Grad: Rijeka
Danas: 24° moguća kiša
Sutra: 14° 27° oblačno
21. studenoga 2017.
Komentar Dražena Ciglenečkog

kolumna Zastupnicima manjina i dijaspore nije mjesto u Saboru

U saboru je 11 zastupnika koji tu ne spadaju / Foto Darko JELINEK
U saboru je 11 zastupnika koji tu ne spadaju / Foto Darko JELINEK
Autor:
Objavljeno: 30. svibanj 2017. u 15:46 2017-05-30T15:46:27+02:00

Nije Hrvatska slučajna država, ali će biti nedovršena sve dok, između ostalog, u Saboru bude 11 zastupnika koji tu ne spadaju

Vlado Gotovac znao je govoriti da se ljudi ponekad moraju prihvatiti i poslova koji su unaprijed osuđeni na neuspjeh. Nekim se je stvarima, zato što su važne, naprosto nužno baviti, premda je u startu jasno da će konačan efekt izostati. Tako se, primjerice, s vremena na vrijeme mora konstatirati da izravno biranje predsjednika Republike, naročito s iskustvom otužnog mandata sirote Kolinde Grabar-Kitarović, nema smisla, makar su šanse da se hrvatska politička elita dogovori o promjeni Ustava, kako bi se izbore prebacilo u parlament, ravne nuli. Ovih je, pak, dana, iako od toga neće biti koristi, iznova potrebno naglasiti da u Saboru postoji 11 zastupnika koji tu nikako ne bi smjeli biti, a da svejedno o njima ovisi opstanak vlade Andreja Plenkovića. Bez osam predstavnika nacionalnih manjina i trojice iz takozvane dijaspore, u Saboru bi danas bilo 140 zastupnika i podrška premijeru Plenkoviću u tom bi slučaju bila debelo ispod natpolovične. Nikakvi manevri s Tomislavom Sauchom i Marinom Škibolom ne bi mu bilo pomogli da izbjegne prijevremene izbore, ne bi mu za to dovoljna bilo čak niti koalicija s pet HSS-ovaca. Vlada bi, dakle, da je Hrvatska konzekventno građanska država u kojoj glasovi svih državljana jednako vrijede, već faktično pala. Spasiti bi je jedino mogao HNS.

No, zahvaljujući činjenici da Plenkovića podržavaju zastupnici koji su u Sabor ušli ni s tisuću i pol glasova ili su tu kako bio predstavljali one koji uopće ne žive u Hrvatskoj, premijer i dalje imao razloga nadati se da će njegova Vlada preživjeti aktualnu krizu. To ne da je samo politički apsolutno neprihvatljivo, nego je i frustrirajuće. Posebno zato što se Ustav i Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, za što bi trebala dvotrećinska većina, sigurno neće izmijeniti kako bi se ukinulo 11 zastupnika kojima nije mjesto u Saboru. Ali, kako je Gotovac bio u pravu, valja ipak ponoviti argumentaciju prema kojoj Željko Glasnović, Božo Ljubić, Milorad Pupovac, Veljko Kajtazi i ostali iz tog famoznog kluba jedanaestorice nemaju što tražiti u Saboru. Hrvatska je etnički izrazito homogena država, preko 90 posto stanovništva čine Hrvati. Nije ovaj podatak sam po sebi za pohvalu, u povijesti su brojke bile i drukčije, ali danas je tako. U tim okolnostima osam zastupnika nacionalnih manjina jednostavno nemaju uporište. A posljedice tog pravnog inženjeringa upravo su groteskne. Jedan Vladimir Bilek, za kojeg su glasovala 1.354 birača, suvereno odlučuje o Vladi?! U izborima za trojicu srpskih zastupnika ukupno je sudjelovalo 19.120 birača, a listama koje se natječu u deset regularnih jedinica toliko glasova nije dosta niti za dva mandata.

To ne može biti normalno. I nije. Zastupnici nacionalnih manjina negacija su osnovnih postulata liberalne demokracije. Nakon parlamentarnih izbora 2015. HDZ-ov saveznik Darinko Kosor upozorio je te zastupnike da se ne miješaju u proces sastavljanja Vlade i da se post festum pridruže većini. Sada se predsjednik HSLS-a ne oglašava, premda je situacija na dlaku ista. Rješenje, međutim, nije Kosorova ideja da manjinski zastupnici čekaju rasplet. Kad uđu u Sabor njihova prava i obveze ne mogu biti manje nego drugih zastupnika. Jedino je stoga logično da se ukine zastupnike nacionalnih manjina, što se, naravno, neće dogoditi. Zato će, s obzirom na sve tješnje izborne rezultate, Pupovac i kolege ubuduće biti iznimno važni, često i presudni. Koliko god to bilo apsurdno.

Gotovo sve navedeno vrijedi i za zastupnike iz 11. jedinice. Nije problem u glasovanju hrvatskih državljana koji žive izvan Hrvatske. Uz državljanstvo ide i biračko pravo. Ali, ovdje je riječ o tome da ljudi od kojih neki možda nikad nisu ni posjetili Hrvatsku imaju svoje zastupnike u Saboru.

U rujnu prošle godine na izbore su u 11. jedinici izašla samo 20.913 birača, ali da ih je bilo i pet ili deset puta manje »dijaspora« bi imala tri zastupnika. Ustav je tako odredio. I onda Glasnović, koji živi u Hrvatskoj, uime Hrvata iz BiH diktira Plenkoviću što mora napraviti da bi ga on podržao. Krajem osamdesetih godina jedan drugi pokojnik, Zoran Đinđić, pisao je da je Jugoslavija nedovršena država. Na taj se način može opisati i Hrvatsku. Nije Hrvatska slučajna država, ali će biti nedovršena sve dok, između ostalog, u Saboru bude 11 zastupnika koji tu ne spadaju.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka