Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 21° 1
Sutra: 21° 21° 1
24. ožujka 2019.
Pardon Sanje Modrić

kolumna Hrvoje, invalid drugog reda

Snimio Sergej DRECHSLER / NL arhiva
Snimio Sergej DRECHSLER / NL arhiva
Autor:
Objavljeno: 7. listopad 2017. u 16:41 2017-10-07T16:41:32+02:00

Umjesto da je društvo sretno što je teški invalid našao posao, što je resocijaliziran i uspješno se snalazi u svijetu rada, državna birokracija ga za to kažnjava. Dapače, ta restrikcija vrijedi samo za civilne invalide, oni su u Hrvatskoj invalidi drugog reda

Hrvoje Belamarić je novinar na HTV-u. Angažirao je odvjetnika. Želi tužiti državu. Hrvoje je momak u invalidskim kolicima. Živi sjedeći. Nikad nije stao na svoje noge, ali svaki dan ide na posao. Rodio se s cerebralnom paralizom. Ima 43 godine.

Kao stopostotnom civilnom invalidu, pripada mu invalidnina od 1.250 kuna mjesečno. Taj paušalni iznos država odobrava samo najtežim slučajevima. Žrtvama najgorih bolesti i tragičnih prometnih nesreća. Onima koji su preživjeli razorni moždani udar. Radnicima koji su pali sa skele i ostali nepokretni i drugima koji su beznadno stradali na poslu.

Takvi invalidi uglavnom ne rade, niti se nadaju da ikad hoće. Ne jer ne bi htjeli, nego jer nisu u stanju. A kakav im standard društvo osigurava s 1.250 kuna mjesečno, to je svakome jasno na prvu loptu.

Hrvoje, međutim, radi, bit će uskoro i 20 godina. Jaka je odlučnost u njegovu slabom tijelu. Želi živjeti kao normalan čovjek i zato gura koliko god treba. U to guranje spada i ova tužba kojom će se pobuniti protiv nepravde. Jer iz kolica nije ustao, a država mu je oduzela invalidninu.

Budući da radi i zarađuje, ovaj sustav smatra da on ima »višak prihoda« i da mu je invalidnina suvišna. Takav je zakon. Čim invalid, koji inače ima pravo na invalidninu, ostvari svojim radom mjesečni prihod veći od 1.250 kuna, invalidnina mu se oduzima. Ako iz rada dobiva manje od iznosa invalidnine, ona mu se za toliko umanjuje.

Umjesto da je društvo sretno što je teški invalid našao posao, što je resocijaliziran i uspješno se snalazi u svijetu rada, državna birokracija ga za to kažnjava. Dapače, ta restrikcija vrijedi samo za civilne invalide, oni su u Hrvatskoj invalidi drugog reda.

Invalidnine branitelja iz Domovinskog rata ne ovise o tome imaju li paralelno i prihod iz rada. Neki ratni invalidi su vlasnici tvrtki, ali invalidnine im se ne uskraćuju. A HRVI uz to imaju i druga prava o kojima civilni mogu samo sanjati.

Uza sve to, vojne invalidnine su tri i pol puta veće od svote koju primaju civilni. HRVI sa stopostotnim oštećenjem prima 4.399 kuna na mjesec, civilni 1.250. Pa mu i to oduzmu ako počne zarađivati.  Odbor UN-a za prava osoba s invaliditetom preporučio je 2015. godine Hrvatskoj da ista »prava na osnovi invaliditeta treba osigurati svima, neovisno o uzroku oštećenja«.

To u Banskim dvorima nisu čuli.

Hrvoje kaže da su se malobrojni invalidi poput njega, ti koji rade, ranije provlačili, ali sad su sustavi umreženi i to je postalo nemoguće. – Kad mi je morala reći da će mi uzeti invalidninu, moja socijalna radnica je skoro plakala.

Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak, jedna od rijetkih dužnosnika koji svoj posao obavlja besprijekorno, već godinama upozorava Vladu i Sabor da se politikom vezanja invalidnina uz prihode ili imovinski status korisnika diskriminiraju civilni invalidi i da se destimulira njihovo zapošljavanje. Još 2014. obratila se u vezi s tim Ustavnom sudu, ali oni do danas šute.

Kažem Hrvoju da zakon za civilne invalide stvarno jest drakonski, ali da taj sud neće dobiti jer je diskriminacija  ozakonjena, a suci sude po zakonu. On kaže da mu je dosta i da će već naći neki način da se izbori za pravdu. Sretno, Hrvoje. Guraj, ali ne vjerujem.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Uspjeh kampanje  #budiZvijezdapomoziDown