Komentar Nevena Šantića

Sretna Nova, premijeru!

Neven Šantić

Foto Sergej DRECHSLER

Foto Sergej DRECHSLER

Kajinovo iskakanje trebalo bi poslužiti kao ponovna legitimacija IDS-a u istarskom biračkom tijelu pred sljedeće lokalne izbore. I to u trenutku kada mu tamo mogu zaprijetiti ne samo Ladonja nego i SDP

placeholder


    Zoran Milanović hladi »usijane glave«. Zadovoljan je što Kajin kritizira otvoreno, a ne kuje zavjeru iza leđa. No, kako god se ovaj prvi, naoko sitni, incident unutar nove vlasti tumačio, postaje jasno da Kukuriku koaliciji Nova 2012. godina neće niti jednog dana biti »relaksirajuća«, te da stresne situacije neće nametati samo nepovoljan gospodarsko-financijski okoliš nego i unutarnje koalicijske dvojbe i suprostavljanja. Naravno, i da je puno pitanja koja ostaju otvorena dok građani čekaju da ih se, jedno po jedno, počne zatvarati i rješavati. 


    Prvo pitanje glasi nije li godinu i pol dana funkcioniranja kastavske skupine bilo dovoljno vremena da se bar načelno dogovore glavni potezi, primjerice razriješe dileme oko porezne politike. S velikom vjerojatnošću se naime moglo pretpostaviti u kakvom će stanju biti državna blagajna i da će nešto radikalno trebati poduzeti. Čak i da se pomislilo na čudo, neki mirakulozni niz poteza Vlade Jadranke Kosor koji bi financijske trendove obrnuo na bolje i pojednostavio posao nove vlasti, moglo se simulirati svaku od mogućih opcija da bi se nakon izbora promptno djelovalo. U Planu 21 su takvi »detalji«, da se kampanja ne komplicira, a birači ne preplaše, zapostavljeni. To međutim ne znači da o tome nije trebalo voditi računa iza scene. 


    Drugo je pitanje kako se uopće moglo dogoditi da se sklapa predizborna koalicija u kojoj pred birače izlazi »jedno tijelo«, što nas je trebalo poštedjeti mučnih postizbornih pregovora i političke trgovine s njenim ekstremnim pravilima zadovoljavanja međustranačkih apetita, a da se poslije izbora uopće čuje raštimanost vladajućeg orkestra u bilo kojem dijelu programske ili kadrovske partiture. Je li dakle čekanje da im vlast praktički sama padne u ruke, odnosno zadovoljavanje samo s temeljima zajedništva i volje za promjenom, uspavalo čelnike Kukuriku koalicije? 




    Treće je pak pitanje nije li opet, kao i 2000. godine, riječ o igri IDS-a. Pa Jakovčić ima funkciju lojalnog lidera jedne od članica koalicije, a Kajin kao »pučki tribun« od starta pritišće »vlastitu koaliciju« kako bi, prije svega SDP, podsjetio da su za godinu i pol lokalni izbori te da ozbiljno shvati najavljenu decentralizaciju i regionalizaciju kao IDS-ovu ključnu predizbornu temu. Ukoliko je riječ i o takvom scenariju recentnog iskrenja u Kukuriku koaliciji, Kajinovo iskakanje trebalo bi poslužiti kao ponovna legitimacija IDS-a u istarskom biračkom tijelu pred sljedeće lokalne izbore. I to u trenutku kada mu tamo mogu zaprijetiti ne samo Ladonja nego i SDP, čiji se vrh potrudio da u svoju istarsku kvotu kandidata u 8. izbornoj jedinici uvrsti upravo one svoje članove koji nisu »pritajeni« ideesovci. 


    Pa sretna Nova i Zoranu Milanoviću i svim građanima koji su imali iluziju da će im samo tako u 2012. godini biti drukčije i bolje.