Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 8° 3n
Sutra: 8° 8° 3n
17. studenoga 2018.
Komentar Dražena Ciglenečkog

kolumna Župani počinju priznavati da dobro žive, a ništa ne rade

Župani počinju priznavati da dobro žive,  a ništa ne rade
Župani počinju priznavati da dobro žive, a ništa ne rade
Autor:
Objavljeno: 22. listopad 2017. u 15:33 2017-10-22T15:33:58+02:00

Naravno da mi znamo da su županije neuspjeli HDZ-ov projekt iz prve polovice devedesetih godina. Naravno da znamo da županije ničemu ne služe, osim da župani i ostali tamo zaposleni imaju gdje primati plaću. No, sasvim je drukčije kad to kaže jedan župan. I to ne bilo koji nego predsjednik Hrvatske zajednice županija. Stoga je u tjednu privođenja agrokorovaca i potpunog posrnuća HDZ-a u vezi s istražnim povjerenstvom, glavni događaj ipak intervju šibenskog župana Gorana Pauka u Slobodnoj Dalmaciji. Nejasno je zašto je Pauk odlučio javno priznati da kao župan dobro živi, premda ništa ne radi. Ali, njegovo je svjedočanstvo, što god da ga je potaknulo, uistinu dragocjeno. Objašnjavajući zbog čega nema ambicija biti saborski zastupnik, Pauk je istaknuo da mu je plaća gotovo ista, a da mu je komotnije biti župan jer je doma s obitelji i ne mora stalno putovati u Zagreb. Osim toga, iako nema ovlasti ljudi ga, veli, doživljavaju kao važnog, što njemu godi. »Formalno si na vrhu regionalne administracije, ali s bezbroj limita«, razotkrio je Pauk svu besmislenost postojanja županija.

Budući da lagodno žive, vrlo je malo župana poželjelo graditi nacionalnu političku karijeru. Oni koji su, pak, to pokušali pokazali su da su župani trećerazredni političari neupotrebljivi za neki ozbiljniji posao. Zlatko Komadina pobjegao je glavom bez obzira nakon svega nekoliko mjeseci obnašanja ministarske dužnosti. Nije to bilo za njega, naviknutog na komotnu poziciju župana Primorsko-goranske županije. Sada je u Vladi Predrag Štromar, bivši varaždinski župan, koji ostavlja dojam apsolutno izgubljenog čovjeka. Slušati Štromarove izjave zbilja je bolno iskustvo.

Pauk nikad sebe neće dovesti u takvu neugodnu situaciju, on s obje noge čvrsto stoji na zemlji. Pametniji je nego Komadina i Štromar. Shvatio je koja je njegova razina, da za nešto više od toga nije kapacitet i drži se položaja župana. Da može, Pauk bi sigurno potpisao da doživotno ostane šibenski župan. Plaća je odlična i redovito stiže, nikom nije na putu i malo tko pita za njega, a građani Šibenika, Knina, Drniša, Vodica i drugih mjesta u Šibensko-kninskoj županiji vjeruju da je Pauk bitan čimbenik. Gdje god se pojavi, gospodina župana primaju s uvažavanjem, možda i s dozom strahopoštovanja. Ma, jednostavno milina. Nitko normalan ne bi to mijenjao za Zagreb.
Svjestan je Pauk da saborski zastupnici uopće nisu omiljeni. Štoviše, javnost ih prezire. Prosječan hrvatski građanin misli da se u Saboru nalazi gomila glupana, koja na njegov račun jeftino ždere i loče, a između toga se, kako bi rekli u televizijskim dnevnicima, prepucavaju. I s tom se groznom reputacijom zastupnici moraju nositi na plaći koja, kako je primijetio mudri Pauk, nije viša nego županima. A, objektivno, ima u Saboru i nekih obaveza. Biti župan definitivno je bolji odabir. Ali, čemu zapravo županije? E, to je pitanje za milijun dolara.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka