Grad: Rijeka
Danas: 24° moguća kiša
Sutra: 14° 27° oblačno
22. rujna 2017.
Komentar Dražena Ciglenečkog

kolumna Sanader nije bio detuđmanizator jer tuđmanizam nije ni postojao

Ivo Sanader u četvrtak će promovirati knjigu kojom negira da je kao premijer i predsjednik HDZ-a provodio detuđmanizaciju Hrvatske / Foto Nenad REBERŠAK
Ivo Sanader u četvrtak će promovirati knjigu kojom negira da je kao premijer i predsjednik HDZ-a provodio detuđmanizaciju Hrvatske / Foto Nenad REBERŠAK
Autor:
Objavljeno: 4. srpanj 2017. u 22:52 2017-07-04T22:52:46+02:00

Za dva dana ćemo doznati kako to Sanader pokušava razuvjeriti svoje protivnike da je išao kontra Tuđmana. Ali, jedina je zapravo istina što Sanader, naravno, kao bivši lider HDZ-a ne može napisati da nikakvog tuđmanizma nikad nije ni bilo, pa je stoga i besmisleno nekoga optuživati da je napravio raskid s njim

Ivo Sanader u četvrtak će promovirati knjigu kojom negira da je kao premijer i predsjednik HDZ-a provodio detuđmanizaciju Hrvatske. Još dok je bio u Banskim dvorima, Sanadera se s desnih političkih pozicija napadalo da je zajedno s predsjednikom Stjepanom Mesićem skrenuo Hrvatsku s Tuđmanovog puta. To implicira da postoji nešto što bi se zvalo Tuđmanova politička doktrina, a da su Sanader i Mesić od nje odstupili. Za dva dana ćemo doznati kako to Sanader pokušava razuvjeriti svoje protivnike da je išao kontra Tuđmana. Ali, jedina je zapravo istina što Sanader, naravno kao bivši lider HDZ-a, ne može napisati da nikakvog tuđmanizma nikad nije ni bilo, pa je stoga i besmisleno nekoga optuživati da je napravio raskid s njim.

Shvaća to, čini se, danas djelomično i Vladimir Šeks i zato Tuđmanovu političku doktrinu ograničava na vrlo uski segment stvaranja hrvatske države. Prije dva tjedna na Jarunu je govorio da su njezine odrednice – svehrvatska pomirba ne ideologija nego ljudi, jedinstvo domovinske i iseljene Hrvatske i zajedništvo Hrvata kao političkog naroda u BiH. I na osnovi tako postavljenih stvari jasno je da Sanader nije bio detuđmanizator. Ne može mu se pripisati niti jedan potez koji bi bio u opreci s ovakvom Šeksovom definicijom tuđmanizma. Doduše, u Sanaderovom se mandatu HDZ BiH raskolio na dvije stranke, ali Hrvati u susjednoj državi nisu zbog toga izgubili zajedništvo.

Međutim, Šeks je u krivu kad misli da ničeg od toga što je naveo nije bilo prije Tuđmana i da je on, u skladu s nekakvim svojim naukom, započeo od nule. Nije među Hrvatima u Hrvatskoj krajem osamdesetih bilo sukoba da bi ih se trebalo miriti. U Beogradu je tada bio Slobodan Milošević, srpski nacionalizam bio je u punoj snazi i to je kod Hrvata izazvalo jačanje kolektivnog osjećaja. Obične su floskule da je tek Tuđman uspio pomiriti djecu ustaša i partizana. Oni uopće nisu bili u zavadi na način da bi ih međusobne razlike priječile da zaključe da je zajednički neprijatelj u Srbiji.

Najveća podjela u hrvatskom narodu do pojave Miloševića bila je između navijača Dinama i Hajduka, a već prije Tuđmanovog izlaska na javnu scenu na stadionima se pjevalo »Hajduk i Dinamo dva su kluba bratska«. Što se iseljeništva tiče, mnogi su Hrvati imali u inozemstvu rodbinu i s njom su bili u stalnom kontaktu, nije Tuđman povezao Matu s njegovim ujakom u Australiji. Tuđman je došao na vlast kad su se raspadale europske socijalističke multietničke države i u tom je razdoblju stvorena i samostalna Hrvatska. Nije za to potrebna bila nikakva posebna politička doktrina, niti ju je Tuđman imao. Šeks ili to ne razumije, ili mu je naprosto cilj održavanje stranačke dogme.

A što je s vremenom nakon što je Hrvatska oživotvorena, u kojem više ni Šeks ne pronalazi tuđmanizam? Što je to Tuđman radio, a da je Sanader od 2004. činio suprotno? Sanaderova vlast, koje je dio bio i Šeks, fokusirana je bila na pristupanje NATO-u i Europskoj uniji. Tuđman nije pokazivao da mu je do toga stalo, međutim, HDZ-ovi veterani tvrde da je to bilo zamišljeno u originalnom stranačkom programu. Dakle, tu su se Tuđman i Sanader podudarali. Jedan od uvjeta za napredovanje Hrvatske prema NATO-u i EU-u bilo je hvatanje haškog optuženika Ante Gotovine i Sanader je u tome, poslije puno muka, 2005. uspio. Tuđman je skupinu Hrvata poslao u Haag već 1996., znači ni Gotovinino uhićenje ne predstavlja detuđmanizaciju. Tuđman je zaustavljao sve inicijative za preimenovanje zagrebačkog Trga maršala Tita, a ni Sanader nije drukčije postupao.

Tuđman kao predsjednik Republike nikad nije bio na komemoraciji na Bleiburgu, a nije ni Sanader dok je bio premijer. Tuđman je Josipu Perkoviću, Zdravku Mustaču i brojnim drugim bivšim udbašima dao važna mjesta u državnom aparatu, a kasnije kad su umirovljeni nije ih zatvorio, makar se neke od njih teretilo za likvidacije hrvatskih emigranata. Sanader je i tu preuzeo Tuđmanovu politiku i Perković i Mustač nesmetano su uživali u slobodi i od 2004. do 2009. Nedavno je Andrej Plenković ocijenio da je sudbina hrvatskog gospodarskog pojasa na Jadranu zapečaćena kad je 17. siječnja 1992. talijanski predsjednik Francesco Cossiga doputovao u Zagreb. Tuđman nije proglasio gospodarski pojas, nije ni Sanader.

Moglo bi se, znači, reći da je Sanader bio čisti nastavljač tuđmanizma. Kad bi takvo što postojalo.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka