Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
23. listopada 2019.
Komentar Dražena Ciglenečkog

kolumna Neobična potraga SDP-ovaca za socijaldemokracijom

foto: arhiva NL
foto: arhiva NL
Autor:
Objavljeno: 13. studeni 2016. u 15:56 2016-11-13T15:56:10+01:00

To implicira da je SDP u prošlosti bio socijaldemokratski, ali nitko od kandidata dosad nije precizirao kad je to bilo. Karolina Leaković tako priča o socijaldemokraciji, a istovremeno hvali jugoslavenski socijalizam i grmi protiv kapitalizma.

Nakon smrti Franje Tuđmana, u HDZ-u su osam puta birali predsjednika stranke. I nikad tome nije prethodila unutarstranačka rasprava o budućem političkom usmjerenju HDZ-a. Nikad se ozbiljno nije postavilo pitanje hoće li HDZ, unutar Europske pučke stranke, biti ideološki bliži njemačkim demokršćanima Angele Merkel ili možda Fideszu Viktora Orbana.

Isključivi je interes članstva bio izabrati predsjednika koji će stranku moći održavati na vlasti ili je, pak, vratiti u Banske dvore. To je presudilo i kod izbora Ive Sanadera i Tomislava Karamarka i nedavno Andreja Plenkovića. HDZ-ovci su jednostavno utilitarno procijenili da će Sanader lakše osvojiti vlast nego Ljerka Mintas Hodak odnosno Ivić Pašalić, da Karamarko ima za to veće šanse nego Milan Kujundžić, a u Plenkovićevom je slučaju postignut takav konsenzus da je on jedini u stranci sposoban pobijediti Zorana Milanovića da i nije imao protukandidata. Ideologija je u HDZ-u, makar se uvijek čini da je suprotno, sasvim sporednog karaktera.

U SDP-u su, međutim, skloni samopreispitivanju, pa se tjedan dana prije izbora za predsjednika bave osmišljavanjem političkog profila stranke za iduće razdoblje. Načelno, to je pozitivan pomak u odnosu na HDZ. Ali, ono što govore kandidati za predsjednika SDP-a sugerira posvemašnju dezorijentiranost. Među njima prevladava stav da SDP treba biti lijeviji, da se, kako je, primjerice, ustvrdio Ranko Ostojić, treba vratiti socijaldemokratskim korijenima.

To implicira da je SDP u prošlosti bio socijaldemokratski, ali nitko od kandidata dosad nije precizirao kad je to bilo. Karolina Leaković tako priča o socijaldemokraciji, a istovremeno hvali jugoslavenski socijalizam i grmi protiv kapitalizma. Da se malo informirala znala bi da su europske socijaldemokratske stranke u vrijeme nastanka odbacile komunističku revoluciju i prihvatile kapitalizam kao sustav u okviru kojeg će se boriti za poboljšanje položaja radnika. Borbena Karolina Leaković u Jugoslaviji bi, da je agitirala za socijaldemokraciju, završila u – zatvoru.

Dakle, socijaldemokratske korijene SDP, naravno, ne može tražiti u Savezu komunista. Nadalje, Ivica Račan svakako ima zasluge za očuvanje SDP-a na političkoj sceni, ali on je dugo bio dio komunističke nomenklature i teško ga je spojiti sa socijaldemokracijom, iako je stranci dao takvo ime. A i taj je Račan sredinom 2006. organizirao konvenciju SDP-a na kojoj je najavio okretanje radnicima. I Račan ih je, znači, prema vlastitom priznanju napustio.

S obzirom na suglasje predsjedničkih kandidata da Milanović navodno nije bio pravi socijaldemokrat, zaista je nejasno kojim se to onda socijaldemokratskim korijenima SDP vraća. Uglavnom, jalova je to, neobična introspekcija SDP-ovaca. U nju se uklapa i njihovo uvjerenje da su radnici po definiciji ljevičari i da svi oni naprosto žude za tim da im se SDP okrene. O tome bi Karolini Leaković i ostalima i Donald Trump mogao štošta reći.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.