Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 17° 1
Sutra: 21° 23° 12
23. svibnja 2018.
Pardon Sanje Modrić

Komentar Drugi prijedlog uvezi s manjinama i dijasporom

Željka Markić / arhiva NL
Željka Markić / arhiva NL
Autor:
Objavljeno: 3. svibanj 2018. u 14:55 2018-05-03T14:55:14+02:00

Dok krug oko Željke Markić prikuplja potpise za dvostruki referendum, kojem je na tapetu i izborni sustav, treba priznati da izborni zakoni u Hrvatskoj ne valjaju. Utoliko, ali samo utoliko, Željka Markić je u pravu. Među načelne kritike, oko kojih se slaže cijela politološka struka, spadaju neujednačen broj birača u 10 izbornih jedinica te njihov neprirodan i očigledno manipulativan kroj.

Razne političke skupine, pogonjene vlastitim ciljevima, tom paketu zamjerki onda dodaju i svoje. Neuspješne stranke bune se protiv navodno previsokog izbornog praga od pet posto jer njih ovako nikad nema u Saboru. Populisti bi princip preferencijalnog glasanja propisali za sva mjesta na listama, čime bi politika stranačkih vodstava postala besmisleno obesmišljena. Oboje bi na referendumu, ako joj uspije s potpisima, tražila i Ž. Markić.

Neki bi zabranili predizborne koalicije. Neki ne žele predstavnike dijaspore, neki ih žele puno više, barem 12, kao za vrijeme Tuđmana. Oni koji se toliko uzdaju u dijasporu, čije predstavnike ovdje u pravilu bira Hercegovina, uglavnom bi ograničili utjecaj manjina jer smatraju da su »arijevski« Hrvati puno vredniji građani nego svi ostali. Stoga im smeta automatizam s tri zastupnika Srba i još pet predstavnika svih ostalih manjina. Među takve opet spadaju Željka Markić i njezini istomišljenici premda to (za sada) ne žele otvoreno reći. Zato su za svoj referendum formulirali zahtjev da se manjinama barem izbije iz ruku pravo da, zajedno sa svim ostalim zastupnicima, glasaju o proračunu i o povjerenju Vladi. Da to isto traže i za dijasporu, koja – za razliku od građana manjinskih nacionalnosti – niti živi po zakonima koje usvaja Sabor, niti u Hrvatskoj plaća poreze – bila bi njihova inicijativa nešto manje prozirna. Ovako je prozirna kao voda.

Ako, međutim, ostavimo po strani nacionalističke ultraše na čelu s gospođom Markić, ima nešto što bi se moglo posložiti drugačije i logičnije u ovom sustavu koji u parlament uključuje i zastupnike manjina i dijaspore. Da »manjinci« ne glasaju o proračunu nema nikakvog rezona, budući da ljudi koje oni zastupaju žive ovdje i daju sva davanja državi pa je proračun i te kako i njihova stvar. Isto je i s glasanjem o povjerenju Vladi. Ako bi se ikome ta prava oduzimala, ima smisla da ih se oduzme predstavnicima dijaspore. Ali hajde da i to ostavimo kako jest.

No, zastupnike manjina i dijaspore trebalo bi izuzeti iz procesa formiranja vlade. Kad se nakon izbora sklapa nova vlada, pa se zbrajaju ruke koje stoje iza te vlade, 8 zastupnika manjina i 3 zastupnika dijaspore trebali bi ostati izvan te računice. Odnosno, računica bi se kompletirala mimo njih, većina bi se računala bez njih. Umjesto sadašnje većine od 76 ruku, većina bi bila 72 ruke i taj broj trebalo bi pokazati predsjedniku/ci da se dobije mandat za sastav vlade. A kad se Sabor formira, na volju je zastupnicima manjina i dijaspore kako će glasati o bilo kojem pitanju koje je na dnevnom redu, uključujući i eventualno glasanje o povjerenju vladi. Ako govorimo o tim dvjema posebnim skupinama parlamentarnih zastupnika, to bi bilo pošteno i čisto rješenje. Samo što Željki Markić, naravno, nije do toga, ona igra svoju igru.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Za zdravlje i dobro raspoloženje