Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 22° 3n
Sutra: 22° 22° 3n
19. rujna 2018.
Komentar Sanje Modrić

Mala anatomija jedne bolesti

Mala anatomija jedne bolesti
Mala anatomija jedne bolesti
Autor:
Objavljeno: 16. prosinac 2010. u 13:15 2010-12-16T13:15:34+01:00

Golgota je, dakle, bio za našega malog čovjeka život sa Sanaderom. Zato nema ništa bolje nego vizualizirati ga kako guta zatvorsku germknedlu, knedlu od dizanog tijesta. Naime, divno je kad možeš prezirati njega, a sebe ne

Šef zatvora u Salzburgu pokazao je našim reporterima identični zatvorski sobičak u kakav je deponiran Sanader i snimke su objavljene svuda i svagdje. Takvi prizori, naime, žarko griju umorno srce hrvatskoga građanina u ovim predblagdanskim danima.

Do sada je taj isti smjerni građanin bio kuš, pokrivao se ušima po glavi, ali, evo, dočekao je i on svoju osvetničku zadovoljštinu. Voli vidjeti šugavu ćelijicu s tri željezna kreveta i bijele, socijalističke pločice.

Zamišlja taj naš građanin – glavni subjekt političkog sustava i vrhovni suveren države – predsjednika Vlade, vođu i boga svih bogova u Hrvatskoj kako se kukavno stisnuo na šugavoj, ispranoj plahti i zuri u požutjeli prozor s rešetkama. Godi ta slika više nego išta. Ovdje već svaki šuft ima doma bar stakleni bokal za 34 kune iz obližnje trgovine špeceraja, a Sanader tamo pije iz plastičnoga koji smrdi na pučku kuhinju.

Čitao je taj naš građanin tolike godine o skupim i medenim vinima koja su omiljena njegovome premijeru i o elegantnim delicijama koje rado ćalabrcne sa svojim neusporedivim gostima iz domovine i iz bijeloga svijeta.

Pa eto mu, skotu, neka sada ždere bljutave zatvorske obroke. Nema, majci, više skupih kristalnih čaša koje zvone kao katedrala u Delftu. Nema vile na tri kata, nema opere, nema satova i nema odabranog društva. U dnevnoj šetnji srest će samo svoje nove drugare, sitne lopove, narkomane, pervertite i ubojice iz koristoljublja. Eto ti života. Ko bi gori, sad je doli. Pazi kakav si prema ljudima kad se penješ prema vrhu, jer ćeš ih opet sresti kad budeš padao prema dnu. Najvažnije je da možeš mirno spavati. Svaka maca dođe na vratanca.

Ove poučne poslovice sada blagotvorno liječe dušu našega građanina koji je tako neizmjerno patio. Kao vlasnik male tvrtke bio je prinuđen davati mito Sanaderovim upravama da mu daju posla, jer što bi bilo od njega da je rekao ne? Izlazio je na natječaje i dobro je znao koliko kradu i namještaju i kako ga prave budalom, ali nije se nikad žalio jer tko je on da se bode s rogatima. Kao službenik u državnoj upravi, gledao je kako se iz vlasti diktiraju određene mutne i konspirativne stvari.

No, odlučio je da se to njega ne tiče i da će gledati svoja posla. Kao poduzetnik kome su se gadili zbog tolikih malverzacija za koje je svatko znao, ipak bi prije izbora doznačio Sanaderovima razumnu svotu i potpisao se imenom i prezimenom, da se može pozvati na svoju uplatnicu ako se ukaže kakva prilika. Kao slikar koji, bogamu, negdje mora izlagati, poslao bi svoje slike kao skromni darak pojedinim ministrima koji imaju žicu za umjetnost i kulturnim vlastima.

Šuti budalo, šuti, rekao je ženi kad se počela derati da ih da na sud jer su mu dužni za posao od godinu dana. Morao je skrivati pred susjedima koliko je na brzaka zaradio preko rođaka iz jedne vladine agencije. Sinu koji je student sociologije nije smio reći da se upisao u HDZ da mu daju to bolje mjesto.

Golgota je, dakle, bio za našega malog čovjeka život sa Sanaderom. Zato nema ništa bolje nego vizualizirati ga kako guta zatvorsku germknedlu, knedlu od dizanog tijesta. Naime, divno je kad možeš prezirati njega, a sebe ne.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka