Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 11° 1
Sutra: 11° 11° 1
17. studenoga 2018.
Komentar Dražena Ciglenečkog

Komentar Više nije dovoljna Plenkovićeva zapovijed

Foto Vjeran Zgranec Rogulja / PIXSELL
Foto Vjeran Zgranec Rogulja / PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 18. ožujak 2018. u 16:45 2018-03-18T16:45:47+01:00

Ne pamtimo u HDZ-u razmjere ovakvog neposluha još od razdoblja između 2000. i 2002., kad se Sanader borio kako bi eliminirao sve protivnike i u potpunosti ovladao strankom

Kad je premijer Andrej Plenković krajem 2016. najavio ratifikaciju Istanbulske konvencije, vjerojatno je mislio da će to biti rutinski obavljeno. Do tada se, naime, u prilog njoj izjasnio HDZ koji je vodio Tomislav Karamarko, a podržala ju je i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.

Na temelju toga je Plenković mogao zaključiti da Istanbulska konvencija nije tema koja će izazvati neke velike rasprave unutar HDZ-a. Međutim, prevario se. Shvatio je naknadno i sam da u stranci, kao i u dijelu hrvatskog društva, postoji značajno protivljenje međunarodnom ugovoru koji navodno promovira rodnu ideologiju, pa je mjesecima odgađao potvrdu u Saboru.

Onda je, pak, iznenadno, bez prethodnih ozbiljnijih konzultacija u HDZ-u, objavio odluku o skorašnjoj ratifikaciji. Možemo pretpostaviti da je to napravio kako bi svoju stranku doveo pred gotov čin, očekujući da će dužnosnici i članstvo, kao što su to uvijek činili, bez puno razmišljanja provesti što je predsjednik HDZ-a naložio.

Iz perspektive pobornika Istanbulske konvencije, Plenković je sigurno ispravno postupio, iako je njegova odluka autokratske prirode. Baš jednu Sanju Sarnavku briga za stanje unutarstranačke demokracije u HDZ-u. Štoviše, hrvatski liberali i naprednjaci smatraju da HDZ-ovci upravo i moraju biti poslušni i bespogovorno izvršavati što od njih zahtijeva predsjednik. Uz, naravno, uvjet da je taj predsjednik prosvijećeni apsolutist, kakav je bio Ivo Sanader. Teza da nazadne divljake iz HDZ-a, iznimno štetne za državu, može ukrotiti isključivo okrutni predsjednik proeuropske orijentacije dugo je prisutna u hrvatskoj javnosti. I o njoj bi se doista moglo razgovarati.

No, ovaj se put HDZ nije postrojio na Plenkovićevu zapovijed. Ne pamtimo u HDZ-u razmjere ovakvog neposluha još od razdoblja između 2000. i 2002., kad se Sanader borio kako bi eliminirao sve protivnike i u potpunosti ovladao strankom. Razlika je u tome što Sanader to radio dok je bio u oporbi, Plenković kao premijer ima problema s nametanjem autoriteta u HDZ-u. Ova situacija predstavlja presedan. Jasno je zato da je Istanbulska konvencija samo povod.

Ne bi se sada ovo događalo da u HDZ-u nema nezadovoljstva Plenkovićem zbog niz drugih stvari. Sanader je bio slavljen u HDZ-u i mogao je Antu Gotovinu isporučiti Haagu i donijeti Zakon o suzbijanju diskriminacije, protiv kojeg je Crkva također ustala, a da u stranci nitko niti ne pisne. Plenković nije te sreće. Njega, člana stranke tek od 2011., u HDZ-u se ipak niti približno ne doživljava kao Sanadera. Više nije dovoljan Plenkovićev nalog, on mora sići u politički rov i uvjeravati Matu, Jozu i Peru da Istanbulska konvencija neće ugroziti hrvatski katolički puk.

Osobno mora u HDZ-u slamati otpor prema dokumentu za koji su ruke digli i njemački demokršćani. Na taj će način Plenković zapravo lomiti otpor prema sebi.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka