Bivša premijerka

JADRANKA KOSOR Budu li HDZ-u trebali Škorini mandati, sigurno će ih imati

Dražen Ciglenečki

Foto Davor Kovačević

Foto Davor Kovačević

Ne mislim da je Škoro u inferiornoj poziciji, dapače. On tjera Plenkovića još više udesno, imat će pristojan rezultat i onda nakon izbora koalirati s HDZ-om. Vidite da ga viđeniji hadezeovci zapravo javno više ne napadaju, a on nikada ne kritizira HDZ jasno i precizno, već uvijek u isti kritički koš stavlja i HDZ i SDP



Bivša premijerka Jadranka Kosor prestala se prije pet godina aktivno baviti politikom, u kojoj je dugo imala istaknutu ulogu. O tom dijelu njezinog života moći ćemo uskoro čitati u njenim memoarima, čiji je rukopis završila ovih dana.


– Knjiga bi trebala izaći već sredinom lipnja. Tako se nadaju u Nakladi »Ljevak«, urednici smo Velimir Visković i ja. To je knjiga o politici, ali i djelomično o mom života izvan politke. Vjerujem da će je mnogi sa zanimanjem čitati.


Hoćete li možda otkriti neke još nepoznate detalje koji će baciti novo svjetlo na, primjerice, okolnosti odlaska Ive Sanadera iz politike i vašeg preuzimanja premijerske dužnosti?


– Bit će u knjizi detalja i o poznatim i o nepoznatim događajima. Pisala sam o suradnji s Franjom Tuđmanom, ali i mnogim drugim političarima, o prirodi politike i političkim događajima u kojima sam i sama aktivno sudjelovala.




S osobitim poletom pisala sam o najvažnijem razdoblju mog političkog života i karijere, koji je vezan uz hrvatske pregovore za ulazak u Europsku uniju.


Knjiga je osobno svjedočenje, obuhvaća sjećanja i na moje novinarske dane, a urednik Visković neprekidno ponavlja da će za mnoge biti i veliko iznenađenje.


Nema obračuna


Bavite li se u njoj možda i s nekim i danas važnim državnim dužnosnicima, poput Zorana Milanovića, Andreja Plenkovića ili Davora Božinovića?


– Ne bavim se ni s kim. Pišem o događajima koji su mi bili važni iz različitih razloga, pišem o važnosti, ali i okrutnostima politike, pa sam tu i tamo spomenula i ponekog od aktualnih dužnosnika.


No, knjiga nije obračun ni s kim.



S Milanovićem ste 2010. dogovorili promjene Ustava.


– Da, bez tog dogovora s Milanovićem ne bismo promijenili Ustav i moja Vlada ne završila pristupne pregovore. Jedan od zahtjeva Europske komisije bio je dodatno jačanje neovisnosti Državnog odvjetništva, Državno sudbenog vijeća i Hrvatske narodne banke, što se moglo provesti samo kroz izmjene hrvatskog Ustava.


A Ustav se moglo izmijeniti samo uz potporu dvije trećine zastupnika u Hrvatskom saboru. Moji odnosi s Milanovićem imali su uspona i padova, osobito u mom premijerskom mandatu, ali nakon izbacivanja iz HDZ-a, on je zaista pokušao pomoći.


Ljudski. Na kraju svake političke priče to i jest važno, jesi li čovjek ili te politika unakazila.


Plenkovića i Božinovića ste 2011. učlanili u HDZ i tako im omogućili ozbiljne političke karijere.


– Točno. Učlanila sam ih u stranku jer su htjeli u Sabor, pa sam ih stavila na liste i postali su zastupnici. Božinovića sam prethodno uvela u Vladu kao ministra obrane, a Plenkovića sam na unutarstranačkim izborima u HDZ-u kandidirala za zamjenika predsjednika.


Zauzela sam se i početkom 2012. da obojica budu prvi promatrači u Europskom parlamentu iz kvote HDZ-a. Činjenica je da sam Plenkoviću i Božinoviću širom otvorila vrata za ozbiljne političke karijere.


Ali, oni ne vole da se o tome govori, pa nikada javno ne spominju ni Vladu koja je završila pregovore, ni mene koja sam potpisala Pristupni ugovor za EU, ni postignuća u jačanju pravne države i borbi protiv korupcije koju smo vodili u to vrijeme. Iako je to bila HDZ-ova vlada, a ja predsjednica te stranke.


Posljednjih godina u javnosti ste prisutni kao analitičarka političkih zbivanja, kako ste se uopće našli u toj ulozi, jeste li to planirali?


– Nisam analitičarka političkih zbivanja, već samo ponekad, kad me tko iz medija pita kao bivšu predsjednicu Vlade, kažem ponešto o događajima u Hrvatskoj, komparirajući često s vremenima koja su prošlost.


U visokoj politici bila sam od Tuđmanovih vremena, pa do kraja 2011. Uz saborski mandat kao oporbena zastupnica do kraja 2015.



Nagrada Plenkoviću


Što vaša analiza kaže o tome kako su se glavni politički akteri ponašali tijekom dva mjeseca od kada je izbila epidemija koronavirusa? Da počnemo s predsjednikom Milanovićem, koji je na početku bio vrlo popustljiv prema Vladi, s vremenom je postajao sve kritičniji, a sada je u pravom verbalnom ratu s premijerom Plenkovićem.


– Zoran Milanović na Pantovčaku nagrada je za Andreja Plenkovića. Obećao je da će se držati ustavnih ovlasti i to sada čini. Pun je razumijevanja za poteze Vlade, podupro je mjere na početku krize, a i inače se ne petlja u sve i svašta kao prethodnica mu.


I ne mislim da je u verbalnom ratu jer javno izražavanje mišljenja o »Za dom spremni« u Jasenovcu, pa poslije i u Okučanima, jest apsolutno predsjednikova ovlast.


Predsjednik, naime, mora biti čuvar Ustava i ja mislim da kroz jasan stav o takozvanim »dvostrukim konotacijama« o ZDS, Milanović upozorava da je to jednostavno neustavno i nedopustivo u državi članici EU-a.


Plenković je nakon izbornog poraza HDZ-ove predsjedničke kandidatkinje Kolinde Grabar-Kitarović, koji se nadovezao na slab rezultat stranke na europskim izborima, mogao razmišljati samo o prelasku u oporbu, a sada optimistično najavljuje ostanak na vlasti. Koliko je pozicija u kojoj se on danas nalazi posljedica njegovih zasluga?


– U HDZ-u nikada nisu napravili ozbiljnu analizu loših izbornih rezultata koje spominjete, a javnost je zaboravila i najavu otkupa Ine iz 2016., kao i činjenicu da Vlada završava mandat s 15 smijenjenih ministara i uz saborsku većinu koja nije bila volja građana na prošlim parlamentarnim izborima.


Plenkovićeva današnja solidna pozicija posljedica je krize s koronavirusom i relativno dobrih rezultata u kontroli te krize.


Posljedice koje ćemo osjetiti još nisu na vidiku, ali val gospodarske i svake druge krize je, nažalost, povoljno vrijeme za zanemarivanje posljedica urušavanja vladavine prava i odustajanja od temeljnih europskih vrijednosti.



​ZDS je provokacija


Je li Milanović dobro postupio u Okučanima, kad je zbog natpisa »Za dom spremni« demonstrativno napustio proslavu Bljeska, ili pak Plenković koji je ostao?


– Jasno je da je ZDS, na odjeći sudionika koji su bili dio protokola, bila smišljena provokacija za Milanovića. Kad je za tu činjenicu saznao Plenković, trebao je tamo i on reagirati jer se radilo o službenom protokolu.


Teško mi je zamisliti da nitko nije vidio ZDS ne samo na majicama, nego i na vijencu onih koji su provocirali na svečanosti proslave pobjede u akciji Bljesak.


U izjavama poslije tog događaja, i predsjednik Vlade i ministar branitelja i predsjednik Sabora, dakle predsjednik, zamjenik predsjednika i glavni tajnik HDZ-a, isključivo su osuđivali Milanovićev odlazak.


Što se njega tiče, trebao je pričekati da završi hrvatska himna, pa onda napustiti događaj.


Bili ste svojedobno ministrica u čijem su resoru bili i branitelji. Kakva su vaša iskustva s veteranima HOS-a?


– Nikada, ni kao ministrica, ni kao premijerka, nisam imala problema s pripadnicima HOS-a. Moje stajalište o koketiranju s ustaštvom uvijek je bilo blisko Tuđmanovoj preciznoj i odrješitoj kvalifikaciji ZDS-a i ustaštva, koje je on osobno upisao i u izvorišne osnove Ustava.


Dok sam bila ministrica i premijerka, nitko se nije usudio provocirati pločom sa ZDS u Jasenovcu i tako nisko manipulirati imenima poginulih branitelja.


Da i jest, takva ploča bila bi odmah uklonjena bez naklapanja nekog povjerenstva za suočavanje s prošlošću. Jer, toleriranje te i takvih ploča i pojava, suprotno je onome na što nas Ustav obvezuje.


​Slažete li se sa zabranom pozdrava »Za dom spremni«, što nisu učinile ni vaša, ni Milanovićeva vlada?


– Za vrijeme mandata moje Vlade, nije bilo potrebe ni povoda da se bavimo prošlošću na taj način. Odnos prema ZDS-u bio je poznat, a ja nikada nigdje nisam i ne bih rekla da je taj pozdrav »doduše neustavan, ali se iznimno može upotrebljavati«.



Neuvjerljiva oporba


​Kako je u uvjetima epidemije funkcionirala opozicija, ponajprije SDP i Davor Bernardić?


– Nekako su mi nevidljivi i neuvjerljivi. Ako je ikada prije Hrvatskoj trebala jaka opozicija, to je upravo sada, u vrijeme raznih kriza s kojima se suočavamo.


Nažalost, sve što kaže Davor Bernardić, kao da pada u bunar. Neuvjerljiv je i neusredotočen.


U vremenima krize s virusom bili su kooperativni, a sad su u neprilici zbog brzinskih izbora u kojima neće imati jednake uvjete u kampanji.


Biste li vi bez bojazni pristali da Bernardić dođe na čelo Vlade i upravlja Hrvatskom?


– A gledajte, tko donese 76 potpisa budućih zastupnika predsjedniku Republike, bit će premijer. Tko bi rekao i da će to ikada biti čovjek koji nije znao hrvatski, pa ipak je uz 76 potpisa postao premijer.


Tako je i Gordan Jandroković postao predsjednik Sabora. Tko bi rekao da će mu presudan 76. glas dati prebjegli esdepeovac Tomislav Saucha, bivši šef kabineta mrskog mu Milanovića. Pa eto – 76.


Koronavirus usporio je Miroslava Škoru i njegov Domovinski pokret, doveo ih u inferiornu poziciju, jesu li ipak mogli više učiniti?


– Ne mislim da je Škoro u inferiornoj poziciji, dapače. On tjera Plenkovića još više udesno, imat će pristojan rezultat i onda nakon izbora koalirati s HDZ-om.


Vidite da ga viđeniji hadezeovci zapravo javno više ne napadaju, a on nikada ne kritizira HDZ jasno i precizno, već uvijek u isti kritički koš stavlja i HDZ i SDP.


Politička desnica bi na predstojeće izbore mogla izaći možda ujedinjenija nego ikad.


– Mislim da im to jamči solidan rezultat. Svi će se oni na kraju okupiti oko HDZ-a.


Zato je Tomo Medved zamjenik predsjednika stranke, Zdravka Bušić potpredsjednica, a i Damir Krstičević, unatoč porazu i ostavci, bit će jedna od perjanica na izborima.


Kao što su 2016. Plenkovićev izbor za liste bili Zlatko Hasanbegović, nestranačka Bruna Esih ili Hrvoje Zekanović, ali i drugi u HDZ-u koji su izrazito desno, a nosili su velik broj preferencijalnih glasova.


​Kada je HDZ pobijedio na parlamentarnim izborima 2003., s HSP-om biste u Saboru imali većinu. Zbog čega tada niste htjeli koalirati s pravašima?


– Zato što smo HDZ željeli čvrsto pozicionirati u centru. Desnom centru. A to je bilo važno zbog europskog puta Hrvatske koji je započeo.



HDZ u prednosti


Ako bi Plenković nakon ovih izbora dogovorio suradnju sa Škorinim blokom, prvi put bi HDZ bio u vadi s desnicom.


– Ako HDZ-u budu trebali Škorini mandati za formiranje vlasti, to će se dogoditi bez većih problema.


Treba li Hrvatskoj u aktualnoj situaciji koalicija HDZ-a i SDP-a?


– Ja oduvijek mislim da takva koalicija ne bi unaprijedila demokraciju u Hrvatskoj. Tako ni sada.


O ideji velike koalicije nije se ozbiljnije razmišljalo u HDZ-u dok ga je vodio Sanader, a vi mu bili zamjenica, ili kasnije dok ste vi bili na čelu stranke?


– Nikada. Kao ni o bilo kakvoj koaliciji ili suradnji s HNS-om. Koalicija HDZ-a s HNS-om i u Tuđmanovo vrijeme i poslije njega doživljavala se kao nešto potpuno nezamislivo.


Kome dajete najveće šanse da poslije izbora okupi parlamentarnu većinu?


– Svaki izbori su jednim dijelom neizvjesni. Pred europske i predsjedničke izbore svi su davali uvjerljivu prednost HDZ-u.


I sada je ta stranka u prednosti, jer se još ne osjete prave posljedice krize, a sve drugo mnogim biračima nije osobito važno.


Neugodno, ali poučno


Je li se vaš stav o Nacionalnom stožeru Civilne zaštite i njihovim ključnim ljudima promijenio tijekom ova dva mjeseca?


– Jest. Kao, uostalom, kod većine građana. Sve je bilo dobro dok su imali jasne kriterije kod donošenja mjera, jednake za sve i dok su mjere bile logične i razumljive.


Onog trenutka kad nam se počelo činiti da Stožer donosi odluke kako bi stvorio teren za što brže izbore, njihova pozlata se počela ljuštiti.


A potpuno potonuće dogodilo se onog trenutka kad je stručnjak epidemiolog pokunjeno odšutio kad mu političar nije dao govoriti, kako se dalje ne bi predizborno zapetljavao u samoizolacije, izolacije i glasanje. Bilo je to neugodno, ali poučno.


Prvo su nas drastično zaključali, a zatim drastično otključali


Hrvatska će, gotovo sigurno, biti prva država Europske unije i druga općenito u Europi iza Srbije u kojoj će se izbori organizirati ubrzo nakon prestanka epidemije, je li to dobro?


– Kako su nas preko noći uveli u drastično zaključavanje, tako nas sada Stožer vodi u drastično otključavanje i otvaranje granica i svega što se da otvoriti i otključati, osim trgovina nedjeljom koje moraju biti zatvorene da se, kao, virus ne bi širio.


Trgovine spominjem zbog apsurdnosti situacije u kojoj će se izbori održati, a vladajuće većina ne želi o tome bilo kakav dogovor s opozicijom.


Ako su na početku krize tražili konsenzus s opozicijom oko mjera, bilo bi politički korektno da se dogovore i oko datuma izbora u nevjerojatnim okolnostima.


Neće biti prave kampanje, nitko ne zna što se može dogoditi do srpnja, pogotovo nakon prekonoćnog otvaranja granica bez kontrole i samoizolacije.


Jedan dio ljudi u ovim uvjetima sigurno neće izaći na birališta i to nije dobro za legalnost izbora i rezultata.