Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
13. studenoga 2019.
Komentar Dražena Ciglenečki

Premijer mora ovladati vladom

Foto Darko JELINEK
Foto Darko JELINEK
Autor:
Objavljeno: 2. veljača 2014. u 13:19 2014-02-02T13:19:25+01:00

Razina odgovornosti predsjednika Vlade i stranke Milanovića neusporediva je u odnosu na Linića, Grčića, Jovanovića ili Bauka. Sve što se loše događa u vezi s Vladom, pripisuje se Milanoviću, neovisno o tome koliko je on osobno u to uključen

Premijer Zoran Milanović u javnom je nastupu praktično smijenio Branka Šegona. Može se pretpostaviti da se za takav potez ne bi odlučio da je njegovo micanje s mjesta pomoćnika ministra financija mogao osigurati uobičajenim putem, iza zatvorenih vrata. To, dakle, upućuje da Slavko Linić nije htio ili nije mogao razriješiti Šegona, barem ne prije očitovanja Povjerenstva za sukob interesa. Doduše, premijer je već jednom ranije posegnuo za sličnom metodom. Naprosto je objavio da Vladimir Ferdelji više nije pomoćnik ministra Zlatka Komadine. Ali, bilo je to na početku mandata i sigurno se nije radilo o posljedici otpora kojeg bi ta dvojica pružala. Ovo sada je drukčije. No, razloge za Milanovićevo javno bajpasiranje Linića u Šegonovom slučaju, također treba tražiti u danima kad je predsjednik Vlade tek preuzimao dužnost.

   Milanović je, naime, sebi namijenio ulogu moderatora u Vladi, u kojoj će ministri imati veliku autonomiju. Potpuno je to odudaralo od reputacije kakva ga prati, da je riječ o autokratskom političaru. I ministri su, naravno, prihvatili poziciju koju im je premijer omogućio, a s vremenom su i širili granice svoje slobode, neki naročito. Polako je to proizvelo situaciju u kojoj se Milanović našao proteklih dana. Nije bio u stanju bez buke, običnim telefonskim pozivom, smijeniti pomoćnika ministra, za kojeg prije parlamentarnih izbora možda nije ni čuo.

  Sasvim je moguće da je Šegon imao sve argumente na svojoj strani, da nije učinio ništa protuzakonito i da nije bio u ozbiljnom sukobu interesa. Ali, mediji i opozicija vodili su žustru, čak histeričnu kampanju protiv Šegona i to je posve sigurno nanosilo političku štetu premijeru i Vladi. Stoga je Milanović u jednom trenutku procjenio da taj slučaj treba završiti.

   U svakoj vladi na svijetu, pomoćnici ministara su potrošna roba. Dolaze i odlaze, a da ih većinu javnost niti ne registrira. Šegon se, međutim, za hrvatskog premijera pokazao kao jako tvrd orah. Dok se Milanovića prozivalo da štiti Šegona i njegove navodne malverzacije, on ga je htio smijeniti, a nije to uspijevao. Čini se da su sve premijerove frustracije zbog toga izašla na površinu u televizijskom intervjuu. 

  I sada se kao ključno otvara pitanje što će biti s Linićem, a važnije je kad će Milanović u potpunosti ovladati Vladom. Lijepo zvuči da ministri nisu premijerove lutke na koncu, kako ih je, primjerice, tretirao Ivo Sanader. Međutim, razina odgovornosti predsjednika Vlade i stranke Milanovića neusporediva je u odnosu na Linića, Grčića, Jovanovića ili Bauka. Sve što se loše događa u vezi s Vladom, pripisuje se Milanoviću, neovisno o tome koliko je on osobno u to uključen. Stoga je nužno da premijer ima i apsolutno kontrolu nad svim svojim ljudima i njihovim postupcima. Nije da su oni tu samo zbog njega, ali tako stoje stvari u politici.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.