Dok je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović boravila u SAD-u, mediji su se koncentrirali na njezino osebujno ponašanje, začudne afektacije i, naravno, pjevanje. Nakon što se vratila u Hrvatsku, ponovo počinje nacionalna zabava, odgonetavanje kad će ona objaviti takozvanu službenu kandidaturu. Ranije se smatralo da je sasvim dovoljno da osoba kaže da će sudjelovati na izborima. Vrijedilo je to za Kolindu Grabar-Kitarović 2014., kao i za, primjerice, Zorana Milanovića i Miroslava Škoru ove godine.

Njih su dvojica u lipnju rekla da će se kandidirati za predsjednika Republike i od tada ih nitko više ne gnjavi s tim. No, u slučaju aktualne predsjednice, koja je već više puta nedvosmisleno potvrdila da će se natjecati za drugi mandat, iz nekog se razloga očekuje još nešto. U barem pet intervjua, a i u usputnoj poruci novinarima na Kninskoj tvrđavi, Kolinda Grabar-Kitarović izvijestila je javnost da ide na izbore, ali to se, pitaj Boga zašto, tretira kao nekakva neslužbena kandidatura. Ako državna poglavarica, pri punoj svijesti, izjavi da će se opet kandidirati za tu dužnost, kako to može biti neslužbeno? Što je to uopće službena kandidatura, ako nije ovo što je predsjednica dosad prezentirala? Kako ćemo znati kad to bude službeno, što će to Kolinda Grabar-Kitarović napraviti da će u tom trenutku biti kristalno jasno da je radoblje njezine neslužbene kandidature završilo? Nitko iz predsjedničinog okruženje nije još ponudio konkretan odgovor.

A najjčešće ove apsurdne stvari u vezi s predsjednicom Republike mora nekako objašnjavati Ivan Anušić. Do prije nekoliko godina on je bio malo poznati načelnik općine Antunovac, a danas je osječko-baranjski župan, član Predsjedništva HDZ-a i čovjek koji bi trebao voditi kampanju Kolinde Grabar-Kitarović. Može se, dakle, zaključiti da je Anušić vješt političar. Ali, ova zbunjujuća situacija nadilazi i njegove kapacitete. Na to s čim se Anušić mora nositi upućuje već njegovo različito tituliranje u medijima. U subotu je u Glasu Slavonije izašao intervju s njim i tamo je predstavljen kao »voditelj zasad još uvijek neslužbenog izbornog stožera predsjednice Republike«.

U nedjelju je, pak, Anušić gostovao na HTV-u, a Hina ga je, prenoseći dijelove tog razgovora, nazvala »voditelj izbornog stožera predsjednice Republike«. Isto je to kao s kandidaturom Kolinde Grabar-Kitarović, malo je Anušić neslužbeni šef neslužbenog predsjedničinog stožera, a malo službeni šef službenog stožera. Nemoguće je precizno definirati što je on to zapravo. Budući da mu je i sama pozicija ambivalentna, posve je logično da se Anušić u javnim istupima zapetljava kao pile u kučine. Ni on ne shvaća najbolje što se to zbiva. Razmotrimo prigodno dvije Anušićeve teze što ih je iznio na HTV-u. I on zdravo za gotovo uzima da se predsjednica tek treba službeno kandidirati, ali ističe da Kolinda Grabar-Kitarović ne kasni.

»Svi kandidati su možda prerano krenuli u tu kandidaturu«, ocijenio je (ne)službeni voditelj izbornog stožera predsjednice Republike. Iz ovoga proizlazi da Anušić misli da je Kolinda Grabar-Kitarović 2014., kao sada Milanović i Škoro, pogriješila, jer se kandidirala već sredinom lipnja, šest mjeseci prije izbora. Je li doista to htio reći, javno spočitnuti predsjednici da je na svojim prvim izborima krivo radila? Možda. A koji je smisao Anušićeve najave da će službena kandidatura Kolinde Grabar-Kitarović uslijediti »vrlo, vrlo brzo« i da će se nakon toga »manje moći posvetiti državničkim poslovima i obavezama koje sada ima«? Izraz »vrlo, vrlo brzo« sugerira da je službena kandidatura pitanje dana. Je li onda moguće da će predsjednica Republike čak tri mjeseca, do kraja drugog izbornog kruga, zanemarivati vlastite obaveze i samo se prepucavati s Milanovićem i Škorom i družiti se s biračima?

Bilo bi to od nje uistinu neodgovorno nadređivanje privatnih interesa nacionalnim. Donald Trump je, recimo, pozove da službeno posjeti SAD, što nije uspjela u cijelom mandatu, a Kolinda Grabar-Kitarović mu hladno odgovori da ga ne može ugurati u svoj gusti raspored jer je u tom terminu već zakazala predizborni skup u Špičkovini i debatu s Milanovićem i Škorom na Hrvatskom katoličkom radiju.

Da, Anušiću zaista nije lako. Mora nešto govoriti, s obzirom da njegova kandidatkinja uglavnom šuti, a velike su šanse da će, jer mu je uloga objašnjavati neobjašnjivo, sam sebi skočiti u usta. Anušić trenutačno ima možda najgori posao u Hrvatskoj. Valjda se nagodio da mu se to kompenzira barem mjestom zamjenika predsjednika HDZ-a.

Dražen CIGLENEČKI