Grad: Rijeka
Danas: 21° kiša
Sutra: 9° 24° djelomično oblačno
20. kolovoza 2017.
Pardon Sanje Modrić

kolumna Janica: Zašto je ovdje sve relativno?

V. ZGANEC ROGULJA/PIXSELL
V. ZGANEC ROGULJA/PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 13. lipanj 2017. u 22:16 2017-06-13T22:16:09+02:00

Naravno, u Hrvatskoj ova, kao i sve jednostavne priče, postaje komplicirana zato što društveni manifest kontra nasilja nije ni čist, ni jasan, ni pošten

Situacija s Janicom i napadom primitivnih huligana na Braču imala bi u nekom drugačijem društvu samo jednu dimenziju, u Hrvatskoj ih ima puno, na našu žalost i nevolju.

Ta jedna i jedino bitna je samorazumljiva i ako smo se oko nje kao društvo dogovorili, dilema s postupanjem neće biti. Gospođa Kostelić je, dakle, ljudsko biće i time ima pravo da bude zaštićena od nasilništva i ponižavanja. Bila napadnuta ona ili bilo koja druga osoba, državljanin, izbjeglica, turist, migrant, namjernik ili državni službenik, policija se dužna umiješati da to prekine i pokrene izricanje sankcija protiv počinitelja.

Točka. Finito. I nevažno što je ovoga puta žrtva verbalnog nasilja državna tajnica, bivša top sportašica i osvajačica zlatnih medalja. Sve nas to u ovom kontekstu ne bi trebalo zanimati. Jer, svaki čovjek mora jednako uživati sigurnost i zbog svakoga se država mora polomiti da ga uzme u zaštitu pred vulgarnom silom.

Tome služi država, a ne da se, recimo, sve njene poluge utale da budu na usluzi Todoriću. Ili da propisuje tko što mora misliti. Ili s kime tko smije lijegati u krevet.

Da se oko tako jednostavne stvari ovaj sustav slaže i da u njega vjeruje, ne bi danas bilo nikakvih prijepora oko toga kako je trebala reagirati policija, je li prekoračila ovlasti i zašto je u ovom slučaju djelovala prerevno, ako jest. Kad su stvari jasne, lako je. Javni linč je nasilje i ne može se sakriti iza prava na slobodno izražavanje mišljenja. To nije to, pa makar bila riječ o političarki koja je dužna malo više otvrdnuti na uvrede nego obični građanin. Granica ipak mora postojati.

I zato mi je teško žaliti tu hordu divljaka koja je nasrnula na Janicu Kostelić, neka odsjede u zatvoru tih pet dana i neka malo promisle o tome što čine.

Ali, naravno, u Hrvatskoj ova, kao i sve jednostavne priče, postaje komplicirana zato što društveni manifest kontra nasilja nije ni čist, ni jasan, ni pošten. Nasilništvo i prostotu gledamo stalno, ali ništa. Na utakmicama se urliče ubij Srbina, a Kolinda otpuhuje kako nije čula prijetnju s tribina dijelu vlastitih građana. Mediji trešte govorom mržnje. Mamić pljuje novinare i prijeti. Potpredsjednik Sabora, onaj Tepeš, stupa Zagrebom u crnom maršu i viče za dom spremni. Jesu ga barem smijenili? Ne. A policija kaže da nije mogla ništa jer je bukača bilo »previše«. Na ulici dobivaju krvave batine ljudi gay orijentacije i tamne boje kože, a policija i pravosuđe se prave grbavi, nikad brzih presuda, nikad jake pouke svima ostalima. Mirjanu Rakić ponizili su vandali u njenom uredu, koji je ured državnog tijela, ali institucije nisu ni prstom mrdnule. Što je ono bilo u gay klubu? Je li netko za to primjereno kažnjen?

A i sama Janica Kostelić, iz fotelje državne tajnice odgovorne za sport, u ožujku šalje patetično pismo javnosti nakon sramotnih scena na utakmici Hajduk – Rijeka na Poljudu. I to je domet njezinog »službenog« djelovanja, za koje je lijepo plaćaju porezni obveznici.

I eto zato kod nas sve ispadne relativno, pa i pogledi na jedan tako jasan događaj kao što je ovaj na Braču, koji bi svatko morao moći osuditi. Ali za to su potrebni preduvjeti: na svako nasilje skočiti odmah, sve žrtve štititi s istom revnošću. Kad to budemo imali, slagat će se svi, bez ali i ako.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka