Hrvatski mediji još uvijek se muče s činjenicom da opozicija nema većinu u Saboru, a uskoro bi im oporbeni IDS, ako njihovi zastupnici podrže vladin prijedlog državnog proračuna za 2018., mogao servirati novu zagonetku. Opozicija nije većina, oporbena stranka glasuje za proračun, pa tko bi to sve shvatio. Naravno, stvari su banalno jednostavne.

U povijesti hrvatske parlamentarne demokracije nije uspio niti jedan zahtjev opozicije za izglasavanje nepovjerenja Vladi, premijeru ili nekom ministru. Nije to, dok su se nalazili u oporbi, pošlo za rukom ni HDZ-u ni SDP-u, što je potpuno logično. Da bi se opozvalo Vladu ili pojedinog ministra nužno je imati u Saboru natpolovičnu većinu zastupnika, a opozicija to po definiciji nema. Opozicija nije vlast, da jest ne bi bila opozicija. S obzirom na to da je SDP u ovom sazivu Sabora oporba, nisu prije desetak dana mogli srušiti vladu Andreja Plenkovića, za koju se 9. lipnja, kad su potvrđivani novi ministri, izjasnilo 78 od ukupno 151 zastupnika. Nije bilo realno očekivati ponavljanje prošlogodišnje situacije, kad je SDP tražio glasovanje o nepovjerenju potpredsjedniku vlade Tomislavu Karamarku, a HDZ je, nakon što se njihov koalicijski partner Most priklonio toj inicijativi, odgovorio zahtjevom za smjenu premijera Tihomira Oreškovića, što je oporba, dakako, objeručke prihvatila. Nešto tako politički neprirodno vjerojatno se više nikad neće dogoditi. HNS, Milorad Pupovac, Milan Bandić, Tomislav Saucha i ostali su uz premijera Andreja Plenkovića i SDP-ov prijedlog nije ih mogao pokolebati.

Svejedno, socijaldemokrate se proziva po medijima da su doživjeli poraz?! Takav pristup sugerira da dio javnosti smatra da je nepotrebno da oporba išta radi četiri godine, odnosno do sljedećih izbora. Ali, to je posve pogrešan stav, oporba mora pisati zakone i interpelacije i predlagati opoziv Vlade premda ne postoji većina koja bi to izglasala. To je njihova važna zadaća. Stoga ako SDP za dva tjedna zaključi da bi korisna bila još jedna saborska rasprava u Saboru o Agrokoru, tijekom koje bi Plenkovića zasuli pitanjima na koja on nema prave odgovore, ne smiju se ustručavati to pokrenuti. Makar opet bili »poraženi« kao 11. studenoga.

Tog su dana na gubitničkoj strani bila i tri zastupnika IDS-a. Nije to predstavljalo nikakvo iznenađenje, jer IDS je cijeli Plenkovićev mandat bio opozicija, a k tome su još početkom mjeseca optužili Vladu da »normalizira ustaštvo u hrvatskom javnom prostoru što je potez bez presedana u suvremenoj Europi«. Razlog je bio odbijanje IDS-ovog zakonskog prijedloga temeljem kojeg bi se sankcioniralo isticanje fašističkih simbola. Jasno je da nisu mogli podržati Vladu koja, kako procjenjuju, naginje ustaštvu, što za birače u Istri spada među najgore moguće političke grijehe. No, samo tjedan dana kasnije IDS-ovac Tulio Demetlika dao je svoj glas za rebalans državnog proračuna, a najavio je da bi njegova stranka mogla poduprijeti i proračun za iduću godinu. Objasnio je da je Vlada financijski stabilizirala državu i da IDS ne želi biti pod svaku cijenu protiv. Vlada je, dakle, blagonaklona prema manifestiranju ustaštva, ali ministar Zdravko Marić, za čiji je opoziv i IDS glasovao, ima financije u malom prstu i istarski regionalci zato su spremni podebljati parlamentarnu većinu. U slučaju da IDS podrži proračun, u tom će trenutku prestati biti opozicija, što god da oni rekli o tome. Proračun je uvijek razdjelnica između vlasti i oporbe. Ne može se biti za državni proračun, ključan dokument za svaku vladu, a istovremeno opozicija, to naprosto ne ide. IDS je, znači, blizu suradnje s ustašofilskom Vladom, kojoj su nedavno poručili da će sve relevantne europske institucije izvijestiti o strahotama koje se zbivaju u Hrvatskoj i da »mogu očekivati oštru međunarodnu reakciju«.

Ni to nije iznenađenje što se IDS-a tiče. Oni su i u vrijeme premijera Ive Sanadera glumili oporbu. IDS je, poput HNS-a, strogo interesna stranka koja se na određene vrijednosti poziva reda radi i bitni su im samo takozvani projekti. »Podržat ćemo niz vladinih projekata«, objavio je tadašnji predsjednik IDS-a Ivan Jakovčić u siječnju 2008., kad je Sanader formirao svoju drugu Vladu. Tako je i bilo. Zoran Milanović je tolerirao IDS-u poziciju oporbeno vladajuće stranke, Davor Bernardić ovaj put to ne bi smio. Ako IDS podrži proračun, Bernardić mora inzistirati da ih HDZ uzme u svoju kvotu članova parlamentarnih odbora.