Balkanske igre

Može li biti išta gore za sport od toga da se poslije bilo kakve utakmice ili trke, a pogotovo kada se sastanu »stari rivali«, Hrvatska i Srbija, više priča o politici, »navijačima« i policijskom »(ne)uredovanju«, takoreći o izvanrednom stanju kojem je sportski dvoboj poslužio samo kao kulisa? Može! Još je naime gore što se to sve češće prihvaća kao »normalno« stanje, nešto očekivano, takoreći dio ritualnog obreda posvećenog kultu igre. Sport je odavno postao, da parafraziramo von Clausewitza, produžetak politike drugim sredstvima. Pogotovo kada su Hrvatska i Srbija u pitanju. Uz to, naravno, ide i licemjerno malograđansko snebivanje da je takvo nešto, eto, u civiliziranom društvu moguće. 

    Može li pak biti išta gore za hrvatsku i srpsku politiku od spoznaje da su prošle godine, gotovo dva desetljeća od rata dviju zemalja, a da uza sve napore na »normalizaciji odnosa«, čim »okolnosti« dopuste na površinu isplivaju nakupine prošlosti? Može. To što je gro izvršitelja napada na hrvatske navijače rođen za vrijeme i poslije rata, kao što se sada s hrvatske strane kao potencijalni osvetnici javljaju njihovi vršnjaci. Odrastali su u doba kada je ratne rane već trebalo vidati, što znači da ni politika ne može pobjeći od odgovornosti za njihov odgoj i političku kontaminaciju. Tako to biva kada se, prije i poslije izbora, za šaku glasova uz populističku političku retoriku, svako malo truje društvo i politički okoliš, instrumentalizira one koji upijaju kao spužva, virtualno perpetuirajući rat da gotovo poništava svaki stupanj u poboljšanju i normalizaciji političkih i svakih drugih odnosa dviju država. Račun kada–tad dođe na naplatu. 

    Zgražanje nad onim što se događalo u Novom Sadu i Beogradu, »znali smo i sada vidimo kakvi su«, također je licemjerno. Bilo je u Zagrebu okršaja s košarkaškim navijačima iz Srbije, još ima napada na srpske građane koji posjećuju Hrvatsku, a prije nekoliko godina, kada je u Hrvatskoj održano Svjetsko prvenstvo u rukometu incidenti su izbjegnuti preventivnim djelovanjem policije, dok se srpska policija probudila kada je nasilje već počelo, te odustajanjem srpskih navijača da u većem broju dođu u Hrvatsku. 

    Kada svu tu atmosferu hrvatsko-srpskog rivaliteta još dodatno užare mediji, proizvodeći događaje i plasirajući o njima vijesti uz podilaženje najnižim strastima puka, dobije se savršena scena za politički spektakl, s neizostavnim nasiljem i policijskim »paradama«, gdje je sport doista bačen na rub interesa. Nije da nije važno hoće li pobijediti »naši« ili »njihovi«, jer u slučaju Hrvatske i Srbije i sportske se pobjede još uvijek računaju kao »politički poeni«, ali dok traje »opsadno stanje« koga briga za samu igru i uživanju u dosezima sportskih čarobnjaka. 

    Ipak je ovo Balkan, uz dužnu ispriku ovom pojmu koji je stjecajem okolnosti postao sinonim za primitivizam i nasilno »rješavanje« problema. Koliko god se stotine tisuća građana Hrvatske i Srbije trudilo dokazati da pripadamo uljuđenoj Europi, svako malo nas stvarnost uvjeri da to ne ide tako lako. Mnogi su pozvani da nešto učine, malo ih se istinski trudi.

• ČITAJ PO TEMAMA
• EP u rukometu u Srbiji

• 
  NedjeljniKomentarBlog   Objavljeno: 29. siječnja 2012. u 12:56

  Kultura nerada i nepoštivanja koncepta vlasništva koja je naučena u socijalizmu.
  Nebitno je to što su moderni divljaci na svim stranama rođeni poslije raspada SFRJ, jer su o socijalizmu (ili korporativnom kapitalizmu) imali prilike naučiti od socijalne države, sindikata, roditelja i političara u post-SFRj periodu. Evo pogledajte kako g. Milanović traži "povećanu osjetljivost" ($$$) od velikih firmi, bez obzira što one već plaćaju zakonom određene poreze. A niti HDZ nije poštivao privatno vlasništvo. Da li je čudo što i mladi misle da mogu imati isti siledžijski odnos prema privatnom vlasništvu (što je zapravo sušina navijačkih nereda)?
  Na sličnu temu:
  http://nedjeljnikomentar.wordpress.com/2011/11/11/srednjoskolci-kockari-socijalni-strucnjaci-i-pravo-vlasnistva/

  • Odgovori
  • Preporuči  
  • Prijavi
• 
  Andromeda   Objavljeno: 28. siječnja 2012. u 23:17

  Ma pametniji su Andrić i Krleža nego svi šovinisti i neofašisti zajedno.
  Već je za povraćati bolesna sportska "logika" nekih Hrvata i Srba - "Bolje da smo mi deveti, a oni deseti, nego da smo mi drugi, a oni prvi".

  • Odgovori 2
  • Preporuči 1
  • Prijavi

  • 
    Blues   Objavljeno: 29. siječnja 2012. u 8:28

    Jednom mu je Tin Ujević išao u posjetu, pozvoni, otvori Krležin batler i pita ga: "Tko ste vi ?" Tin reče. "Mislio sam da ovdje stanuje Krleža, sad vidim da su tu Glembajevi."

    • Preporuči  
    • Prijavi
  • 
    Legolas iz Gospodara prstenova   Objavljeno: 29. siječnja 2012. u 0:01

    Ne treba o Krleži. O njemu je kao književniku puno rečeno, ali jako malo kao o režimskom dodvorici i nekarakteru koji bi i mamu prodao za partiju šaha i čašicu francuskog konjaka s crvenofašističkim vladarom koji je ovdje stolovao od 1945. do 1980.

    • Preporuči  
    • Prijavi
• 
  baka   Objavljeno: 28. siječnja 2012. u 17:44

  Ivo Andrić:
  ...Svakih pedeset godina na ovim prostorima pametan ušuti, budala progovori a fukara se obogati...
  Ovaj će se citat izlizati, ali je aktualan stalno...
  Mladi zatrovani a narod u cjelini pogotovo. Nažalost s velikom negativnom ulogom medija.

  • Odgovori 1
  • Preporuči 3
  • Prijavi

  • 
    Legolas iz Gospodara prstenova   Objavljeno: 28. siječnja 2012. u 22:28

    Ne bih rekao da su pametni govorili u Hrvatskoj od 1945. do 1990., a budale šutjele. Bit će da je bilo obrnuto. Puno je budala u tom periodu bilo na vlasti, a pametnih u zatvoru.

    Ovo što se dogodilo u Beogradu, mislim na nedopustivo divljanje srpskih navijača - neće se pretvoriti u strašan rat. Jer imamo svoju državu i svoju vojsku kao garanciju mira.
    Ali, se nažalost `bratstvo i jedinstvo`, koje se ovdje 45 godina promicalo da bi političke elite mogle lakše vladati golemim prostorom, pretvorilo upravo u to - u strašan i krvav rat. Pametnome dosta.

    • Preporuči  
    • Prijavi