Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 20° 6
Sutra: 20° 20° 6
23. rujna 2018.
Komentar Dražena Ciglenečkog

kolumna Ovaj put Srbija zaista nije kriva

Reuters
Reuters
Autor:
Objavljeno: 29. travanj 2018. u 21:49 2018-04-29T21:49:55+02:00

Da je kakav neobuzdani hrvatski zastupnik, na ulazu u Sabor, nasrnuo na zastavu svečano postavljenu u čast dužnosnika neke strane države, priskočili bi stražari i u tome ga pokušali onemogućiti. Upravo se to dogodilo prije deset dana ispred Narodne skupštine Srbije kad je Vojislav Šešelj, prema tvrdnji, posegnuo za hrvatskom zastavom dok je u zgradi saborsko izaslanstvo vodilo razgovore sa svojim domaćinima. Ljudi iz osiguranja nisu se pridružili Šešelju niti su ga mirno promatrali nego su se, kako je priopćila njegova stranka, hrvali s njim. Pritom je Šešelj, pohvalio se, ipak uspio pogaziti mrsku mu trobojnicu. To je predsjedniku Sabora Gordanu Jandrokoviću bio povod da s kolegama prekine posjet Srbiji i vrati se u Zagreb. U kratkoj izjavi novinarima prije nego što je ušao u automobil, Jandroković se nije žalio na izostanak reakcije osiguranja. Nije ni prigovarao da pripadnici srpskog državnog vrha relativiziraju incident koji je izazvao Šešelj, jer do tada se nitko od njih još nije niti stigao očitovati. Jandroković je kao isključivi razlog naprasnog odlaska iz Srbije naveo Šešeljev »gnjusan i neprihvatljiv« čin.

U trenutku kad se srpsko-hrvatski odnosi rapidno pogoršavaju, kad dvije države jedna protiv druge uvode mjere i kontra mjere, važno je ponoviti kako je to sve započelo. Ništa od toga ne bi bilo da Šešelj nije u prolazu poželio oskvrnuti hrvatski državni simbol. Da je tako nešto na Markovom trgu učinio saborski zastupnik neke manje oporbene stranke, a da su stražari odmah intervenirali, Jandroković bi s pravom mogao izraziti čuđenje ako bi se njegovi gosti iz inozemstva demonstrativno pokupili doma. Zato je Jandrokovićev povratak iz Beograda dan ranije nego što je planirano bio jako loš potez, koji je, ispostavilo se, pokrenuo negativnu lavinu u odnosima Srbije i Hrvatske.

I da se razumijemo, nikakav problem ne bi bio nabrojiti deset valjanih razloga zašto uopće ne bi trebalo imati dobre političke odnose s državom u kojoj glavnu riječ i dalje vode političari poput Aleksandra Vučića i Ivice Dačića, koji su sudjelovali još u vlasti Slobodana Miloševića. Lako je, primjerice, kancelarki Angeli Merkel sastajati se s tim Vučićem. Nije on prijetio da će odcijepiti dio Njemačke. Naši dužnosnici vjerojatno se užasno osjećaju kad moraju imati posla s čovjekom koji je na hrvatskom tlu pričao o Velikoj Srbiji i, zajedno s osuđenim ratnim zločincem Šešeljem, širio stravičnu mržnju prema Hrvatima. Vučić nije Zoran Đinđić ili Boris Tadić. Nije čak ni Vojislav Koštunica. Zoran Milanović se kao premijer s Vučićem sukobljavao ili ga je izbjegavao. Aktualne hrvatske vlasti su si, međutim, zadale cilj poboljšanje odnosa s Vučićevom Srbijom. To je njihov odabir i on ne mora nužno biti pogrešan. Ali, ako je to već tako, onda su na tome trebali ustrajati. Ovaj put Srbija zaista nije kriva zbog narušavanja tih odosa.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Originalni zimski kotači na dar uz kupnju novog automobila
Zima s pet zvjezdica uz BMW i MINI vozila

Originalni zimski kotači na dar uz kupnju novog automobila