Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
21. studenoga 2019.
Komentar Sanje Modrić

Kada je Crkvi dosta novca?

Foto Arhiv NL
Foto Arhiv NL
Autor:
Objavljeno: 15. rujan 2012. u 11:22 2012-09-15T11:22:00+02:00

Biskupi smatraju da je to što Crkva prima iz državne kase najobičniji sitniš, to jest da bi porezni obveznici morali mnogo izdašnije financirati rastrošne hrvatske urede Božjeg kraljevstva na zemlji.

Čak i u ovoj nepreglednoj krizi, kada novca imaju dovoljno još samo banke i kockarnice, vrh Katoličke crkve u Hrvatskoj ima se obraza nepristojno žaliti da je svota koji im država uplaćuje iz proračuna – »više nego zanemariva«. 

  Glavni urednik Glasa Koncila Ivan Miklenić, čije su riječi uvijek precizan odraz stavova kardinala Bozanića i Hrvatske biskupske konferencije, baš tom sintagmom kori cijelo hrvatsko društvo. 

  Biskupi, dakle, smatraju da je to što Crkva prima iz državne kase najobičniji sitniš, to jest da bi porezni obveznici morali mnogo izdašnije financirati rastrošne hrvatske urede Božjeg kraljevstva na zemlji. A Miklenić tu tezu brani argumentom da se čak i za nevladine udruge iz državnog proračuna izdvaja mnogo više nego za Crkvu, dapače da će nevladin sektor ove godine (nepravedno?) dobiti još i više novca nego lani. 

 I zato mu se čini da bi bilo potpuno apsurdno da premijer Milanović na sastanku s Benediktom XVI sljedećeg mjeseca u Vatikanu i započinje razgovor o rezanju davanja za Katoličku crkvu barem dok traje kriza. Tu »više nego zanemarivu« svotu Milanoviću bi valjda trebalo biti neugodno i spomenuti pred Svetim ocem. 

  Riječ je ove godine o 280 milijuna kuna, a to je nešto manje nego lanjskih 290 milijuna, i još nešto manje nego onih 317 milijuna koji su im isplaćeni 2010. godine. Ali gdje su još prihodi od povrata imovine – od zgrada, zemljišta i šuma? Gdje su namjenske doznake Ministarstva kulture i drugih ministarstava? Gdje su sredstva koja Crkvi daju županije, gradovi i tvrtke. Gdje su neoporezovane donacije vjernika pa i novac od usluga koje naplaćuju vjernicima? 

  Bezobrazluk ponekad stvarno nema granica. 

  Jer ne samo da tako upadljivi manjak takta, kada su tisuće ljudi skoro gladne, izrazito strši izvan vremena, prostora i ekonomskog konteksta, nego ta »tričava« proračunska apanaža ne bi bila mala sve da je i jedina. Jasno, da se u Crkvi malo skromnije živi. 

 Jer, tek malo više od 280 milijuna kuna ima namjeru uštedjeti država restrukturiranjem HAC-a, ali za to iz tog javnog poduzeća treba otpustiti čak 500 ljudi. 
  Ili: tih 280 milijuna kuna koštala bi nova termoelektrana-toplana koju priželjkuju u Karlovcu, ali za nju nema novca pa se lokalna zajednica usrdno nada da će upaliti plan financiranja iz europskih fondova. 

  Ili: skoro 2.700 radnika brodogradilišta Uljanik bilo bi sretno da se pojavi investitor koji bi u njihov škver donio 280 milijuna kuna jer točno toliko još treba da se konsolidira poslovanje i osiguraju radna mjesta. 

  Ili: sa oko 280 milijuna kuna namirila bi država sve štete koje je ovog paklenog ljeta donijela suša u cijeloj Osječko baranjskoj županiji, ali ne može jer tog novca nema. 
  Za sve ove ljude iz ovih malih priča, ljude od kojih su mnogi vjernici, 280 milijuna kuna je očito ogroman novac. Ogroman i nedostižan. 

  To je ogromna hrpa novca i za stotine i stotine nevladinih organizacija koje traže sufinanciranje država jer se brinu za invalide, za djecu s posebnim potrebama, za branitelje, za oboljele od teških bolesti i tako dalje. Neukusno je kako je na njih otvoreno ljubomoran Miklenić. 

  Pa se čovjek stvarno mora zapitati kada bi hrvatskom kleru bilo dosta? I možda Milanović baš to treba pitati Papu.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.


Promo
PayDo parking aplikacija