Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 9° 1
Sutra: 9° 9° 1
16. studenoga 2018.
Komentar Roberta Franka

Relativizacija rata: Zašto Pupovac misli da agresora ne treba zvati - agresorom

Milorad Pupovac, Foto: Jurica Galoic/PIXSELL
Milorad Pupovac, Foto: Jurica Galoic/PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 26. lipanj 2017. u 19:57 2017-06-26T19:57:15+02:00

Po Pupovcu agresora se ne treba nazivati pravim imenom – agresorom. On želi relativizirati pravu istinu o ratu, svodeći taj sukob na razinu podijeljene i po mogućosti iste odgovornosti i žrtve i agresora

Po saborskom zastupniku, predsjedniku Srpskog narodnog vijeća (SNV) i potpredsjedniku SDSS-a Miloradu Pupovcu, agresora se ne treba nazivati pravim imenom – agresorom.

Po Miloradu Pupovcu, inzistiranje da se agresora nazove agresorom ne pridonosi miru i ne vodi pomirbi, već novim sukobima.

Nije, međutim, jasno tko bi se s kime, kad se agresora nazove agresorom, trebao sukobljavati. Zar postoji strah da bi agresor, zato što je nazvan pravim imenom, ponovno mogao postati agresorom? Zar da zbog tog straha prešućujemo ono što se zbivalo ranih devedesetih kad se tako dobro zna tko je bio agresor u Hrvatskoj?

Razlog Pupovčevim krajnje neprimjerenim, nelogičnim i tendencioznim reakcijama novi je prijedlog Zakona o braniteljima koji kroz formulaciju »agresiju na RH izvršile su Srbija, Crna Gora, JNA i paravojne postrojbe iz BiH uz pomoć velikog broja pripadnika srpske nacionalne manjine u RH« konkretno i šire nego u prijašnjem tekstu zakona imenuje sve agresore.

Pupovcu smeta onaj dio koji se odnosi na pripadnike srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj koji su sudjelovali u agresiji na Hrvatsku. Smeta mu što ta formulacija ulazi u novi Zakon o braniteljima.

No, unatoč Pupovcu, pravednosti i realnosti situacije radi, stvari treba nazvati pravim imenom. Dio pripadnika srpske nacionalne manjine nažalost jest sudjelovao u agresiji na Hrvatsku. To je nepobitna činjenica. Srećom, puno je pripadnika srpske nacionalne manjine koji su sudjelovali na našoj i njihovoj, zajedničkoj, pobjedničkoj strani. Pupovcu to očito nije važno, ili mu možda i smeta, pa ide, u svojoj interpretaciji novog zakonskog prijedloga i u negiranju onoga što se događalo početkom devedesetih, još korak dalje.

Kaže, dakle, da je ta formulacija, koja u suštini samo odražava ono što je stvarno bilo, »nastala na temelju nedovoljnih činjenica, na temelju predrasuda i ona stvara novi prostor za sukobljavanje o karakteru rata otvarajući prostor novim političkim sukobljavanjima«.

Nevjerojatna je lakoća kojom Pupovac, iznoseći ovakve nebuloze, ponovno vrijeđa dignitet Domovinskog rata, njegov smisao, karakter i žrtve. On očito želi relativizirati pravu istinu o ratu, svodeći taj sukob na razinu podijeljene i po mogućosti iste odgovornosti obiju strana, žrtve i agresora. I zato ga treba u konačnici pitati da jednom zauvijek kaže je li rat u Hrvatskoj bio agresorski, je li dio pripadnika srpske nacionalne manjine u tome sudjelovao, jesu li se ti ljudi iskreno, ali iskreno, a ne s figom u džepu, pokajali i ispričali.

Ako Pupovac misli da ovakvim stavovima brani prava i položaj srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, pogotovo onih koji su sudjelovali u agresiji na Hrvatsku, grdno se vara jer im samo radi štetu, onemogućava njihovu punu integraciju i izbjegava njihovo konačno suočavanje s prošlošću. A upravo je rješavanje sukoba iz povijesti i nazivanje agresora pravim imenom najveći zalog zajedničkoj i mirnijoj budućnosti Hrvata i Srba u Hrvatskoj.

No možda je Pupovac toga i svjestan, a sve ovo radi jer pojavom novih srpskih lidera u Hrvatskoj polako gubi status prvog i nedodirljivog hrvatskog Srbina. Možda, kako kažu njegovi oponenti, izmišlja problem da bi ga onda riješio.

Teško je reći što je sramotnije – da stvarno to radi ili da stvarno misli da u Hrvatskoj agresore na Hrvatsku ne smijemo nazivati agresorima.

Nego kako, možda Pupovčevom djecom cvijeća! 

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka