Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 9° 1
Sutra: 9° 9° 1
10. prosinca 2018.
Komentar Dražena Ciglenečkog

kolumna U Saboru nema govora mržnje

Snimio Darko JELINEK
Snimio Darko JELINEK
Autor:
Objavljeno: 13. veljača 2011. u 12:06 2011-02-13T12:06:00+01:00

U Saboru treba oduzimati riječ samo zastupnicima koji bi pozivali na nasilje ili raspaljivali mržnju prema pripadnicima drugih nacija. Toga u Saboru skoro da i nema. Sve ostalo može se smatrati standardnim repertoarom političke borbe

Na govor mržnje mora se reagirati odlučno i odmah«. Ne, nije to predsjednica HDZ-a Jadranka Kosor izjavila nakon neosporno šovinističkog istupa šefa njezine stranke u Splitu Dujomira Marasovića koji je rekao da je SDP-ovac Željko Jovanović loša kopija Jovana Raškovića i da stoga očekuje da počne postavljati balvane. Ne da Jadranka Kosor nije izdala nalog da se makne Marasovića, nego se uopće nije oglasila u vezi s govorom mržnje što ga širi čovjek koji vodi HDZ u drugom najvećem hrvatskom gradu. Nimalo se je nije dojmila Marasovićeva zloćudna press konferencija. Ali, premijerku je užasno uzrujalo kad ju je HDSSB-ovac Dinko Burić u Saboru (ne)duhovito nazvao – vojvotkinja od Remetinca.

Povrijeđene taštine, proglasila je to govorom mržnje na koji je predsjednik Sabora Luka Bebić morao reagirati »odlučno i odmah«, a nije. Bebić nije Buriću oduzeo riječ već ga je pustio da govori, pa je on okrznuo još neke visoke dužnosnike HDZ-a, Vladimira Šeksa, Ivana Jarnjaka i Andriju Hebranga. I zato se sada u HDZ-u spominje čak i mogućnost Bebićeve smjene.

  Da, Burić nastupa u parlamentu vrlo izravno, insinuira i ismijava političke protivnike. HDZ-ovcima sigurno nije ugodno to slušati. Međutim, ne radi su tu ni o kakvom govoru mržnje, premda ne treba sumnjati da Burić mrzi Jadranku Kosor i ostale čelnike HDZ-a. Bebić nije pogriješio puštajući Buriću da do kraja kaže što je naumio. Zastupnike su birači poslali u Sabor da govore i tako artikuliraju različite političke opcije, to im je pravo i Ustavom zajamčeno. Pritom se oni, naravno, međusobno i vrijeđaju, kao što se to čini u parlamentima širom svijeta. Politika je takva, podrazumijeva određenu razinu strasti i jednostavno se ne mogu izbjeći pretjerivanja i uvrede. Baš kao što je to i, primjerice, u polemikama između književnika. Uostalom, jedan Šeks nije nikakav nježni cvijetak kojem treba neka posebna zaštita pred uskiptjelim Burićem. Zna se Šeks i sam braniti na javnoj sceni, što je nedavno pokazao poručujući novinarima da su hijene, kileri, pirane...

Ni Jadranka Kosor nije časna sestra kad je riječ o pokušajima diskreditiranja oponenata. Kako je samo maestralno izmislila da je Zoran Milanović izjavio da ništa ne zna o ekonomiji i da ga ona ne zanima, pa to ponavlja u raznim prigodama.

  U Saboru treba oduzimati riječ samo zastupnicima koji bi pozivali na nasilje ili raspaljivali mržnju prema pripadnicima drugih nacija. Toga u Saboru skoro da i nema. Sve ostalo može se smatrati standardnim repertoarom političke borbe. Nije govor mržnje kad Frano Matušić ili Đurđica Sumrak iz HDZ-a podsjećaju SDP da su njihovi zastupnici izašli iz sabornice kad se glasovalo o hrvatskoj samostalnosti i da im je stranka pravni sljednik Partije koja je uspostavila komunistički, totalitarni režim.

Jednako tako, naglašavanje da Jadranka Kosor pripada stranci čiji su brojni članovi upleteni u pljačku državne imovine ne može se okarakterizirati kao govor mržnje.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka