlo brzo morati jasno djelovati u pravcu spašavanja vlastitog obraza i ekspresne evakuacije iz ovog loma. Bježanje postaje veliki problem kad ti se pred nogama gomila rasuti teret iz jednog prevrnutog šlepera. Afera mailovi oduzela je premijeru komoditet da vrda, da se pravi nevješt, da »dedramatizira«, da kuje u zvijezde efikasnost i marljivost svoje potpredsjednice i zahvaljuje joj na neprospavanim noćima.




Više ne može reći da se Martini Dalić podvaljuje zlobnim naklapanjima. Da se nedorasla opozicija preko njenih leđa želi proslaviti šupljim insinuacijama. Da mediji samo mute i hajkaju. A niti da uopće nije bitno sve to o čemu se do sada (ispravno) nagađalo. Pogotovo to ne može reći političar prvog reda i usto pravnik. Smiješno je i Plenkovićevo »macanovsko« pravdanje da je ovakav scenarij htio Most, nisam njihov veliki fan, ali nikoga iz Mosta nema u Dalićkinim mailovima, ni imenom, a niti najmaglovitijom asocijacijom.


Ili će, dakle, naš premijer ostati zaglavljen u masnom korupcijskom kazanu s Martinom Dalić, ili ona mora hitno ići pa-pa, a on se nekako pokriti da ipak nije znao sve što je trebao znati, da je mislio ovo i ono i da je samo želio najbolje za sve pokunjene i prestrašene stradalnike kolapsa u Agrokoru.


Lako je obrlatiti koalicijske partnere s njihovim prijesnim računicama, Vrdoljaka, Kosora, Sauchu, sve diku do dike, grandezzu do grandezze. Ali nećeš tako lako prevariti zdrav razum.


Jer tko kaže i otkud to da se nagodba za Agrokor ne može finalizirati bez Martine Dalić, kao što to sada sugeriraju i Plenković, i ona, i njeni medijski trubači koji je intervjuiraju serijom sućutnih pitanja? Ako nagodbe ikako bude moglo biti, ona će biti potpisana, Vlada ima povjerenika, zar ne? To je njegov posao. A premijerov je posao da presiječe i povadi kestenje iz vatre, barem sada kad zbilja više nema kud. Drago nam je da je Plenković dobio nagradu Europski govor godine, ali pričama o nezamjenjivosti genijalne Martine Dalić više nikoga neće impresionirati.